Vrdoljak dokazuje kako ‘General’ predstavlja briljantan sineastički doseg pa se očešao i o našu malenkost, čije ga prezime, kaže, ‘podsjeća na čovjeka s kojim je za vrijeme rata ratovao’. Pazi ovo, Vrdoljak ratovao!? On koji je, u osvit ostvarenja stoljetnog sna, za Branka Mamulu pripremao film o Jugoslavenskoj ratnoj mornarici
‘Tko su vaši potencijalni partneri u budućnosti, je li to Dalija Orešković ili možda stranka Pametno?’ pita Petar Vlahov čelnicu Živog zida Vladimiru Palfi. Crni Petre, kakav fijasko! Manja bi pogreška bila upitati Škoru hoće li u koaliciju s Katarinom Peović ili Ivom Josipovićem, to bi barem zazvučalo ironično. Gospođa Palfi je egzemplar kadrovskog sunovrata hrvatske političke scene. Njezina stranka, Živi zid, živi je dokaz (sa svim svojim šizmama) da zemlja koja ima ovakvu omladinu nema blistavu budućnost. Živozidaši su se raspali čim im se osmjehnula jedna europska fotelja, da su bile tri, izbio bi rat. Predstavljaju se kao alternativa, ali su nastavljači puta; tvrde da su idealisti, ali se kolju za sitniš i ne da im se raditi nikakav čestit posao, a usput lažu da imaju akademske titule… Vlahovljeva je sreća da ‘Studio 4’ nitko ne gleda pa je bruka lokalizirana i brzo zaboravljena. Ovo je samo mali podsjetnik da i najnegledanije emisije katkad poneko pogleda, pače posluša.
Sumornim, ali svečanim glasom Kolinda Grabar-Kitarović čita obrazloženje dodjele velereda pokojnom kardinalu Franji Kuhariću. Iako je bila obasuta neodoljivim poslovnim ponudama sa svih strana svijeta – NATO, UN, EU, EK, bog te pita odakle je sve nisu zvali – ona je sve svoje talente i znanja odlučila nesebično staviti na raspolaganje Domovini, a za tu intelektualnu i političku nadarbinu Domovina će joj uzvratiti samo uredom, vozačem, osiguranjem i službenicima koji će je opsluživati pet godina. Zauzvrat će nas brendirati i promovirati po svijetu. Prije toga će se malo odmarati, a potom doktorirati. Prema našem mišljenju, ona je već doktorirala – imala je nekoliko znanstvenih inovacija, npr. rekla je kako se u Hrvatskoj nije moguće obraćati građanima jer u njoj žive i seljaci, a otkrila je i da smo 50 godina tajno živjeli pod željeznom zavjesom, da navedemo samo ključna znanstvena otkrića. Glava je to za Ligu naroda!
Nova TV jedina je izvukla bizaran detalj s posmrtne dodjele odlikovanja Franji Kuhariću. U jednom trenutku nadbiskup Bozanić je naime stao s čitanjem teksta, a onda se počeo i tresti. Činilo se kao da čovjek ima zdravstvenih problema, ali nije bila riječ o tome. ‘Ispričavam se, na početku sam bio ipak malo uzbuđen’, rekao je Bozanić na kraju govora. Kolinda se pak očešala o idućeg stanara Pantovčaka – ako dobro tumačimo njezine riječi – jer je odlučio demontirati jednu skorojevićevsku, štetnu pseudotradiciju. ‘Samo država koja uvažava, poštuje i zna nadograđivati baštinu svojih političkih i duhovnih velikana ima sigurnu budućnost. Samo narod koji njihovom djelu izražava zahvalnost i u njima zna naći nadahnuće za izgradnju budućnosti, tu budućnost zaslužuje’, rekla je na odlasku, da bi potom na Facebooku poručila kako će o njezinom mandatu suditi ni manje ni više nego povijest. Povijest će, sigurni smo, zanijemjeti od udivljenja, a mi smo sretni jer su joj nešto prije toga presudili birači.
