Bitka s bandićizmom još nije definitivno riješena. Idućeg će se mjeseca na lokalnim izborima u Zagrebu opet odlučivati o njenom ishodu. Tomislav Tomašević sigurno nije ispunio sve što je prije četiri godine biračima obećavao. Ali objektivan bi analitičar morao priznati da se preuzimanjem Zagreba našao u vučjoj jazbini
Znam da je Tomislav Tomašević sada u strahu jer mu dolazim u politiku, kaže odvjetnik Anto Nobilo, objašnjavajući razloge osnivanja vlastite stranke za koju krade anakronim SDP-a. Premda njegov Pravi socijaldemokratski pokret, čije članove skriva u mraku konspiracije, na lokalnim izborima navodno neće sudjelovati. Ali poznati se advokat jako angažira u korist posve jasne grupacije koja se u izbore vatreno uključila. Nobilo radi za ekipu koja je rasla ispod krila pokojnog gradonačelnika Milana Bandića i koja lokalne izbore idućeg mjeseca vidi kao šansu za vlastiti come back.
Nije riječ samo o pojedincima iz Bandićeva jata, koji su se kao Tomaševićevi izazivači i osobno odlučili kandidirati. Iza njih, u pozadini, stoji cijela jedna člankovita struktura koja gaji nostalgiju za Bandićevim vremenom i njegovim načinom funkcioniranja. Najnovija, prošlotjedna istraživanja pokazuju da Tomislav Tomašević od njihova juriša ne mora strahovati. I dalje je izraziti favorit. Kao senzacije se navodi da vjerojatno ne pobjeđuje u prvom krugu, što s obzirom na broj gradonačelničkih kandidata nije neočekivano. Ali Nobilovo uključivanje u kampanju čini posve razvidnim o kakvoj se utakmici u Zagrebu zapravo radi. O čemu će se u svibnju na izborima u Agramu stvarno odlučivati.
Nobilo ima jake osobne razloge za drukanje kontra Tomaševićeve vlasti. Premda se deklarira kao ljevičar, u posljednje se vrijeme profilirao kao jedan od najžešćih kritičara i protivnika Možemo! formacije. Ne radi interesa socijaldemokracije, kako on to tvrdi, nego iz vlastitih financijskih interesa. Gradska mu je vlast zaustavila neke projekte na kojima je velike pare planirao zaraditi. Nobilo, naime, nije samo istaknuti odvjetnik, nego je i veliki meštar s nekretninama. Poznat kao kupac posrnulih tvornica po Zagrebu i vlasnik velikih kompleksa zemljišta uz Savu i na Črnomercu. Tomaševićev GUP, Generalni urbanistički plan, rigorozniji od dosadašnjeg u raspolaganju javnim prostorom, stopira mu realizaciju planiranih, stambenim i poslovnim kvadratima uglavnom prebukiranih građevinskih pothvata. Primjerice, izgradnju tuceta vrtoglavo visokih nebodera u zoni zelenila na Savici. Fiškal u njegovoj glavi zato je krenuo pozivati na smjenu vlasti u Zagrebu. Ne samo na promjenu, nego na povratak u prijašnje postavke. Suradljive s idejama o betoniziranju parkova i gradnji predimenzioniranih objekata bez prostora za društvene sadržaje, vrtiće i škole, drveće i šetnjice, važnih za ukupnu kvalitetu urbanog života. Muči ga, izgleda, nostalgija za Milanom Bandićem, s kojim su se i najproblematičniji, dehumanizirajući projekti – ruka ruku mije – dali uglaviti.
Juriš na Tomaševića
Nobilo je u svom jurišu na Tomaševića i njegove izmjene GUP-a zajednički interes našao s HDZ-om. Motivi im se ponešto razlikuju – vladajući uporno ruše zagrebački GUP iz političkih razloga, njihova je opstrukcija u funkciji skorih izbora – ali su ciljevi vrlo slični, gotovo identični. Advokat i biznismen u više je navrata u nadležnom ministarstvu lobirao za svoje projekte, a protiv novog GUP-a. Ministar Bačić tvrdi da odbijanjem GUP-a štiti zakon. Stručnjaci međutim, konkretno Društvo arhitekata Zagreba, upozoravaju da Bačićevi zahtjevi pogoduju građevinskim i nekretninskim lobijima, a štete interesima grada i njegovih stanovnika. HDZ također pati od čežnje za nekim prošlim vremenima, kada su s Milanom Bandićem sudjelovali u gospodarenju Zagrebom.
Plenkovićevoj stranci ne odgovara ni činjenica da glavnim gradom upravljaju ljudi bez korupcijskih afera. Za razliku od vlasti na nacionalnoj razini iza koje se stalno metiljaju veliki skandali s trgovanjem utjecajem i zloupotrebom moći, sve do kriminalnog uvezivanja s mafijaškim krugovima. Tomaševića se sada pokušava utopiti aferom Hipodrom, u čemu je Nobilo odigrao važnu ulogu, a glavni državni odvjetnik Turudić – već se pokazalo – spremno prihvaća sve što mu ovaj servira. Navode iz svoje kaznene prijave protiv gradonačelnika, navode koje tek treba istražiti i dokazati, poduzetni odvjetnik već tumači kao gotovu optužbu, čak kao konačnu presudu, otvoreno implicirajući da cijeloj zagrebačkoj Možemo! ekipi sljeduju hapšenja. Da se tako postupalo u HDZ-ovim aferama, premijer Plenković iz Remetinca valjda ne bi ni izlazio.
