Ugledavši RTL-ovu reporterku, ministar Krstičević se okrenuo i skoro todorićevskim šprintom krenuo u suprotnom pravcu, ali ona je postavljala pitanja i leđima koja bježe u polutrku. Ne moš’ ti Gregoretovoj uteći, moj ministre, da si još toliki!
Voditelj Dnevnika Brozović – ime poznato rodbini – čvrsto se te hladne siječanjske večeri odlučio izblamirati pred publikom Dnevnika koja se pred tzv. malim ekranima okupila u poslovično malom broju. Najprije je planinu iznad Zagreba okrstio ‘Medvjednicom’ s ‘J’, a potom prekrstio i Daliju Orešković. Gospođa Orešković otišla je toga dana u Lički Osik, pa od tamo najavila borbu protiv nasilnika i prevaranata koji su nam ‘oteli državu’ što je on, u čitanoj najavi, izokrenuo u tvrdnju prema kojoj je Orešković rekla da su nam ti i takovi ‘stvorili državu’. Brozović (s blesimetra): ‘Hrvatska ima još jednu političku stranku. Nekadašnja čelnica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Dalija Orešković predstavila je Start i to u Ličkom Osiku, jer je Lika, kako je rekla, personifikacija otete države. Naglasila je da su Hrvatsku stvorili politički nasilnici, lažni domoljubi koji vrijeđaju, ponižavaju i prebrajaju krvna zrnca…’
Ovo je klasičan primjer onoga što se u zadnje vrijeme popularno zove fake news. Orešković nije rekla da su Hrvatsku ‘stvorili’ nego ‘oteli’ politički nasilnici, ‘lažni domoljubi koji vrijeđaju, ponižavaju i prebrajaju krvna zrnca’ (svi dobro znamo da su ovu zemlju stvorili istinski patrioti i zakleti kozmopoliti, liberalni demokrati iznad svega skloni prijateljskom uvjeravanju), no gosn Brozoviću to nije smetalo da posve izvitoperi njenu izjavu, što bi Daliju Orešković moglo dovesti i u životnu pogibelj. (Voditelj je, btw, taj Dnevnik s Darkom Šokotom i uredio, pa mu najavu vjerojatno nije pisala uobičajeno sumnjiva miss dijaspore nego on sam).
Je li ovdje riječ o šlamperaju ili tendenciji? Teško je reći. Bilo kakvo razmišljanje o događaju iz Ličkog Osika navodi na zaključak da gospođa Orešković ne bi, pri zdravoj pameti, izgovorila rečenicu koju je voditelj pročitao, ne zato što ona ne bi bila točna, nego zato što se Orešković bavi politikom, a ne poviješću. No Dalija Orešković – gdje god da se pojavi – izaziva organizirane reakcije desetaka ‘trolova’ i ‘botova’, gerile koja svojim gazdama iz vlasti nastoji olakšati eliminaciju krajnje opasne protivnice čija popularnost strahovito brzo raste. U Sloveniji je pokret poput njenog (doduše, uz nezanemarivu podršku Kučanovih ‘ujaka’) nakon samo par mjeseci priprema osvojio državnu vlast. Dovoljna je jedna iskra da zapali stepu, to je jasno. Daliju zato treba oklevetati, ocrniti, a ako to nije moguće istinom, onda izmišljotinama. Zanimljivo je da je
bio podvrgnut istom tipu krivotvorenja, u dlaku identičnom iskrivljavanju njene izjave, samo što posao ovoga puta nisu obavili internet gerilci obavještajnog podzemlja, nego nacionalna televizija. Čija je važnost zbog ovakvih stvari postala takva da je krivotvorina zamijećena tek četiri-pet dana kasnije, nakon Indexova članka. Nema tu kruha, prijatelji dragi, sve to ide kao u Bugarskoj, gdje je javna TV po utjecaju, gledanosti itd. ravna Mreži, Vinkovačkoj ili nekoj sličnoj regionalnoj televiziji.
HRT radi popuste u dugim serijama, baš ih je krenulo! Inače dobro upućena dopisnica HRT-a iz Bruxellesa, Paro, ime – pogađate! – poznato rodbini, postavlja Željku Komšiću klasično sjevernkorejsko pitanje: zna li Federica Mogherini da on, Komšić Željko, nije predstavnik cijelog hrvatskog naroda iz BiH. ‘Gospodine Komšić’, glasi ta umotvorina, ‘jeste li u razgovoru s gospođom Mogherini dotakli činjenicu da ne uživate povjerenje cjelokupnog hrvatskog biračkog tijela u BiH?’ ‘Gospođu Mogherini je nezamislivo interesovala ta činjenica’, sarkastično je dopisnici spustio Komšić na, očito, naručeno pitanje, pa dodao: ‘Al kad bi se šalili.’