Antun Vrdoljak počeo je naveliko dokazivati kako njegovo remek-nedjelo ‘General’ predstavlja briljantan sineastički doseg, pa se očešao i o našu malenkost. ‘Jedan od kritičara Rašeta, čije me prezime podsjeća na čovjeka s kojim sam za vrijeme rata ratovao, kaže da je dobio svih osam knjiga snimanja, da ih proučava i da će svaki detalj napisati u Novostima. Tko je njemu dao osam knjiga snimanja, to nema nitko u ekipi. Otkud mu to, otkud mu pravo da to uzme i da se time bavi? Tih osam knjiga snimanja nisu javno djelo, javno djelo je serija. O njoj piši što hoćeš, ali otkud ti pravo da pišeš o osam knjiga snimanja?’ Vrdoljak ne govori istinu. Nismo napisali da smo dobili osam knjiga snimanja, nego scenarij za osam epizoda; o njima smo pisali 12. svibnja 2017. (prije tri godine) i to ovako: ‘Glavni junak njegova novog filma, Ante Gotovina, nije rođen u Tkonu već u stripu za malu djecu. Da nije par ljubavnih scena, rekli bismo da je pandan Mirku i Slavku. Prema scenariju Nenada Ivankovića, koji podsjeća na herbarij kičastih vinjeta iz bakina spomenara, Gotovina je čovjek koji prije početka svake, pa i najopasnije akcije, i po njezinu okončanju ima isti broj otkucaja srca. Kad se udvara djevojkama, recitira im rukovet Shakespeareovih stihova. Neopisivo je galantan i stalno se moli Bogu. Oficir i džentlmen, frajer i vjernik, lik poput Gotovine u ovdašnjim kinematografijama nije viđen od vremena ‘Partizanske eskadrile’ Hajrudina Krvavca. Što se tiče protivničke strane, Jakov Sedlar i njegov ‘Četverored’ predstavljat će naspram ‘Generala’ – ostane li Vrdo pri ovom scenariju – Disneyjevu Trnoružicu. I u ovom je filmu Vrdoljak pozapošljavao svu moguću rodbinu: hvalevrijedna navika, bolje da crkne selo nego običaji…’ I tako dalje i tomu slično, možemo se dakle pohvaliti umješnošću čitanja scenarija koju na HRT-u i HAVC-u nisu pokazali. Glede i u svezi Vrdoljakove izjave da ga naše prezime podsjeća na prezime čovjeka s kojim je on ratovao – pazi ovo, Vrdoljak ratovao!? – mi ćemo živahnog starčića podsjetiti na to da je za Branka Mamulu pripremao film o Jugoslavenskoj ratnoj mornarici, u osvit ostvarenja stoljetnog sna. Antune, Antune…
Druga sezona najskuplje i jedne od najuspješnijih europskih serija svih vremena primiče se kraju, ali već sad možemo reći da nije na razini očekivanja. Umjesto da u drugoj godini emitiranja forma krimića posluži kao izlika za dubinsku vivisekciju rađanja nacizma – što je u prvoj sezoni bilo izvedeno majstorskim smislom za nijanse – serija je otplovila u nadrealističke vode. Kostimirane su scene hommage jednom od lošijih Kubrickovih filmova, ‘Oči širom zatvorene’ (‘Eyes Wide Shut’): onirizam Schnitzlerove proze, koji je Kubrick vizualizirao, ovdje je poslužio kao izlika za artificijelizaciju kriminalnih prizora. Karakteri su zahvaćeni plošnije no što je očekivano, ukratko, nastavak serije ovisit će isključivo o box officeu, tj. podacima o gledanosti. ‘Babilon Berlin’ ostao je u drugoj sezoni na visini u likovnom smislu. Maska, kostimi, scenografija, arhitektura Berlina 1929. godine, izvedeni su vrhunski i bez ijedne zamjerke. Klasici njemačkog ekspresionizma bili bi zadovoljni: nigdje se kao u vizualnim umjetnostima ne vidi tako jasno izopačeni i sumorni ambijent polusvijeta iz kojeg se rodio nacizam – iz velegradskog podzemlja, nadzemlja i razizemlja. Od slikara Georgea Grosza do Michaela Hanekea i ‘Babilon Berlina’ vidimo turobne, mračne prizore opresivne civilizacije u kojoj nema puno mjesta za radost, ono što je Albert Camus zvao ‘sunčana misao Mediterana’.
