Poznati su, kaže voditeljica, rezultati izbora za vrh zagrebačkog SDP-a. U drugi krug ulaze Gordan Maras i neki Berin komsomolac. Na izbore je, u milijunskom gradu, izašlo oko 1600 ljudi, a pobjednik je dobio pet puta manje glasova od gradonačelnika Novske
Trebaš biti ozbiljan đenije pa nazvati Vojislava Mazzocca i prijetiti mu obračunom u ringu, ali nazvati bilo kojeg novinara koji piše o nepotizmu sa ‘sugestijom’ da ne piše ‘o obitelji’, raritet je čak i za ovakvu vladu. To bi bilo isto kao zamoliti prometnu policiju da vas kazni za bilo kakav delikt, samo ne saobraćajni. Ne ide to!
Ministar Tomo Medved učinio je obje stvari - bizarnu vijest imali su nam čast priopćiti Ivan Vrdoljak i Jelena Pajić - i dostojanstven bi mu premijer odmah dao cipelu, ne zbog prijetnje, već zbog uvrede inteligencije kao takve. No Plenković ovisi o dvije-tri ruke u Saboru pa mora trpjeti i takvo društvo (vladu mu i inače štiti kažnjenička bojna) jer, eto, nemamo alternative. Plenki je jednom rekao da su ovo ‘najbolji ministri’. Van je dosega ljudske mašte odgovor na pitanje: Pa kakvi su ti, pobogu brate, najgori?
Zoran Šprajc štepe kao singerica! Osim činjenice da može zapaliti svijeću na Kamenitim vratima jer mu kolege s HTV-a čiste teren čineći vlastite emisije negledljivima, Zoran Šprajc se i sam trudi, baš kao onaj židovski boksač koji je zamolio rabina da se pomoli za njega pred neki važan susret, na što mu je rabi rekao: ‘Molit ću ja, a pomaže i ako znaš udariti…’
U Direktu od 4. lipnja Šprajc je najprije prikazao ekskluzivan razgovor s Marinom Strmotom, odbjeglim pomoćnikom Nade Murganić koji je precizno opisao hrvatsku demografsku kataklizmu, a potom je u studio doveo Anu Lederer, buduću Bandićevu ministricu kulture, koja je na pitanje kakav joj je program rekla: ‘Sačekajmo jesen.’ Ženi treba vremena, tko je vidio dolaziti na vlast pripremljen, s idejama, planovima, programima. Uostalom, kako reče Zoki Milanović: ‘Najbolji na vlast dolaze nepripremljeni.’ A u skladu s tim bio je i zaključak: ‘Radili mi, ne radili, nešto će se dogoditi’. Ta je filozofija transnacionalna, transstranačka, transrodna, transgeneracijska. Lederer, međutim, ne zna što želi, ali zato dobro zna što ne želi. Frljić joj je pojava sto posto političko-aktivistička, tj. u svijetu zagrebačkog kazališta non grata, a čini se da ni za Buljana, Vrgočicu i slične kadrove ta dolina više neće biti zelena.
Karlovac je suočen s potopom biblijskih razmjera - po dojučerašnjim cestama koje su postale rijeke zamišljamo Noinu arku s preživjelim ljudima i zvirima - ali većina dnevnika se na to ne obazire puno, ili se ne obazire nimalo. Vrag odnija i kišu i prišu. HTV-ov Dnevnik vijest o potopu donosi u 27. minuti, RTL je nema. Nekako je to svima na začelju. Inercija, tehnologija, nebudnost? Da su pratili portale, mogli su dati ‘čitanac’ s fotografijama kojih je po društvenim mrežama bilo na tone. Na N1 nisu spavali, imali su karlovačku Atlantidu. No čini se da neki urednici još nisu shvatili kakva im opasnost prijeti od novih tehnologija. Mladi danas napuštaju, pokazuju istraživanja, čak i Facebook, pa prelaze na Snapchat i Instagram, tisak zamire, televizija, naročito ako je spora, broji sitno… Medijski svijet pun je dinosaura, tko se ne prilagodi, bit će otpisan, ali uz pristojbu će se solidno živjeti još godinama makar gledanost pala na ‘rižu’ (to je ono kad je ekran snježnobijeli pa nitko ne gleda).
N1 je uzeo ulogu vidjelice: vidjeli su Zdravka Mamića, pratili ga u stopu, pričali s njim, saslušali njegove patnje, pustili u eter njegove jadikovke, naciju žednu informacija o jednom od najbogatijih Hrvata (u melodramama nema ljepšeg prizora nego kad bogati plaču) pripustili na živo vrelo njegovih suza.