Jednako tako mogli bismo reći i da Kolinda Grabar-Kitarović uživa povjerenje cjelokupnog hrvatskog biračkog tijela, da čak i Trump ima podršku polovice Amerikanaca, a druga ga fanatično mrzi iako bi možda bilo bolje da je obrnuto, da su glasači HNS-a oduševljeni što su spasili HDZ, kao i HDZ-ovci koji su sad u ljubavi s bivšom strankom Vesne Pusić, sa Sauchom, Bandićem, Milankom et cetera, uglavnom, s masom ‘stoke sitnog zuba’, ‘koja se prodaje za Judine škude’. Kad bi se šalili.
Dražen Ilinčić u hodu mijenja koncepciju Kulture s nogu. Drugo izdanje novog HRT-ova kulturnog formata bilo je bolje od prvog u kojemu je bila masa gostiju, pa nitko nije stigao reći ništa dulje od haikua. Bolje manje, ali bolje, kako bi rekao drug Lenjin: ovoga puta gosn Ilinčić pozvao je u studio manje gostiju i u prvom i u drugom poluvremenu emisije, dok je blok s blic vijestima iz kulture u sredini bio zabavan, informativan i suvremen. Stručnjak za Alana Forda Saša Čobanov rekao je da je pravi Alan Ford samo u prvih 75 do 80 epizoda dok je sve ostalo mrčenje papira, a odao je i veliko priznanje Nenadu Brixyju, kongenijalnom uredniku i prevoditelju kultnog stripa (Čobanov, međutim, nije znao navesti nijednu omiljenu rečenicu iz Alan Forda; pripišimo to tremi). Gordana Gadžić govorila je o novoj predstavi teatra Rugantino, Sireni i Viktoriji, komadu ruskog dramatičara koji govori o paklu tranzicije. U toj komediji zabune pripita ruska tajkunica, nouveau riche, svojoj prijateljici iz oglasnika naručuje ‘pastuha’, a u stan dolazi doktor fizike, bivša intelektualna zvijezda za koju više nema mjesta u društvu pa šiša pse po kućama…
Teška su vremena, ne šišaju doktori znanosti pse samo po Rusiji, iskustvo deklasiranja svega, pa i kulture, i naše je… A i izlet u prošlost Rusije ne zvuči puno slavnije. U jednom sovjetskom vicu, u nekoj učionici u sibirskom zatvoru, profesor na tabli izvodi složenu formulu, pa u jednom trenutku zapinje. Nedostaje mu jedan dio. Na to mu cijela učionica počinje šaputati: ‘Plankova konstanta, Plankova konstanta…’ Drugim riječima, zatvor je bio pun doktora fizike. Kultura s nogu se, ukratko, popravlja, savladava dječje bolesti, ali želi li ostati na nogama, ležernosti bi valjalo dodati malo težine i dubine.
Damira Gregoret, majstorica. Ugledavši je u Dubrovniku, ministar obrane se okrenuo i skoro todorićevskim šprintom krenuo u pravcu suprotnom od agilne reporterke, ali ona je postavljala pitanja i leđima koja bježe u polutrku. On je odgovarao, kratko, u magnovenju, nadajući se da će je se riješiti, ali ona se zalijepila kao taksena marka. Ne moš’ ti Gregoretovoj uteći, moj ministre, da si još toliki! Vidjevši da je bitka izgubljena, Damir Krstičević je zastao i počeo pregovarati o uvjetima predaje: Gregoret mu je postavila sva pitanja koja je trebala, iako je ministar – posve očito – bio u vrlo čudnom psihološkom stanju, na rubu suza, spreman možda i eksplodirati.
- Jeste li pustili dokumente o nabavi aviona u javnost?
- Hrvatska javnost sve će saznati kad bude saborska rasprava.
- Vi, dakle, ne demantirate da su možda izašli iz vašeg Ministarstva?
- Sve će se znati.
- Osjećate li odgovornost?
- Zbog čega?
- Pa zbog propalog posla nabave aviona.