Moćna klijentela
U desantu na Tomaševića i njegovu vlast u Zagrebu odvjetnik Nobilo evidentno nastupa u kompi s moćnom klijentelom i partnerima Milana Bandića. Nikicu Jelavića, kojega mediji – da bi izbjegli razvlačenja po sudovima – nazivaju kontroverznim poduzetnikom, što u konkretnom slučaju znači da ga se povezivalo s kilerskim obračunima između mafijaških skupina, dakle tog je, po njegovu mišljenju, uglednog čovjeka Nobilo lani uveo u predsjedničku kampanju. Razloge Jelavićeve inicijative za susret s rokerom Kekinom, mužom saborske zastupnice Ivane Kekin, javnost nikada nije saznala. Ali Nobilo veze kako se ovaj raspitivao o Kekinovoj inspiraciji za neku staru pjesmu, još iz vremena dok je ležao u hapsu. Premda je vjerojatno ključna rečenica tog susreta, koja se sada na svaki način pokušava zametnuti, Jelavićeva izjava kako se s Bandićem moglo dogovoriti, a s ovima iz Možemo! baš ništa ne može. O prirodi se takvom liku interesantnih dogovora može samo nagađati.
Nobilo se i u podizanju kaznene prijave protiv Tomaševića i drugova u slučaju Hipodrom oslonio na krugove vezane uz vlast Milana Bandića. Otvoreno su je došli pozdraviti gradonačelnički kandidati potekli iz Bandićeva kadrovskog inkubatora. Bliski suradnici pokojnog gradonačelnika – Kalinić, Lovrić i SDP-ov nekadašnji šef Bernardić. Ali oni su uglavnom tek figure za publiku. Mnogo je važniji moćni pogon koji stoji iza njihova eksponiranja, a sam ostaje u sjeni. Faktički pokušavajući stvoriti i na izborima na čelo Zagreba progurati nekog novog Bandića.
Sva trojica svoje kampanje vode na tezi kako je prije bilo bolje. Po njima, Zagreb je s Milanom Bandićem funkcionirao i prosperirao, a onda su Tomašević i Možemo! sve upropastili. Pavle Kalinić, jedini iz te grupacije koji ima neku vlastitu snagu i autentičnost, govori o gradu kaosa i nereda, što je, kaže, posljedica nesposobnosti aktualne vlasti. Dugogodišnji gradski pročelnik za hitne situacije za sebe tvrdi da ima iskustvo, energiju i tim za promjene. Iskustvo ima, ali stjecao ga je uz gradonačelnika koji je bio meštar od korupcije i višestruki Uskokov optuženik.
Ivica Lovrić ordinirao je uz koljeno Bandiću sve od 2009. pa do njegove smrti. Iz istih su razloga, zbog optužbi za koruptivno djelovanje, boravili i u Remetincu. Lovrić se u kampanji reklamira kao veliki graditelj. Gradimo tramvajske pruge, Gradimo dva mosta, Gradimo vrtiće i škole, stoji na njegovim jumbo plakatima. Premda sve to gradi Tomašević, pokušavajući nadoknaditi ono što je Milan Bandić u svojim mandatima uporno obećavao, a nikada nije napravio. Bivši SDP-ov šef Davor Bernardić predstavlja se kao žestoki borac protiv korupcije u Možemo! redovima, koju ni na opoziciju nabrušeni Turudić još nije uspio pronaći, dok o Bandićevoj eksplicitnoj korupciji, koje je jako bilo, nikada nije govorio. Zapravo je funkcionirao kao njegov pouzdanik na Ibleru. Ukratko, Bandićeve formalno ali ne i stvarno razvlaštene strukture, carstva koja su se u sprezi s pokojnim gradonačelnikom izgradila, nisu uspjeli pronaći dobrog kandidata za gradonačelnika. Pa se odvjetnik Nobilo angažirao ne bi li im nekako konsolidirao snage.
Bitka s bandićizmom još nije definitivno riješena. Idućeg će se mjeseca na lokalnim izborima u Zagrebu opet odlučivati o njenom ishodu. Tomislav Tomašević sigurno nije ispunio sve što je prije četiri godine biračima obećavao. Nije zatvorio Jakuševec, nije riješio gorući problem zbrinjavanja otpada, čime je iznevjerio jednu od svojih ključnih izbornih deklaracija. Također, prometne se gužve pojačavaju i postaju nesnosne, a on iscrtava biciklističke staze. U stalnom strahu od nagaznih mina i podmetanja, svoju je vlast jako zatvorio. Ali objektivan bi analitičar morao priznati da se s preuzimanjem Zagreba našao u vučjoj jazbini. Udarni su ga dijelovi gradske uprave dočekali s vidljivim otporom i neprijateljstvom. S pravom se bojao opstrukcija i sabotaža. Brojna je ograničenja, kadrovska, organizacijska, financijska…, mučno morao prevladavati. Najveće je smetnje u četiri godine uspio počistiti.
Na skorim će izborima Bandićevi laudatori – u ešalonima ili kao razbijene snage, tek će se vidjeti – pokušati da Zagreb ubace u rikverc. O funkcioniranju prošle vlasti nema dilema. O tome su nakon Bandićeve smrti u sudskim nagodbama detaljno govorili i neki njegovi bliski suradnici, na konkretnim primjerima elaborirajući praksu uzimanja mita i pljačke na gradskim poslovima. Zagreb odlučuje – opet je pred izborom između poštenih i lopovluku sklonih. Hvala Nobilu što je svojim ulijetanjem u kampanju razotkrio o kakvoj je igri zapravo riječ. Što je, suprotno vlastitim namjerama, karakter alternative, onih koji nastupaju kontra Tomislava Tomaševića, učinio kristalno jasnim.