portalnovosti
Studio 4, HRT, 10. veljače, 8:45
‘Tko su vaši potencijalni partneri u budućnosti, je li to Dalija Orešković ili možda stranka Pametno?’ pita Petar Vlahov čelnicu Živog zida Vladimiru Palfi. Crni Petre, kakav fijasko! Manja bi pogreška bila upitati Škoru hoće li u koaliciju s Katarinom Peović ili Ivom Josipovićem, to bi barem zazvučalo ironično. Gospođa Palfi je egzemplar kadrovskog sunovrata hrvatske političke scene. Njezina stranka, Živi zid, živi je dokaz (sa svim svojim šizmama) da zemlja koja ima ovakvu omladinu nema blistavu budućnost. Živozidaši su se raspali čim im se osmjehnula jedna europska fotelja, da su bile tri, izbio bi rat. Predstavljaju se kao alternativa, ali su nastavljači puta; tvrde da su idealisti, ali se kolju za sitniš i ne da im se raditi nikakav čestit posao, a usput lažu da imaju akademske titule… Vlahovljeva je sreća da ‘Studio 4’ nitko ne gleda pa je bruka lokalizirana i brzo zaboravljena. Ovo je samo mali podsjetnik da i najnegledanije emisije katkad poneko pogleda, pače posluša.
N1 studio uživo, 14. veljače, 10:00
Sumornim, ali svečanim glasom Kolinda Grabar-Kitarović čita obrazloženje dodjele velereda pokojnom kardinalu Franji Kuhariću. Iako je bila obasuta neodoljivim poslovnim ponudama sa svih strana svijeta – NATO, UN, EU, EK, bog te pita odakle je sve nisu zvali – ona je sve svoje talente i znanja odlučila nesebično staviti na raspolaganje Domovini, a za tu intelektualnu i političku nadarbinu Domovina će joj uzvratiti samo uredom, vozačem, osiguranjem i službenicima koji će je opsluživati pet godina. Zauzvrat će nas brendirati i promovirati po svijetu. Prije toga će se malo odmarati, a potom doktorirati. Prema našem mišljenju, ona je već doktorirala – imala je nekoliko znanstvenih inovacija, npr. rekla je kako se u Hrvatskoj nije moguće obraćati građanima jer u njoj žive i seljaci, a otkrila je i da smo 50 godina tajno živjeli pod željeznom zavjesom, da navedemo samo ključna znanstvena otkrića. Glava je to za Ligu naroda!
Dnevnik Nove TV, 14. veljače, 19:15
Nova TV jedina je izvukla bizaran detalj s posmrtne dodjele odlikovanja Franji Kuhariću. U jednom trenutku nadbiskup Bozanić je naime stao s čitanjem teksta, a onda se počeo i tresti. Činilo se kao da čovjek ima zdravstvenih problema, ali nije bila riječ o tome. ‘Ispričavam se, na početku sam bio ipak malo uzbuđen’, rekao je Bozanić na kraju govora. Kolinda se pak očešala o idućeg stanara Pantovčaka – ako dobro tumačimo njezine riječi – jer je odlučio demontirati jednu skorojevićevsku, štetnu pseudotradiciju. ‘Samo država koja uvažava, poštuje i zna nadograđivati baštinu svojih političkih i duhovnih velikana ima sigurnu budućnost. Samo narod koji njihovom djelu izražava zahvalnost i u njima zna naći nadahnuće za izgradnju budućnosti, tu budućnost zaslužuje’, rekla je na odlasku, da bi potom na Facebooku poručila kako će o njezinom mandatu suditi ni manje ni više nego povijest. Povijest će, sigurni smo, zanijemjeti od udivljenja, a mi smo sretni jer su joj nešto prije toga presudili birači.