- Ništa nije propalo…
Da je samo taj razgovor odradila, Gregoret bi zaslužila pohvale, ali ona je u istoj šihti ‘izrešetala’ i Kolindu i još nekog lokalca. Svaka čast, reporterko!
portalnovosti
Dnevnik, HRT, 27. siječnja, 19:00
Voditelj Dnevnika Brozović – ime poznato rodbini – čvrsto se te hladne siječanjske večeri odlučio izblamirati pred publikom Dnevnika koja se pred tzv. malim ekranima okupila u poslovično malom broju. Najprije je planinu iznad Zagreba okrstio ‘Medvjednicom’ s ‘J’, a potom prekrstio i Daliju Orešković. Gospođa Orešković otišla je toga dana u Lički Osik, pa od tamo najavila borbu protiv nasilnika i prevaranata koji su nam ‘oteli državu’ što je on, u čitanoj najavi, izokrenuo u tvrdnju prema kojoj je Orešković rekla da su nam ti i takovi ‘stvorili državu’. Brozović (s blesimetra): ‘Hrvatska ima još jednu političku stranku. Nekadašnja čelnica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Dalija Orešković predstavila je Start i to u Ličkom Osiku, jer je Lika, kako je rekla, personifikacija otete države. Naglasila je da su Hrvatsku stvorili politički nasilnici, lažni domoljubi koji vrijeđaju, ponižavaju i prebrajaju krvna zrnca…’
Ovo je klasičan primjer onoga što se u zadnje vrijeme popularno zove fake news. Orešković nije rekla da su Hrvatsku ‘stvorili’ nego ‘oteli’ politički nasilnici, ‘lažni domoljubi koji vrijeđaju, ponižavaju i prebrajaju krvna zrnca’ (svi dobro znamo da su ovu zemlju stvorili istinski patrioti i zakleti kozmopoliti, liberalni demokrati iznad svega skloni prijateljskom uvjeravanju), no gosn Brozoviću to nije smetalo da posve izvitoperi njenu izjavu, što bi Daliju Orešković moglo dovesti i u životnu pogibelj. (Voditelj je, btw, taj Dnevnik s Darkom Šokotom i uredio, pa mu najavu vjerojatno nije pisala uobičajeno sumnjiva miss dijaspore nego on sam).
Je li ovdje riječ o šlamperaju ili tendenciji? Teško je reći. Bilo kakvo razmišljanje o događaju iz Ličkog Osika navodi na zaključak da gospođa Orešković ne bi, pri zdravoj pameti, izgovorila rečenicu koju je voditelj pročitao, ne zato što ona ne bi bila točna, nego zato što se Orešković bavi politikom, a ne poviješću. No Dalija Orešković – gdje god da se pojavi – izaziva organizirane reakcije desetaka ‘trolova’ i ‘botova’, gerile koja svojim gazdama iz vlasti nastoji olakšati eliminaciju krajnje opasne protivnice čija popularnost strahovito brzo raste. U Sloveniji je pokret poput njenog (doduše, uz nezanemarivu podršku Kučanovih ‘ujaka’) nakon samo par mjeseci priprema osvojio državnu vlast. Dovoljna je jedna iskra da zapali stepu, to je jasno. Daliju zato treba oklevetati, ocrniti, a ako to nije moguće istinom, onda izmišljotinama. Zanimljivo je da je
bio podvrgnut istom tipu krivotvorenja, u dlaku identičnom iskrivljavanju njene izjave, samo što posao ovoga puta nisu obavili internet gerilci obavještajnog podzemlja, nego nacionalna televizija. Čija je važnost zbog ovakvih stvari postala takva da je krivotvorina zamijećena tek četiri-pet dana kasnije, nakon Indexova članka. Nema tu kruha, prijatelji dragi, sve to ide kao u Bugarskoj, gdje je javna TV po utjecaju, gledanosti itd. ravna Mreži, Vinkovačkoj ili nekoj sličnoj regionalnoj televiziji.
Dnevnik, HRT, 29. siječnja, 19:00
HRT radi popuste u dugim serijama, baš ih je krenulo! Inače dobro upućena dopisnica HRT-a iz Bruxellesa, Paro, ime – pogađate! – poznato rodbini, postavlja Željku Komšiću klasično sjevernkorejsko pitanje: zna li Federica Mogherini da on, Komšić Željko, nije predstavnik cijelog hrvatskog naroda iz BiH. ‘Gospodine Komšić’, glasi ta umotvorina, ‘jeste li u razgovoru s gospođom Mogherini dotakli činjenicu da ne uživate povjerenje cjelokupnog hrvatskog biračkog tijela u BiH?’ ‘Gospođu Mogherini je nezamislivo interesovala ta činjenica’, sarkastično je dopisnici spustio Komšić na, očito, naručeno pitanje, pa dodao: ‘Al kad bi se šalili.’
