Bojim se da će naslov u koji je uvrštena sintagma „medijska scena“ odbiti odgovorne čitatelje da pristupe onome što se u članku izlaže. Jer, prema boljim poznavateljima funkcioniranja, uloge i utjecaja mjesnih medija na povezivanje društva, govoriti o brodskoj medijskoj sceni je neozbiljno. Naime, postojeća medijska scena je bez utjecaja na društvene procese, nezamjetljiva kao zaštitnik javnih interesa, bez društvene odgovornosti za razvoj lokalne zajednice i rahitična u smislu potrebne snažne diseminacije informativnih sadržaja. Stoga znalci smatraju ovu sintaktičku cjelinu („medijska scena“ u Brodu... ti bokca!) prejakim određenjem za postojeću situaciju na terenu. Međutim, kako god nadsumativno nazvali ujedinjena sredstva komunikacije i osoba koje pišu ili pripremaju tekstove i koje kamerama snimaju prizore, sustav i kotačići postoje i on koliko toliko radi prema namjeni.
Neposredni povod za ova „dva stupca“ o brodskim medijima evidentno je odsustvo tv-zvijezda Slavonskobrodske televizije: Darije Jakičić i Darka Junačka. Sjećate li ih se? (Komentar o tome kako su sami sebe nekada predstavljali možete pogledati OVDJE) Naprasno su nestale donedavne televizijske ikone, ne vide se više njihova nasmiješena lica, ne čuju se njihovi sonorni glasovi... kao da nikada nisu postojali kao javne osobe koje su Brođani godinama posredovanjem antena i kablova primali u svoje domove kako bi ih ovi obavijestili i objasnili im što se događa u „našem gradu“. Prestali su biti prisutni, izgubili se iz vida, iščeznuli su u arhivskim bespućima lokalne dalekovidnice. A još koliko jučer, šepurili su se na malim ekranima opijeni vlastitim značajem. Vjerojatno se pregrijao telefon na koji znatiželjnim i razočaranim gledateljima Marizabela Mijakić, organizacijski boss no1, odgovara na njihovo pitanje: „ Ali zašto su netragom nestali naši dragi Darija i Darko, jer ne možemo živjeti bez njih?“ Zaista, kako glasi odgovor na ovo pitanje koje smo ironično postavili u ime imaginarnih obožavatelja? Ne kako bi uvrijedili Dariju i Darka, nego da naglasimo kako je slava, pa i mala slava u malom Slavonskom Brodu, prolazna kao, što ono pjevaju Indexi, ptica let. Drugi par opanaka je što je dvojac, kako smo čuli, otišao dragovoljno. I bez oproštaja. Izgubili se u prijevodu?
Kad smo bili klinci, okupljeni u generacijske i kvartovske družine, onima koji iz nekog razloga ne bi htjeli sudjelovati u zajedničkim nepodopštinama, govorili smo: „bez jednog magarca, može biti pijaca“. Ma koliko ovaj dvojac televizijskih novinara, uzgojen poput pijukavih pilića u sbtveovskom kadrovskom peradarniku, mislio da je njihov doprinos na stvaranju dobre opće slike o rečenoj televiziji nemjerljiv, i da će nekom nedostajati- prevario se. Gledatelji su veoma nevjerna i varljiva sorta ljudi, a šefovi koji su im zapovijedali i oblikovali, koji ih nisu adekvatno nagradili i koji su ih procjenjivali, ne s pozicija poznavanja novinarske vještine, već s pozicija utvrđivanja stupnja vjernosti- još su nevjerniji.
Gdje su mogli otići ovi dobri ljudi, a da ne trpi njihova egzistencija? Jesu li novu stranicu svog života otvori na temelju jakih pokrića i obećanja? Kod koga su (pro)našli novo zaposlenje? Kao što sam ustvrdio ograničena lokalna medijska scena teško može primiti nove artiste na trapezu koji se njiše između vjernosti i vjernosti, koji se zapravo ne miče. Poželjne alternativne televizije u Brodu nažalost nema. HRT je desetkovao slavonskobrodsko dopisništvo, a preostalim novinarima uvalili su kamere u šake i pretvorili ih u videoreportere. Hljeba mogu naći kao dopisnici-šljakeri za neki od papirnatih medija iz centara regija ili u centru države. Ili kao novinari kod tajkuniziranog direktora županijskog (o)glasila. Ili kod medijskog predatora s ambicijama arbitra, ne elegancije, nego političke usmjerenosti spram glavića od grada. Ili možda kao voditelji/novinari u tri mjesna radija koje imaju hrpu emisija čijih se naziva ne bih mogao sjetiti ni pod batinama niti pod hipnozom.
