Nije ni po čemu impresivna statistika Oreškovićeve vlade. Održano je svega 27 sjednica, od toga čak sedam telefonskih, pa ni pedantnim analitičarima, ako to nekoga uopće i zanima, neće biti teško pobrojati koliko je zakonskih prijedloga, odluka i uredbi doneseno


Lijepo vas je vidjeti, smješkao se  još prošle srijede predsjednik Vlade Tihomir Orešković pred svojim ministrima i novinarima u Banskim dvorima.

Bile su to možda i posljednje pozdravne riječi Tihomira Oreškovića kao premijera, na vjerojatno i posljednjoj održanoj sjednici njegove Vlade na kojoj je sigurno posljednji put trijumvirat Orešković–Karamarko–Petrov sjedio zajedno. Jer, današnja sjednica Vlade je otkazana (ili nije ni zakazana) bez obrazloženja i pouzdanih informacija kada će biti na programu.

Nije ni po čemu impresivna statistika Oreškovićeve vlade. Održano je svega 27 sjednica, od toga čak sedam telefonskih, pa ni pedantnim analitičarima, ako to nekoga uopće i zanima, neće biti teško pobrojati koliko je zakonskih prijedloga, odluka i uredbi doneseno. Primjerice, Vlada Zorana Milanovića, koju su Karamarko i ekipa prije izbora proglasili šestom najgorom vladom na svijetu, održala je čak 273. sjednice, posljednju u siječnju ove godine.

Nije rasulo samo na Markovom trgu na čijoj je drugoj strani predsjednik Sabora Željko Reiner odbio uvrstiti u dnevni red sjednice SDP-ov prijedlog za osnivanjem istražnog povjerenstva zbog optužbe predsjednice Kolinde Grabar-Kitarovići da je »Dragan Lozančić bio privatni obavještajac gospodina Milanovića«. Od grubog kršenja zakona i prekoračenja ovlasti još je skandaloznije Reinerovo obrazloženje  kako izjave predsjednice medijima ne predstavljaju javni interes! Nego čiji?

Da je rasap i trulež ove vlasti svega čega se dotakla posvemašnji, svjedoči i odluka Nadzornog odbora HRT-a kojom je poništen natječaj za glavnog ravnatelja HRT-a, jer u propisanom roku od 45 dana Sabor nije predložio niti jednog kandidata!

Iako je Siniša Kovačić do daljnjeg ostao vršitelj dužnosti, činjenica da funkciju obavlja bez izbornog legitimiteta nije mu smetala da ekspresno smijeni jednog od svojih najbližih suradnika, Jozu Barišića. Navodno, v. d. chefu nije se dopao nedostatak domoljubnog naboja u emisiji »Uvijek kontra« u kojoj se raspravljalo o hrvatskom nogometu.

Nije se samo zemaljska vlast našla u zrakopraznom prostoru, već i nebeska. Nije dugo trebao čekati glavni tajnik HDZ-a Domagoj Milošević odgovor od svog kolege, glavnog tajnika HBK, mons. Enca Rodinisa, koji je žestoku kritiku Tomislava Karamarka i HDZ-a iz pera glavnog urednika Glasa koncila Ivana Miklenića proglasio njegovim osobnim mišljenjem, a ne službenim stavom Crkve!

I to su ti paradoksi. Dok Hasanbegović u ime Domoljubne koalicije uništava nezavisne medije i potčinjava državne, Kaptol, u čije je ime Glas koncila oduvijek trbuhozborio, ukida vlastitu hijerarhiju i postaje medijski prostor slobode mišljenja! Još samo da objave intervju s Oliverom Frljićem, kojeg, sada kada ga ovdje nema, ministar kulture proglašava »legitimnom sastavnicom pluraliteta hrvatske kulture«, i Pulitzer je tu!

Takvu milost zaslužili smo samo zbog paničnog straha od novih izbora koje narod traži i koji se poput groznice proširio vladajućim i paravladajućim strukturama. Zato nisu potrebne sjednice Vlade dok se vlasti zborno pjeva: Lijepa li si.

novilist