Izbor pojmova iz Leksikona Yu mitologije (4)
Spomenar
Mali album lijepo ukrašenih korica koji su djevojčice u dobi od sedam do jedanaest godina jedna drugoj ispunjavale crtežima i stihovima “za uspomenu i dugo sjećanje”. Spomenar bi na prvoj stranici obično imao upozorenje: “Piši, riši, ali znaj, listove mi ne trgaj”. Ispunjavanje je bilo podvrgnuto strogim estetskim kriterijima — najviše se pažnje poklanjalo što ljepšim crtežima (dominirali su cvjetni motivi i “srčeka”), te što ljepšem rukopisu. Vrijednost spomenara ovisila je o tome da li ga je ispunila najpopularnija djevojčica u razredu. Neki od najčešćih spomenarskih stihova su: “Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba”, “Nek ti ovaj cvjetak reče koliko ti želim sreće”, “Ko ti ovako koso piše, taj te voli ponajviše”, “Ljubav svaka nije za đaka” i sl. Popularno je bilo i presaviti ugao stranice, pa na poleđini napisati: “Otvori u slučaju rata” pa kad se otvori piše: “Budalo ne sada!” Povijest će se grubo narugati ovoj nedužnoj dječjoj šali. Ispunjavanje spomenara bilo je, kao i u toj dobi popularno skupljanje salveta, isključivo za curice. Ulaskom u pubertet spomenari bivaju zamijenjeni leksikonima, koji uživaju nečuvenu popularnost ne samo među curama nego i među dečkima.
Iris Adrić
Stara kuka
Vojnik nakon završene obuke, vojnik kome je do izlaska iz vojske ostalo još svega par meseci. Osoba savršeno svesna svog položaja i svoje vrednosti u kasarni nakon 14 sati, kada starešine odu kućama. Neka vrsta gospoda boga u miniizdanju. Mudrac, guru, vođa, sve. Jedno od najprivilegovanijih zvanja u bivšoj JNA, koje je pored apsolutne slobode podrazumevalo i apsolutnu neodgovornost. Jedino što je moglo da ga iznervira je pojava guštera u blizini. Lik stare kuke opevan je i u narodnoj junačkoj poeziji: “Stara kuka leži ispod dajca / pored njega gušter što mu češka jajca.”
Živoslav Miloradović
Svijet oko nas
Ova sjajna dječja enciklopedija, bogata važnim znanjima i ilustracijama živih boja, mogla se naći u gotovo svakom domaćinstvu. Na naslovnoj strani su nacrtani dječak i djevojčica što se drže za ruke, a u pozadini su prikazani Mliječni put, globus i “svemir”.
Đorđe Matić
Šimike
Poluduboke čizme od kože ili skaja, nošene sredinom 1970ih; prave “šimike” su bile naoružane blokejima kojima se u sitnim satima uzrokovala buka na tihim popločanim ulicama. Vrh čizama je morao imati sasvim mali nos. “Cibzar” na unutrašnjoj strani je odavao jeftinu cenu i domaće poreklo. U Beogradu je postojala verzija šimika nazvana “Dikanke”, po čuvenoj obućarskoj radnji Dikan u Prizrenskoj ulici, koja ih je proizvodila.
Dragan Ahmedović
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
Klasik hrvatske pjesnikinje Vesne Parun, pjesma upućena suparnici. Žena koja govori u poemi prepušta bivšeg ljubavnika drugoj, “vraća” joj ga, pomirena, jer zna da će mu druga, koja ima “nevinije ruke”, dati mir koji pjesnikinja ne može. Pravi domaći, poetski blues i vjerojatno jedina pjesma koja sadržava frazu “ožalošćene pliskavice”.
Đorđe Matić
Titovi govori
Iz jednog od Titovih govora: “Nas danas napadaju što smo primili ovu američku pšenicu. A ja tvrdim da je ona bolja od one sovjetske koju uopšte nismo dobili.” Iz još jednog Titovog govora: “Mi danas imamo ono što mnogi nemaju. Mnogi imaju ono što mi nemamo. Ali to nije važno!”
Mića Marković
Tito o šolskem uspehu: “Prvič: vaša naloga je, da se učite. Le kdor se uči, bo kaj znal. In kdor zna, bo lahko koristil domovini. Drugič: Naučiti se morate ljubiti svojo domovino. Domovina je prelivala kri za svobodo. Tretjič: Postati morate takšni, kakršni so bili vaši tovariši mladinci med bojem.”