General, post factum
Antun Vrdoljak počeo je naveliko dokazivati kako njegovo remek-nedjelo ‘General’ predstavlja briljantan sineastički doseg, pa se očešao i o našu malenkost. ‘Jedan od kritičara Rašeta, čije me prezime podsjeća na čovjeka s kojim sam za vrijeme rata ratovao, kaže da je dobio svih osam knjiga snimanja, da ih proučava i da će svaki detalj napisati u Novostima. Tko je njemu dao osam knjiga snimanja, to nema nitko u ekipi. Otkud mu to, otkud mu pravo da to uzme i da se time bavi? Tih osam knjiga snimanja nisu javno djelo, javno djelo je serija. O njoj piši što hoćeš, ali otkud ti pravo da pišeš o osam knjiga snimanja?’ Vrdoljak ne govori istinu. Nismo napisali da smo dobili osam knjiga snimanja, nego scenarij za osam epizoda; o njima smo pisali 12. svibnja 2017. (prije tri godine) i to ovako: ‘Glavni junak njegova novog filma, Ante Gotovina, nije rođen u Tkonu već u stripu za malu djecu. Da nije par ljubavnih scena, rekli bismo da je pandan Mirku i Slavku. Prema scenariju Nenada Ivankovića, koji podsjeća na herbarij kičastih vinjeta iz bakina spomenara, Gotovina je čovjek koji prije početka svake, pa i najopasnije akcije, i po njezinu okončanju ima isti broj otkucaja srca. Kad se udvara djevojkama, recitira im rukovet Shakespeareovih stihova. Neopisivo je galantan i stalno se moli Bogu. Oficir i džentlmen, frajer i vjernik, lik poput Gotovine u ovdašnjim kinematografijama nije viđen od vremena ‘Partizanske eskadrile’ Hajrudina Krvavca. Što se tiče protivničke strane, Jakov Sedlar i njegov ‘Četverored’ predstavljat će naspram ‘Generala’ – ostane li Vrdo pri ovom scenariju – Disneyjevu Trnoružicu. I u ovom je filmu Vrdoljak pozapošljavao svu moguću rodbinu: hvalevrijedna navika, bolje da crkne selo nego običaji…’ I tako dalje i tomu slično, možemo se dakle pohvaliti umješnošću čitanja scenarija koju na HRT-u i HAVC-u nisu pokazali. Glede i u svezi Vrdoljakove izjave da ga naše prezime podsjeća na prezime čovjeka s kojim je on ratovao – pazi ovo, Vrdoljak ratovao!? – mi ćemo živahnog starčića podsjetiti na to da je za Branka Mamulu pripremao film o Jugoslavenskoj ratnoj mornarici, u osvit ostvarenja stoljetnog sna. Antune, Antune…
Babilon Berlin, HBO, 14. veljače, 21:05
Druga sezona najskuplje i jedne od najuspješnijih europskih serija svih vremena primiče se kraju, ali već sad možemo reći da nije na razini očekivanja. Umjesto da u drugoj godini emitiranja forma krimića posluži kao izlika za dubinsku vivisekciju rađanja nacizma – što je u prvoj sezoni bilo izvedeno majstorskim smislom za nijanse – serija je otplovila u nadrealističke vode. Kostimirane su scene hommage jednom od lošijih Kubrickovih filmova, ‘Oči širom zatvorene’ (‘Eyes Wide Shut’): onirizam Schnitzlerove proze, koji je Kubrick vizualizirao, ovdje je poslužio kao izlika za artificijelizaciju kriminalnih prizora. Karakteri su zahvaćeni plošnije no što je očekivano, ukratko, nastavak serije ovisit će isključivo o box officeu, tj. podacima o gledanosti. ‘Babilon Berlin’ ostao je u drugoj sezoni na visini u likovnom smislu. Maska, kostimi, scenografija, arhitektura Berlina 1929. godine, izvedeni su vrhunski i bez ijedne zamjerke. Klasici njemačkog ekspresionizma bili bi zadovoljni: nigdje se kao u vizualnim umjetnostima ne vidi tako jasno izopačeni i sumorni ambijent polusvijeta iz kojeg se rodio nacizam – iz velegradskog podzemlja, nadzemlja i razizemlja. Od slikara Georgea Grosza do Michaela Hanekea i ‘Babilon Berlina’ vidimo turobne, mračne prizore opresivne civilizacije u kojoj nema puno mjesta za radost, ono što je Albert Camus zvao ‘sunčana misao Mediterana’.
portalnovosti
