U reprizi ‘Duge mračne noći’ uočavamo groznu glupost: partizani nakon rata ‘citiraju’ Mao Ce-tunga koji da je rekao ‘nije važno je li mačka crna ili bijela, važno je da lovi miševe’. No to nije do 1945. izrekao Mao nego puno kasnije njegov protivnik Deng, ali briga Vrdoljaka za činjenice, važno je da dobro zvuči i da se uklapa u aktualnu konjunkturu
Stvar je posve nevjerojatna: čovjek koji je otkrio aferu Hotmail, Ilko Ćimić, trebao bi prema logici stvari biti glavni gost ključnih emisija nacionalnih televizija, u udarnim terminima, ali avaj, samo se N1 sjetio pozvati onoga u čijem su posjedu stotine mejlova i sudbina potpredsjednice Vlade. Ćimić je postao lakmus papir slobode uređivanja javnih medija, a na N1 je ukratko iskazao smisao priče u kojoj su ‘mangupi iz vlastitih redova’ za godinu dana uspjeli baciti Todorićevih 27 u zasjenak. ‘Riječ je o organiziranoj skupini koja je imala podršku struktura Vlade. Sve je bilo dogovoreno. Tko su bili pisci lexa od nas se krilo, a sada smo otkrili i zašto nikada nisu htjeli reći tko su autori zakona. Grupa je imala i direktnu korist od pisanja takvog zakona’, rekao je Ćimić.
HRT je počeo pravodobno reagirati na smrti hrvatskih kulturnih karijatida, što dugo vremena nije bio slučaj. Odlazak velikog Zlatka Boureka, jednog, kako bi rekao Stefan Zweig, pjesnika svog života, na Prisavlju su popratili promptnim emitiranjem dokumentarca, što je bio dobar potez uredništva. Bourek je bio Židov, s iskustvom izbjeglištva od malih nogu. U jednom intervjuu rekao je: ‘Tek sada kada smo došli u poznije godine u nama je proradila bazična solidarnost i instinkt za tuđu nesreću, koje smo stekli najviše preko holokausta. To je u nama ojačalo nagon za samoodržanjem pa smo bili skeptični prema stvarima koje su se događale u bivšoj Jugoslaviji još za vrijeme Titova života, a zatim i početkom devedesetih u Hrvatskoj, a i kasnije. Zbog toga smo jako sumnjičavi prema svakom Führeru, velikom vođi, a istodobno osjećamo animozitet prema svima koji se poistovjećuju s političkim idejama…’
Nasuprot političkom fanatizmu, Bourek je vjerovao u snagu života, vitalizam, erotizam, ono vragolasto. Nije bio materijalist. ‘Iako sam oduvijek bio radoholičar, punih 20 godina radio sam crtani film uz minimalnu naplatu. Svi mi, zajedno s Dušanom Vukotićem, ostali smo siromasi. Nikada nisam bio u stalnom radnom odnosu, ali sam se morao potruditi da dobijem posao. Morao sam praviti ‘dobro lice’, a to čovjeka čini cirkusantom, no istodobno i zdravom osobom’, rekao je i to je zazvučalo toliko mudro i istinito koliko i rijetko.
Bivši prvi čovjek Sabora i drugi čovjek države, Željko Reiner, pojma nema što mu se u državi zbiva jer uglavnom ne prati medije! To je vitez priznao u studiju ‘Otvorenog’, ako mu je za vjerovati. A može mu se vjerovati jer je cijelo vrijeme pričao o aferi mejlovi, Agrokoru i srodnim temama kao da je u studio pao s Marsa. Muljao je, natucao, blefirao uz uključen mobitel – preko kojega se stalno dopisivao s nekim – očito tražeći SMS o vlastitom mišljenju. Polovicu emisije čitao je s papirića. Država nam je dakle i doslovce na aparatima. Opisana situacija toliko je iznervirala mostovca Tomislava Panenića da je izveo nezamisliv potez: ustao se sa stolice i došetao do viteza kako bi mu oteo ‘Macanove šalabahtere’, no u tome ipak nije uspio jer se akademik nekako zaštitio. Šteta, ostali smo prikraćeni za zanimljiv uvid u lokalnu verziju državništva koja ovu državu pretvara u motor s unutarnjim sagorijevanjem.