Prema informacijama dobivenih od upućenih i pronađenih u jednom impressumu, do ozbiljnog transfera je ipak došlo. Jakičićeva i Junačko zamijenili su svjetla reflektora radom u razmjerno, grafički i sadržajno, neatraktivnom internetskom portalu www.poslovniportal.hr. Portal je u vlasništvu tvrtki za marketing i edukaciju "Empori plus" i "Proipsum". Ako dvojac želi zadržati svoje dosadašnje plaće, njihova nova radna luka mora mjesečno iskeširati za svoje nove uposlenika oko 14 000 kuna. E-brod piše da navedene tvrtke „osim izdavanja elektroničke publikacije bavit će se i djelatnostima iz područja marketinga, edukacije kao i event managenmentom.“ O kakvim se kombinacijama radi, može se samo pretpostaviti. Uglavnom, sve se to naziva preslagivanjem medijske scene odnosno preusmjeravanjem novca po onom refrenu iz jedne pjesme Partibrejkersa, kreni, kreni prema, jer odbjegli dvojac, Darija i naročito Darko, politički su igrači, a ne samo medijsko-voditeljske veličine. Pretpostavljam da će i iskoristiti svoj minuli rad, lijepe oči, kanale, veze i vezice. U početku. A da bi opstali, morat će se jako, jako potruditi.
U međuvremenu, šefovi televizijske radionica klišeja, svoje odusutne i bivše starove Dariju i Darka, zamijenili su novinarskim pripravnicima, novacima i neartikuliranim cvrkutalima koji ustrajno i bespogovorno poju pjesmu onoga čiji kruh jedu. Surogati su kao i originali: bezumno marljivi, bez stavova, bez ideja, bez intrigantnih priča, bubanti školskih špranci koje uče od reportera koji su i sami učenici. I nadalje je u ponudi konfekcija umjesto autorske odjeće po mjeri, rastegnute medijske kore za medijake savijače punjene događajima, pojavama i ljudima iscijeđenih od smisla političkim prešama. Kreativnost tu nema pristupa, jer je smetnja u poslu u kojem novac komotno dolazi po liniji proračuna i iz tv-pretplate. Zašto si tamo nekom kritikom i vjerodostojnošću zagorčavati život?! Zašto pustiti nove klince s lanca drage ograničavajuće i nužne discipline? Zbog koga i čega raditi na novim formatima emisija, a i s kim? Zašto talasati? Pa zar nismo svi u zajedničkom čamcu? Gradonačelnikovom i županovom.
Neposredni povod za ova „dva stupca“ o brodskim medijima evidentno je odsustvo tv-zvijezda Slavonskobrodske televizije: Darije Jakičić i Darka Junačka. Sjećate li ih se? (Komentar o tome kako su sami sebe nekada predstavljali možete pogledati OVDJE) Naprasno su nestale donedavne televizijske ikone, ne vide se više njihova nasmiješena lica, ne čuju se njihovi sonorni glasovi... kao da nikada nisu postojali kao javne osobe koje su Brođani godinama posredovanjem antena i kablova primali u svoje domove kako bi ih ovi obavijestili i objasnili im što se događa u „našem gradu“. Prestali su biti prisutni, izgubili se iz vida, iščeznuli su u arhivskim bespućima lokalne dalekovidnice. A još koliko jučer, šepurili su se na malim ekranima opijeni vlastitim značajem. Vjerojatno se pregrijao telefon na koji znatiželjnim i razočaranim gledateljima Marizabela Mijakić, organizacijski boss no1, odgovara na njihovo pitanje: „ Ali zašto su netragom nestali naši dragi Darija i Darko, jer ne možemo živjeti bez njih?“ Zaista, kako glasi odgovor na ovo pitanje koje smo ironično postavili u ime imaginarnih obožavatelja? Ne kako bi uvrijedili Dariju i Darka, nego da naglasimo kako je slava, pa i mala slava u malom Slavonskom Brodu, prolazna kao, što ono pjevaju Indexi, ptica let. Drugi par opanaka je što je dvojac, kako smo čuli, otišao dragovoljno. I bez oproštaja. Izgubili se u prijevodu?