Blaž Lenarčič
Zanimljivo je da je jedini Titov govor kojeg se danas mnogi “sjećaju” onaj kojeg su Laibach iskoristili na singlu “Panorama/Decree”:
“Mi smo more krvi prolili za bratstvo i jedinstvo naših naroda, i nećemo dozvoliti nikome da nam dira, da nam ruje iznutra to naše bratstvo i jedinstvo. I oni na istoku i ovi na zapadu treba da budu na čisto sa time da mi ne skrećemo sa toga puta u svojoj spoljnjoj politici koga smo sebi prokrčili četrdesetosme godine, to jest — da imamo svoj sopstveni put — da smelo kažemo uvijek šta je pravilno na ovoj strani a šta nije i šta je pravilno na onoj strani a šta nije. Treba da bude jasno svakome da mi ne možemo biti ničiji privezak za ničiju politiku, da imamo svoje gledište i da znamo oceniti šta je pravilno i šta nije pravilno.”
Dejan Kršić
Trumanova jaja
Jaja u prahu iz paketa UNRA-ine pomoći, dobila ime po američkom predsjedniku Haryju Trumanu. Prah se miješao s vodom da bi se dobila gusta smjesa što je sličila jajima.
Rajko Matić
UDBA / OZNA
UDBA (Uprava državne bezbednosti); tajna policija, naslednik KNOJ-a (Korpus narodne odbrane Jugoslavije) i OZN-e (Odeljenje za zaštitu naroda). Imala je u nekim periodima i sudsku i egzekutivnu vlast. Pričalo se da joj je moto u delovanju bio: “Uđi prav — nećeš izać’ zdrav; uđi kriv — nećeš izać’ živ.”
Dragan Jovanović
Univerzijada
Jedina Univerzijada za koju smo ikad čuli održana je Zagrebu 1987. godine i odmah uz podsmijeh prozvana Ipsilonijada, zbog logotipa u kojemu je nepoželjno “U” bilo stilizirano u nešto nalik slovu “Y”. Univerzijadu pamtimo po vjeverici Zagi, maskoti čija je popularnost nadživjela sportsku manifestaciju za koju je originalno osmišljena. Jedna od dobrih posljedica održavanja Univerzijade bila je infrastrukturna renesansa grada, koja je uključivala obnavljanje zgrade u Teslinoj ulici čiji će atrij zaživjeti kao okupljalište u tradiciji Tobacco roada. U samoj zgradi nastanjuju se Radio 101, džez klub Boška Petrovića i Omladinski kulturni centar, koji pod izlikom ‘pratećeg kulturnog programa Univerzijade’ 1987. organizira prvo izdanje festivala Eurokaz.
Pero Radulović
Yugo
Osobni automobil koji pokreću 32 kilovata, 45 konja, 900 kubika, dužine je 3.940, širine 1.580 i visine 1.390 mm. Yugo je najpopularniji automobil jugoslovenske proizvodnje. U proizvodnju je ušao oko 1983. godine i nikako nema nameru da izađe iz nje. Varijacije motora su od 45-65 ks, a varijacije nalepnica na zadnjim vratima su od 45, 55, 65, 60efi, 45a, 55a, 45ax, 55ax, 55ex — onaj sa većim brojem više košta. Naravoučenije: skinite nalepnicu od komšije, a kupite jeftiniji.
Yugo je poznat po dugom čekanju da bi se dobio nakon što ste ga uplatili (i po više godina). Takođe je poznat po tome što je fabrika Zastava sa svojim kupcima igrala igru iznenađenja pod nazivom “Pogodite kakav je vaš auto!” — naoko svi su isti i kao novi, ali zahvaljujući varirajućem kvalitetu neki vam traje par godina ili 30.000 km, dok sa drugim možete da se vozite 10-15 godina i 150.000 km bez ikakvih problema, čak da ponovo poželite da kupite isti.
Početkom 1990ih počeo se često pojavljivati u američkim filmovima. Bruce Willis ga vozi u filmu Die Hard III, pojavljuje se i u filmu The Crow sa Brandonom Leeom. U filmu Start Flag pretiče grupu likova koji voze WV Caravelu i jedan od njih prokomentariše: “Može li ovaj WV brže da ide, gledaj šta nas pretiče…”, dok se u Steve Martinovom filmu Bowfinger pojavljuje na plakatu iza glavnog glumca. Ipak, najzastupljeniji je u recentnom holivudskom filmu Drowning Mona gde čitavo jedno naselje vozi samo — Yuga. Takvoj atmosferi u američkoj javnosti pridonio je poslovni potez jednog autodilera iz New Jerseya koji je svoju tvrtku reklamirao sloganom: “Ako kupite automobil skuplji od 30.000 $, besplatno dobivate Yugo”!