Peđa Grbin, najpripremljeniji esdepeovac, objašnjava zašto su Martina Dalić i ‘borgovci’ koristili Hotmail: zato što novinari i ostala zainteresirana javnost, prema zakonu, od dužnosnika tijela javne vlasti mogu tražiti svu službenu prepisku i moraju je dobiti, ako nije proglašena tajnom. No ako pišu s Hotmaila – koji navodno može probiti svaki ozbiljniji haker – onda je ta elektronska pošta zaštićena od pogleda radoznalih očiju… Dakle, predumišljaj. Povijesna odgovornost ove vlade je u tome što je, iako je vodi pošten i nekorumpiran čovjek, održala sve muljatorske metode koje su HDZ odlikovale minula tri desetljeća. Mogao bi HDZ voditi i sveti Franjo, ali gospoda bi i dalje zamračivala pare, tu očito nema pomoći. ‘Meni su pali u naslijeđe svi kosturi tranzicije’, pojadao se Plenković, jedini premijer HDZ-a kojemu nitko nikada nije predbacio zamračivanje jedne jedine kune. Jesu, pali su, samo im je on udahnuo novi život, poslužio im je kao karakterna maska, držao im je, i ne znajući, ljestve, umjesto da ih transportira na groblje, što mu je bio povijesni zadatak. Mangupi su ga grdno namagarčili. Sada piši propalo…
Nakon Plenkovićeva bugarenja u Bugarskoj – molim članove grupe Borg da učine gestu i vrate dio novca kako ne bi ostao dojam o profiterstvu – što je najveća glupost koju je izgovorio u mandatu, nalik na izmišljenu izjavu Marije Antoanete ‘neka jedu kolače’, istu stvar ponavlja i Kolinda: moli gospodu da vrate plijen. Očekuje se gesta i čovjek ne može da se ne sjeti pjesme Kalmana Mesarića: Oh, te geste, oh te geste! Oh taj organ! Utaknite oh! te geste i oh! taj organ u pidžamu: Klanfarica u pidžami!
Kakva je to pandemija zahvatila takozvani državni vrh?
U reprizi Vrdoljakove serije uočavamo groznu glupost: partizani u Zagrebu, nakon rata, ‘citiraju’ Mao Ce-tunga koji da je rekao ‘nije važno je li mačka crna ili bijela, važno je da lovi miševe’. Ta rečenica je odlična i preokrenula je sudbinu Kine, ali nije je izrekao Mao nego njegov protivnik Deng i nije rečena prije 1945. nego negdje 1979., kad je Dengova protržišna struja poslala Maovu i Hua Kuo-fengovu na klupu za rezerve (Deng je tada, kao mudar čovjek, shvatio da Kini ne treba nova revolucija već mirna evolucija pa je Maoa opisao kao 70 posto dobrog, a 30 posto lošeg). Vrdoljak kao Vrdoljak, briga ga za činjenice, važno je da rečenica dobro zvuči i da se skladno uklapa u aktualnu političku i kulturnu konjunkturu, nije važno je li to rekao Mao, Deng, vrag da ih nosi, sve su to kosooki, njih ni majka ne razlikuje.
portalnovosti
N1 uživo, 14. svibnja, 14:37
Stvar je posve nevjerojatna: čovjek koji je otkrio aferu Hotmail, Ilko Ćimić, trebao bi prema logici stvari biti glavni gost ključnih emisija nacionalnih televizija, u udarnim terminima, ali avaj, samo se N1 sjetio pozvati onoga u čijem su posjedu stotine mejlova i sudbina potpredsjednice Vlade. Ćimić je postao lakmus papir slobode uređivanja javnih medija, a na N1 je ukratko iskazao smisao priče u kojoj su ‘mangupi iz vlastitih redova’ za godinu dana uspjeli baciti Todorićevih 27 u zasjenak. ‘Riječ je o organiziranoj skupini koja je imala podršku struktura Vlade. Sve je bilo dogovoreno. Tko su bili pisci lexa od nas se krilo, a sada smo otkrili i zašto nikada nisu htjeli reći tko su autori zakona. Grupa je imala i direktnu korist od pisanja takvog zakona’, rekao je Ćimić.
In memoriam: Zlatko Bourek, HRT, 14. svibnja, 22:45
HRT je počeo pravodobno reagirati na smrti hrvatskih kulturnih karijatida, što dugo vremena nije bio slučaj. Odlazak velikog Zlatka Boureka, jednog, kako bi rekao Stefan Zweig, pjesnika svog života, na Prisavlju su popratili promptnim emitiranjem dokumentarca, što je bio dobar potez uredništva. Bourek je bio Židov, s iskustvom izbjeglištva od malih nogu. U jednom intervjuu rekao je: ‘Tek sada kada smo došli u poznije godine u nama je proradila bazična solidarnost i instinkt za tuđu nesreću, koje smo stekli najviše preko holokausta. To je u nama ojačalo nagon za samoodržanjem pa smo bili skeptični prema stvarima koje su se događale u bivšoj Jugoslaviji još za vrijeme Titova života, a zatim i početkom devedesetih u Hrvatskoj, a i kasnije. Zbog toga smo jako sumnjičavi prema svakom Führeru, velikom vođi, a istodobno osjećamo animozitet prema svima koji se poistovjećuju s političkim idejama…’
Nasuprot političkom fanatizmu, Bourek je vjerovao u snagu života, vitalizam, erotizam, ono vragolasto. Nije bio materijalist. ‘Iako sam oduvijek bio radoholičar, punih 20 godina radio sam crtani film uz minimalnu naplatu. Svi mi, zajedno s Dušanom Vukotićem, ostali smo siromasi. Nikada nisam bio u stalnom radnom odnosu, ali sam se morao potruditi da dobijem posao. Morao sam praviti ‘dobro lice’, a to čovjeka čini cirkusantom, no istodobno i zdravom osobom’, rekao je i to je zazvučalo toliko mudro i istinito koliko i rijetko.