Kad smo bili klinci, okupljeni u generacijske i kvartovske družine, onima koji iz nekog razloga ne bi htjeli sudjelovati u zajedničkim nepodopštinama, govorili smo: „bez jednog magarca, može biti pijaca“. Ma koliko ovaj dvojac televizijskih novinara, uzgojen poput pijukavih pilića u sbtveovskom kadrovskom peradarniku, mislio da je njihov doprinos na stvaranju dobre opće slike o rečenoj televiziji nemjerljiv, i da će nekom nedostajati- prevario se. Gledatelji su veoma nevjerna i varljiva sorta ljudi, a šefovi koji su im zapovijedali i oblikovali, koji ih nisu adekvatno nagradili i koji su ih procjenjivali, ne s pozicija poznavanja novinarske vještine, već s pozicija utvrđivanja stupnja vjernosti- još su nevjerniji.
Gdje su mogli otići ovi dobri ljudi, a da ne trpi njihova egzistencija? Jesu li novu stranicu svog života otvori na temelju jakih pokrića i obećanja? Kod koga su (pro)našli novo zaposlenje? Kao što sam ustvrdio ograničena lokalna medijska scena teško može primiti nove artiste na trapezu koji se njiše između vjernosti i vjernosti, koji se zapravo ne miče. Poželjne alternativne televizije u Brodu nažalost nema. HRT je desetkovao slavonskobrodsko dopisništvo, a preostalim novinarima uvalili su kamere u šake i pretvorili ih u videoreportere. Hljeba mogu naći kao dopisnici-šljakeri za neki od papirnatih medija iz centara regija ili u centru države. Ili kao novinari kod tajkuniziranog direktora županijskog (o)glasila. Ili kod medijskog predatora s ambicijama arbitra, ne elegancije, nego političke usmjerenosti spram glavića od grada. Ili možda kao voditelji/novinari u tri mjesna radija koje imaju hrpu emisija čijih se naziva ne bih mogao sjetiti ni pod batinama niti pod hipnozom.
Prema informacijama dobivenih od upućenih i pronađenih u jednom impressumu, do ozbiljnog transfera je ipak došlo. Jakičićeva i Junačko zamijenili su svjetla reflektora radom u razmjerno, grafički i sadržajno, neatraktivnom internetskom portalu www.poslovniportal.hr. Portal je u vlasništvu tvrtki za marketing i edukaciju "Empori plus" i "Proipsum". Ako dvojac želi zadržati svoje dosadašnje plaće, njihova nova radna luka mora mjesečno iskeširati za svoje nove uposlenika oko 14 000 kuna. E-brod piše da navedene tvrtke „osim izdavanja elektroničke publikacije bavit će se i djelatnostima iz područja marketinga, edukacije kao i event managenmentom.“ O kakvim se kombinacijama radi, može se samo pretpostaviti. Uglavnom, sve se to naziva preslagivanjem medijske scene odnosno preusmjeravanjem novca po onom refrenu iz jedne pjesme Partibrejkersa, kreni, kreni prema, jer odbjegli dvojac, Darija i naročito Darko, politički su igrači, a ne samo medijsko-voditeljske veličine. Pretpostavljam da će i iskoristiti svoj minuli rad, lijepe oči, kanale, veze i vezice. U početku. A da bi opstali, morat će se jako, jako potruditi.
U međuvremenu, šefovi televizijske radionica klišeja, svoje odusutne i bivše starove Dariju i Darka, zamijenili su novinarskim pripravnicima, novacima i neartikuliranim cvrkutalima koji ustrajno i bespogovorno poju pjesmu onoga čiji kruh jedu. Surogati su kao i originali: bezumno marljivi, bez stavova, bez ideja, bez intrigantnih priča, bubanti školskih špranci koje uče od reportera koji su i sami učenici. I nadalje je u ponudi konfekcija umjesto autorske odjeće po mjeri, rastegnute medijske kore za medijake savijače punjene događajima, pojavama i ljudima iscijeđenih od smisla političkim prešama. Kreativnost tu nema pristupa, jer je smetnja u poslu u kojem novac komotno dolazi po liniji proračuna i iz tv-pretplate. Zašto si tamo nekom kritikom i vjerodostojnošću zagorčavati život?! Zašto pustiti nove klince s lanca drage ograničavajuće i nužne discipline? Zbog koga i čega raditi na novim formatima emisija, a i s kim? Zašto talasati? Pa zar nismo svi u zajedničkom čamcu? Gradonačelnikovom i županovom.