Posao stoljeća, kako je nazvan Yugo projekt, počeo je neslavno. Beogradska televizija uživo je prenosila polazak prvog vlaka natovarenog “jugićima” prema luci Bar, odakle je trebao krenuti prema Americi. Cijela je ta fešta upriličena s visokim gostima uz izravni tv-prijenos, iako se znalo da vozila nisu dovršena. Sutradan se vlak vratio u tvornički krug, kako bi se vozila dovršila. U mit je ušla (vjerovatno apokrifna) priča o vlasniku Yuga koji nije mogao otvoriti prozor svog novog automobila, a kad je skinuo “tapecirung” s vrata, pronašao je poruku radnika Crvene zastave: “Kakva plata takva vrata!”
Marko Tasić, Boris Popović
Zagrebačka škola crtanog filma
Jedan od najpoznatijih artikala jugoslavenske kulturne proizvodnje; kad bi u svijetu spomenuli Jugoslaviju ljudi bi obično rekli “Tito” i “Zagreb film”. Zagreb film utemeljen je u siječnju 1953. godine, a studio za crtani film 1956. Tri godine kasnije, “simboličko rođenje”: Georges Sadoul na festivalu u Cannesu izjavljuje: “Pojavila se Zagrebačka škola crtanog filma!”. Godine 1962, Zagreb film osvaja Oscara za Surogat Dušana Vukotića, prvi Oscar jednom neameričkom crtanom filmu.
Kritična, duhovita, naglašeno umjetnička, sjajnog, maštovitog i nadasve — od autora do autora različitog crtačkog stila i animacije, Zagrebačka škola bila je jedan od onih autentičnih centralno ili istočno-evropskih umjetničkih pokreta. Poput praške škole u igranom i dokumentarnom filmu, donosila je svoj prepoznatljivi, iznimno svježi stil i vršila utjecaj i na Istoku i na Zapadu, probijajući granice i, kao i sva dobra umjetnost, ujedinjujući svijet.
Važni autori zagrebačke škole crtanog filma su Vatroslav Mimica, Vladimir Kristl, Borivoj Dovniković-Bordo, Zlatko Grgić, Nedeljko Dragić, Vladimir Jutriša, Ante Zaninović, Aleksandar Marks, Zdenko Gašparović, Zlatko Bourek, Joško Marušić i Krešimir Zimonić.
Sjajan festival animiranog filma koji se održavao svake godine samo je pojačao ovaj utjecaj i stavio Zagreb na svjetsku mapu važnih festivala. Malo je djece, od milijuna što su širom svijeta odrastala urlajući od sreće zbog Duška Dugouška / Zekoslava Mrkve, imalo tu sreću da na ulicama svoga grada vidi relaksiranog bradonju u trapericama — Chucka Jonesa, autora obožavanog crtića, i pruži mu crteže omiljenog lika da ih potpiše.
Đorđe Matić
Zdenka sir
Topljeni sir za mazanje u okruglim kutijama, u kojima se nalazilo po šest trokutastih sireva, neki su ih zvali kockom. Svaki trokutić je, koliko se sjećam, jedva bio dovoljan da se premaže kriška kruha i obično se kupovao samo kad se ide na izlete, na more i sl. Tvornica sira se nalazi u Velikim Zdencima pokraj Daruvara (Staročeško pivo), a postoje i Mali Zdenci, pa bi na pitanje “Od kuda si?” stanovnik Malih Zdenaca u pravilu odgovarao: “Iz Zdenaca.” Naravno, stanovnik Velikih Zdenaca na isto pitanje odgovara: “Iz VELIKIH Zdenaca”.
Zlatko Kurić
Zidne novine
Komad pak-papira metar sa metar i po na koji su nalepljeni članci koje su pisali članovi kolektiva i vojnici u kasarnama. Tako izlepljen i ukrašen komad papira kačio se na zid i predstavljao obavezu da se napisano pročita.
Bata Simić
Životinjsko carstvo
Male i tanke čokoladice sa sličicama životinja iz celog sveta. Deca su kupovala ove čokoladice sa ciljem da sakupe sve sličice i polepe ih u veliki album tvrdih korica koji je sadržavao i puno korisnih informacija. Popunjeni album mogao se poslati Krašu, a onda bi se poništen crvenim uzdužnim crtama vraćao detetu na kućnu adresu sa bogatim paketom slatkih proizvoda (onoliko koliko je dete teško). U promet je svesno puštana mala količina nekih sličica, kako bi se album što teže popunio, tako da su često upražnjavani menjaža i tapke.
Dragan Odžaklijević