Maminjo je samo još jedan od prvoklasnih domoljuba koji su zapalili u inozemstvo čim je zasijevalo, a da nije još počelo ni grmjeti. Takva je to sorta. Dok muzu, dobro je, kad prestanu musti, ubi bene, ibi patria. Presuda Zdravku Mamiću naznaka je ozdravljenja pravosuđa, ali ne treba smetnuti s uma da je prvostupanjska, da je dug i strm put do pravomoćnosti i da para vrti gdje burgija neće - odnosno, granice prava podudaraju se s granicama moći. Sve to još može pasti. Nitko tko je za života vidio kako sudski depozit vraća Bandiću milijune za kauciju, neće vjerovati dok ne vidi vrata ćelije koja se zatvaraju i čuje glasan tresak njihov.
Samo očajnici, mazohisti, zatvorenici ili stanari staračkih domova mogu gledati filmove na RTL-u! Tek što u zadnjim kadrovima Spielbergovih ‘Ralja’ morski pas pregrize čovjeka na pola, kadar se prekida i s ekrana odjekuje monstruozna poruka ‘Samo zabava’, nakon koje slijedi deset minuta torture. Pivo s okusom limuna ili mente, nogometna repka ide u Rusiju, kaladont, bla bla, truć truć.
Poznati su, kaže voditeljica, rezultati izbora za vrh zagrebačkog SDP-a. U drugi krug ulaze Gordan Maras i čovjek kojemu, kako je točno primijetio Index, nitko ne zna ime, neki Berin komsomolac. Na izbore je, u milijunskom gradu, izašlo oko 1600 ljudi, a pobjednik je dobio 600 glasova. To je pet puta manje od broja glasova koje je, recimo, dobio gradonačelnik Novske…
SDP se raspada tridesetak godina prekasno. Svih ovih desetljeća služili su kao strašilo koje je čuvalo hadezeovo polje. Iako u SDP-u komunista nije bilo ni za lijek - većina najgorih pobjegla je u HDZ - davali su trajno pokriće tezi da HDZ mora vladati Hrvatskom, inače će se vratiti crveni. Da se 1990. formirala neka prava lijeva stranka, ta bi dramaturgija bila nemoguća. No kako god. Nietzsche veli: ‘Kad netko pada u provaliju, daj mu nogu.’ To treba učiniti i sad. A s njima će i drugi dio dvonošca; kad je Škiljo iz Zagvozda umro, brzo je papke otegnuo i dida Kikaš, kad su otišli socijalisti, raspali su se i demokršćani (ne nužno tim redom). Tako će i sad biti. Valjda.
Dnevnik, Nova TV, 4 lipnja, 19:00
Trebaš biti ozbiljan đenije pa nazvati Vojislava Mazzocca i prijetiti mu obračunom u ringu, ali nazvati bilo kojeg novinara koji piše o nepotizmu sa ‘sugestijom’ da ne piše ‘o obitelji’, raritet je čak i za ovakvu vladu. To bi bilo isto kao zamoliti prometnu policiju da vas kazni za bilo kakav delikt, samo ne saobraćajni. Ne ide to!
Ministar Tomo Medved učinio je obje stvari - bizarnu vijest imali su nam čast priopćiti Ivan Vrdoljak i Jelena Pajić - i dostojanstven bi mu premijer odmah dao cipelu, ne zbog prijetnje, već zbog uvrede inteligencije kao takve. No Plenković ovisi o dvije-tri ruke u Saboru pa mora trpjeti i takvo društvo (vladu mu i inače štiti kažnjenička bojna) jer, eto, nemamo alternative. Plenki je jednom rekao da su ovo ‘najbolji ministri’. Van je dosega ljudske mašte odgovor na pitanje: Pa kakvi su ti, pobogu brate, najgori?
RTL Direkt, 4. lipnja, 22:15
Zoran Šprajc štepe kao singerica! Osim činjenice da može zapaliti svijeću na Kamenitim vratima jer mu kolege s HTV-a čiste teren čineći vlastite emisije negledljivima, Zoran Šprajc se i sam trudi, baš kao onaj židovski boksač koji je zamolio rabina da se pomoli za njega pred neki važan susret, na što mu je rabi rekao: ‘Molit ću ja, a pomaže i ako znaš udariti…’
U Direktu od 4. lipnja Šprajc je najprije prikazao ekskluzivan razgovor s Marinom Strmotom, odbjeglim pomoćnikom Nade Murganić koji je precizno opisao hrvatsku demografsku kataklizmu, a potom je u studio doveo Anu Lederer, buduću Bandićevu ministricu kulture, koja je na pitanje kakav joj je program rekla: ‘Sačekajmo jesen.’ Ženi treba vremena, tko je vidio dolaziti na vlast pripremljen, s idejama, planovima, programima. Uostalom, kako reče Zoki Milanović: ‘Najbolji na vlast dolaze nepripremljeni.’ A u skladu s tim bio je i zaključak: ‘Radili mi, ne radili, nešto će se dogoditi’. Ta je filozofija transnacionalna, transstranačka, transrodna, transgeneracijska. Lederer, međutim, ne zna što želi, ali zato dobro zna što ne želi. Frljić joj je pojava sto posto političko-aktivistička, tj. u svijetu zagrebačkog kazališta non grata, a čini se da ni za Buljana, Vrgočicu i slične kadrove ta dolina više neće biti zelena.