Otvoreno, HRT, 15. svibnja, 22:30
Bivši prvi čovjek Sabora i drugi čovjek države, Željko Reiner, pojma nema što mu se u državi zbiva jer uglavnom ne prati medije! To je vitez priznao u studiju ‘Otvorenog’, ako mu je za vjerovati. A može mu se vjerovati jer je cijelo vrijeme pričao o aferi mejlovi, Agrokoru i srodnim temama kao da je u studio pao s Marsa. Muljao je, natucao, blefirao uz uključen mobitel – preko kojega se stalno dopisivao s nekim – očito tražeći SMS o vlastitom mišljenju. Polovicu emisije čitao je s papirića. Država nam je dakle i doslovce na aparatima. Opisana situacija toliko je iznervirala mostovca Tomislava Panenića da je izveo nezamisliv potez: ustao se sa stolice i došetao do viteza kako bi mu oteo ‘Macanove šalabahtere’, no u tome ipak nije uspio jer se akademik nekako zaštitio. Šteta, ostali smo prikraćeni za zanimljiv uvid u lokalnu verziju državništva koja ovu državu pretvara u motor s unutarnjim sagorijevanjem.
Novi dan, N1, 18. svibnja, 8:53
Peđa Grbin, najpripremljeniji esdepeovac, objašnjava zašto su Martina Dalić i ‘borgovci’ koristili Hotmail: zato što novinari i ostala zainteresirana javnost, prema zakonu, od dužnosnika tijela javne vlasti mogu tražiti svu službenu prepisku i moraju je dobiti, ako nije proglašena tajnom. No ako pišu s Hotmaila – koji navodno može probiti svaki ozbiljniji haker – onda je ta elektronska pošta zaštićena od pogleda radoznalih očiju… Dakle, predumišljaj. Povijesna odgovornost ove vlade je u tome što je, iako je vodi pošten i nekorumpiran čovjek, održala sve muljatorske metode koje su HDZ odlikovale minula tri desetljeća. Mogao bi HDZ voditi i sveti Franjo, ali gospoda bi i dalje zamračivala pare, tu očito nema pomoći. ‘Meni su pali u naslijeđe svi kosturi tranzicije’, pojadao se Plenković, jedini premijer HDZ-a kojemu nitko nikada nije predbacio zamračivanje jedne jedine kune. Jesu, pali su, samo im je on udahnuo novi život, poslužio im je kao karakterna maska, držao im je, i ne znajući, ljestve, umjesto da ih transportira na groblje, što mu je bio povijesni zadatak. Mangupi su ga grdno namagarčili. Sada piši propalo…
Dnevnik, HRT, 18. svibnja, 19:00
Nakon Plenkovićeva bugarenja u Bugarskoj – molim članove grupe Borg da učine gestu i vrate dio novca kako ne bi ostao dojam o profiterstvu – što je najveća glupost koju je izgovorio u mandatu, nalik na izmišljenu izjavu Marije Antoanete ‘neka jedu kolače’, istu stvar ponavlja i Kolinda: moli gospodu da vrate plijen. Očekuje se gesta i čovjek ne može da se ne sjeti pjesme Kalmana Mesarića: Oh, te geste, oh te geste! Oh taj organ! Utaknite oh! te geste i oh! taj organ u pidžamu: Klanfarica u pidžami!
Kakva je to pandemija zahvatila takozvani državni vrh?
Duga mračna noć, HRT, 21. svibnja, 21:30
U reprizi Vrdoljakove serije uočavamo groznu glupost: partizani u Zagrebu, nakon rata, ‘citiraju’ Mao Ce-tunga koji da je rekao ‘nije važno je li mačka crna ili bijela, važno je da lovi miševe’. Ta rečenica je odlična i preokrenula je sudbinu Kine, ali nije je izrekao Mao nego njegov protivnik Deng i nije rečena prije 1945. nego negdje 1979., kad je Dengova protržišna struja poslala Maovu i Hua Kuo-fengovu na klupu za rezerve (Deng je tada, kao mudar čovjek, shvatio da Kini ne treba nova revolucija već mirna evolucija pa je Maoa opisao kao 70 posto dobrog, a 30 posto lošeg). Vrdoljak kao Vrdoljak, briga ga za činjenice, važno je da rečenica dobro zvuči i da se skladno uklapa u aktualnu političku i kulturnu konjunkturu, nije važno je li to rekao Mao, Deng, vrag da ih nosi, sve su to kosooki, njih ni majka ne razlikuje.
portalnovosti
