Podlegla sam masovnoj histeriji i otišla na otvorenje Colosseuma. I prisjelo mi. Ne zbog gužve, nego zbog nečega puno, puno goreg.
Naime, otišla sam u toalet gdje su se tri djelatnice zatekle u kabini do mene pa sam čula njihov razgovor. Moram priznati da su razgovarale dosta tiho i da sam prisluškivala, a bila sam i sama tiha pa me nisu čule.
I tako, priča jedna od njih kako je gradonačelnik nazvao da se primi nekoliko „njegovih“ na radna mjesta čistačica centra. I kako su ljudi koji su radili sve ove dane prije otvorenja i čistili taj centar s obećanjem da će većina i ostati na tom poslu i nakon otvorenja – izvisili. Nije mu dovoljno što 8 godina uhljebljuje svoje. Ne, sada s radnim mjestima čistačice s plaćom od 2.200,00 kn kupuje glasove. Legalno.
A meni se povraća. Onako, iskreno iz dubine mog želuca. Jer sam, još jučer, od kolege čula priču o jednoj mladoj majci koja je sve ove dane čistila centar. I koja je trebala ostati na tom poslu, ali nije, iz gore spomenutih razloga. Pa će, zbog toga, da bi prehranila svoju obitelj, otići preko sezone raditi na more. I tri mjeseca viđati svoju djecu samo vikendom. Ako uspije i to. Jer ne želi primati socijalnu pomoć nego raditi.
Nisam povjerovala, pomislila sam da je to samo jedna od priča. Pomislila sam da čak ni Mirko Duspara nije pao tako nisko. Oh, kako sam pogriješila.
Znam gradonačelniče da strastveno čitate sve tekstove u kojima se spominjete. Ubili ste svaki ostatak ljudskosti u meni pa bih vam rado rekla da se nadam da ćete se i vi jednom naći u istoj situaciji kao gore spomenuta žena. Ali neću jer sam realna i znam da ste financijski osigurani za još pet života.
Pa ću vas samo zamoliti da se tijekom svog svakonedjeljnog klečanja u crkvi pomolite da niti jedna majka ne mora ostaviti svoju djecu na 3 mjeseca kako bi ih mogla prehraniti.
