Bujica je to hrvatske elite koju je naplavila »Bujica« i koji Bujanca zauzvrat časte enciklopedistom. Kako se u to društvo uspio prošvercati Tito, makar i na ploči, ostaje nejasno, baš kao i izostanak dvojca koji tom krugu bespridržajno pripada, Kolinde Grabar-Kitarović i Tomislava Karamarka
Dirljivo je pogledati snimku kako se, rastrgavši u hipu ukrasni omot, obveselio onim što je ugledao mladoženja jedne svadbe održane ovog vikenda u Vukovaru.
Ne, nije to bila vukovarska golubica, niti umjetnička slika »Dolazak Hrvata« Otona Ivekovića, nije se radilo o portretu u nacističkoj uniformi prirodne veličine i povijesnih granica novopečenog muža, niti je to bila lajna kokaina debela i dugačka kao sve pune i isprekidane linije na A1, dovoljna da se njome podmire sve prostitutke od Hamburga do Tajlanda. Ono što ga je razveselilo i učinilo sretnim kao što nekog dječarca razvesele lego kocke ili trkaći autić, ono što je ženik odabrao kao najdraži svadbeni dar bila je jedna obična plava limena ploča na kojoj je pisalo Trg maršala Tita.
Bio je toliko high netom zaprisegnuti Velimir Bujanec dobivši tu dragocjenost da je zanemario i novopečenu suprugu povukavši za ruku darodavca, Zlatka Hasanbegovića, i popevši se na stol kako bi se pohvalio pred svim svatovima! Visoko u zrak podignut trofej sigurno će ubuduće krasiti dom Bujančevih, možda dobiti i počasno mjesto, ako ne u bračnoj ložnici, onda barem u dnevnom boravku. Vjerojatno uz trobojnicu kojom je mladi par ovjenčan, s bijelim početnim poljem, bez grbova hrvatskih povijesnih regija, kojom sebe legitimiraju sljedbenici NDH.
Tako će 37 godina poslije smrti Tito simbolički na plavom pocinčanom limu završiti među ustaškim insignijama dok će za dom spremni posjetitelji i prijatelji Bujančevih prilaziti zidu da bi ga dotakli i divili mu se barem u ovom spomeničkom obliku! Ne treba se mladi bračni par bojati da će im na vrata zakucati Milan Bandić i zatražiti da se vrati otuđeno vlasništvo Grada Zagreba. Ta on je Broza izbrisao iz metropole, samo dan nakon svjetskog atletskog mitinga kojeg on zove deminutivom »Hanžek« dok se nigdje ne spominje da je posvećen Borisu Hanžekoviću, koji je odbio nastupati za NDH i kojeg su ustaše ubile prilikom bijega iz Jasenovca.
Začudo, Bandić nije viđen na Bujančevoj svadbi (ili je možda Titovu ploču u njegovo ime uručio nadgradonačelnik Hasanbegović?), a bilo je tu mjesta za njega. Uz kuma Josipa Klemma, onog istog koji je predvodio »šatoraše« u rušenju legalne vlasti i kojem se sudi za financijske makinacije, uz Zdravka Mamića koji je ujutro na štakama šepao na osječkom sudu, a navečer skočio na pozornicu i zapjevao »Moja Hercegovina« uz Matu Bulića, Škoru i Thompsona. Svat je bio i Ljubo Ćesić Rojs koji bi se, po svemu, trebao nalaziti u zatvoru, zatim osuđeni ratni zločinac Dario Kordić koji je izdržao kaznu, a bili su na fešti u Principovcu, kaže izvještaj, i »ministar Goran Marić, Ivo Banac, Željka Markić, Tihomir Dujmović, Hloverka Novak Srzić, Bruna Esih, Ćiro Blažević i brojni drugi«.
Bujica je to hrvatske elite koju je naplavila »Bujica« i koji Bujanca zauzvrat časte enciklopedistom. Kako se u to društvo uspio prošvercati Tito, makar i na ploči, ostaje nejasno, baš kao i izostanak dvojca koji tom krugu bespridržajno pripada, Kolinde Grabar-Kitarović i Tomislava Karamarka.
Valjda zato nitko nije zapjevao stari hit: »Velimir i Karamarko/Veliki boss i mali narko/To je slika jako lijepa/Kako tikva nađe čepa.«
novilist