Dnevnici HTV-a, RTL-a, Nove TV i N1, 5. lipnja, 18:30-19:00
Karlovac je suočen s potopom biblijskih razmjera - po dojučerašnjim cestama koje su postale rijeke zamišljamo Noinu arku s preživjelim ljudima i zvirima - ali većina dnevnika se na to ne obazire puno, ili se ne obazire nimalo. Vrag odnija i kišu i prišu. HTV-ov Dnevnik vijest o potopu donosi u 27. minuti, RTL je nema. Nekako je to svima na začelju. Inercija, tehnologija, nebudnost? Da su pratili portale, mogli su dati ‘čitanac’ s fotografijama kojih je po društvenim mrežama bilo na tone. Na N1 nisu spavali, imali su karlovačku Atlantidu. No čini se da neki urednici još nisu shvatili kakva im opasnost prijeti od novih tehnologija. Mladi danas napuštaju, pokazuju istraživanja, čak i Facebook, pa prelaze na Snapchat i Instagram, tisak zamire, televizija, naročito ako je spora, broji sitno… Medijski svijet pun je dinosaura, tko se ne prilagodi, bit će otpisan, ali uz pristojbu će se solidno živjeti još godinama makar gledanost pala na ‘rižu’ (to je ono kad je ekran snježnobijeli pa nitko ne gleda).
Suđenje Mamiću, N1, 6. lipnja, 12:00
N1 je uzeo ulogu vidjelice: vidjeli su Zdravka Mamića, pratili ga u stopu, pričali s njim, saslušali njegove patnje, pustili u eter njegove jadikovke, naciju žednu informacija o jednom od najbogatijih Hrvata (u melodramama nema ljepšeg prizora nego kad bogati plaču) pripustili na živo vrelo njegovih suza.
Maminjo je samo još jedan od prvoklasnih domoljuba koji su zapalili u inozemstvo čim je zasijevalo, a da nije još počelo ni grmjeti. Takva je to sorta. Dok muzu, dobro je, kad prestanu musti, ubi bene, ibi patria. Presuda Zdravku Mamiću naznaka je ozdravljenja pravosuđa, ali ne treba smetnuti s uma da je prvostupanjska, da je dug i strm put do pravomoćnosti i da para vrti gdje burgija neće - odnosno, granice prava podudaraju se s granicama moći. Sve to još može pasti. Nitko tko je za života vidio kako sudski depozit vraća Bandiću milijune za kauciju, neće vjerovati dok ne vidi vrata ćelije koja se zatvaraju i čuje glasan tresak njihov.
Ralje, RTL, 10. lipnja, 20:30
Samo očajnici, mazohisti, zatvorenici ili stanari staračkih domova mogu gledati filmove na RTL-u! Tek što u zadnjim kadrovima Spielbergovih ‘Ralja’ morski pas pregrize čovjeka na pola, kadar se prekida i s ekrana odjekuje monstruozna poruka ‘Samo zabava’, nakon koje slijedi deset minuta torture. Pivo s okusom limuna ili mente, nogometna repka ide u Rusiju, kaladont, bla bla, truć truć.
Dnevnik 3, HTV 1, 10. lipnja, 22:44
Poznati su, kaže voditeljica, rezultati izbora za vrh zagrebačkog SDP-a. U drugi krug ulaze Gordan Maras i čovjek kojemu, kako je točno primijetio Index, nitko ne zna ime, neki Berin komsomolac. Na izbore je, u milijunskom gradu, izašlo oko 1600 ljudi, a pobjednik je dobio 600 glasova. To je pet puta manje od broja glasova koje je, recimo, dobio gradonačelnik Novske…
SDP se raspada tridesetak godina prekasno. Svih ovih desetljeća služili su kao strašilo koje je čuvalo hadezeovo polje. Iako u SDP-u komunista nije bilo ni za lijek - većina najgorih pobjegla je u HDZ - davali su trajno pokriće tezi da HDZ mora vladati Hrvatskom, inače će se vratiti crveni. Da se 1990. formirala neka prava lijeva stranka, ta bi dramaturgija bila nemoguća. No kako god. Nietzsche veli: ‘Kad netko pada u provaliju, daj mu nogu.’ To treba učiniti i sad. A s njima će i drugi dio dvonošca; kad je Škiljo iz Zagvozda umro, brzo je papke otegnuo i dida Kikaš, kad su otišli socijalisti, raspali su se i demokršćani (ne nužno tim redom). Tako će i sad biti. Valjda.