Jednako tako mogli bismo reći i da Kolinda Grabar-Kitarović uživa povjerenje cjelokupnog hrvatskog biračkog tijela, da čak i Trump ima podršku polovice Amerikanaca, a druga ga fanatično mrzi iako bi možda bilo bolje da je obrnuto, da su glasači HNS-a oduševljeni što su spasili HDZ, kao i HDZ-ovci koji su sad u ljubavi s bivšom strankom Vesne Pusić, sa Sauchom, Bandićem, Milankom et cetera, uglavnom, s masom ‘stoke sitnog zuba’, ‘koja se prodaje za Judine škude’. Kad bi se šalili.
Kultura s nogu, HRT, 30. siječnja, 20:15
Dražen Ilinčić u hodu mijenja koncepciju Kulture s nogu. Drugo izdanje novog HRT-ova kulturnog formata bilo je bolje od prvog u kojemu je bila masa gostiju, pa nitko nije stigao reći ništa dulje od haikua. Bolje manje, ali bolje, kako bi rekao drug Lenjin: ovoga puta gosn Ilinčić pozvao je u studio manje gostiju i u prvom i u drugom poluvremenu emisije, dok je blok s blic vijestima iz kulture u sredini bio zabavan, informativan i suvremen. Stručnjak za Alana Forda Saša Čobanov rekao je da je pravi Alan Ford samo u prvih 75 do 80 epizoda dok je sve ostalo mrčenje papira, a odao je i veliko priznanje Nenadu Brixyju, kongenijalnom uredniku i prevoditelju kultnog stripa (Čobanov, međutim, nije znao navesti nijednu omiljenu rečenicu iz Alan Forda; pripišimo to tremi). Gordana Gadžić govorila je o novoj predstavi teatra Rugantino, Sireni i Viktoriji, komadu ruskog dramatičara koji govori o paklu tranzicije. U toj komediji zabune pripita ruska tajkunica, nouveau riche, svojoj prijateljici iz oglasnika naručuje ‘pastuha’, a u stan dolazi doktor fizike, bivša intelektualna zvijezda za koju više nema mjesta u društvu pa šiša pse po kućama…
Teška su vremena, ne šišaju doktori znanosti pse samo po Rusiji, iskustvo deklasiranja svega, pa i kulture, i naše je… A i izlet u prošlost Rusije ne zvuči puno slavnije. U jednom sovjetskom vicu, u nekoj učionici u sibirskom zatvoru, profesor na tabli izvodi složenu formulu, pa u jednom trenutku zapinje. Nedostaje mu jedan dio. Na to mu cijela učionica počinje šaputati: ‘Plankova konstanta, Plankova konstanta…’ Drugim riječima, zatvor je bio pun doktora fizike. Kultura s nogu se, ukratko, popravlja, savladava dječje bolesti, ali želi li ostati na nogama, ležernosti bi valjalo dodati malo težine i dubine.
RTL Danas, 2. veljače, 18:30
Damira Gregoret, majstorica. Ugledavši je u Dubrovniku, ministar obrane se okrenuo i skoro todorićevskim šprintom krenuo u pravcu suprotnom od agilne reporterke, ali ona je postavljala pitanja i leđima koja bježe u polutrku. On je odgovarao, kratko, u magnovenju, nadajući se da će je se riješiti, ali ona se zalijepila kao taksena marka. Ne moš’ ti Gregoretovoj uteći, moj ministre, da si još toliki! Vidjevši da je bitka izgubljena, Damir Krstičević je zastao i počeo pregovarati o uvjetima predaje: Gregoret mu je postavila sva pitanja koja je trebala, iako je ministar – posve očito – bio u vrlo čudnom psihološkom stanju, na rubu suza, spreman možda i eksplodirati.
- Jeste li pustili dokumente o nabavi aviona u javnost?
- Hrvatska javnost sve će saznati kad bude saborska rasprava.
- Vi, dakle, ne demantirate da su možda izašli iz vašeg Ministarstva?
- Sve će se znati.
- Osjećate li odgovornost?
- Zbog čega?
- Pa zbog propalog posla nabave aviona.
- Ništa nije propalo…
Da je samo taj razgovor odradila, Gregoret bi zaslužila pohvale, ali ona je u istoj šihti ‘izrešetala’ i Kolindu i još nekog lokalca. Svaka čast, reporterko!
portalnovosti
