Za razliku od činjenice da nam je kao Europljanima nemoguće zamisliti i predočiti si "Sieg heil" nasuprot Auschwitzu, kao Hrvatima nam je "Za dom spremni" dio svakodnevice, klišej koji svakodnevno viđamo i čujemo, na ulici i na stadionima, s oltara i ekrana. Zašto bi onda to što nam je u ovih 25 godina postalo normalno poput mobitela bilo sada skandalozno, perverzno i morbidno u jednom Jasenovcu
Ne, nije to isto kao da netko u poljskome selu Oswiencim, nadomak nacističkog logora Auschwitz, postavi ploču s natpisom "Sieg heil". Ne samo zato što tako nešto teško da bi palo na pamet bilo kome relativno zdravog razuma, niti zato što bi oni koji bi se to usudili napraviti završili u zatvoru ili ludnici.
Spomenik s natpisom "Za dom spremni" u Jasenovcu, za koji je javnost saznala tek mjesec dana nakon njegovog svečanog otvaranja, nije nikakav državni skandal, niti je sramotna šutnja vlasti i svih onih koji su na taj čin trebali promptno reagirati. Za razliku od činjenice da nam je kao Europljanima nemoguće zamisliti i predočiti si "Sieg heil" nasuprot Auschwitzu, kao Hrvatima nam je "Za dom spremni" dio svakodnevice, klišej koji svakodnevno viđamo i čujemo, na ulici i na stadionima, s oltara i ekrana. Zašto bi onda to što nam je u ovih 25 godina postalo normalno poput mobitela bilo sada skandalozno, perverzno i morbidno u jednom Jasenovcu?
I što bi sada o svemu tome mogao reći premijer Andrej Plenković kada tog "Za dom spremni" i filoustaštva ima na tone u vlastitoj stranci, ne samo među anonimnim članovima, i ne jedino u amblematskom saborskom zastupniku HDZ-a Zlatku Hasanbegoviću? I tko bi tu trebao reagirati, možda Mostov ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić koji traži pravorijek akademske zajednice e da bi bio siguran jesu li ustaše bili zločinci ili sveci, da bi znao zapovjediti policiji kako da postupa u takvim slučajevima?
Ili bi, s obzirom na to da je osobno i kolektivno zdravlje u pitanju, sve trebalo proslijediti resornom ministru dr. Milanu Kujundžiću koji je još 2003. godine "iz znatiželje" pohodio grob Ante Pavelića u Madridu? Ili, pak, vruću jasenovačku loptu treba šutnuti aktualnom predsjedniku Hrvatskog nogometnog saveza Davoru Šukeru koji je Cementerio Sacramental de San Isidro pohodio sedam godina ranije i obavio tu svetu dužnost? A možda netko misli da bi javnosti značenje "Za dom spremni" trebao objasniti ugledni zaposlenik tog istog HNS-a i član stručnog stožera, Josip Joe Šimunić?
Zašto se dakle čuditi što glasnogovornica Vlade Sunčana Glavak i HDZ-ova načelnica općine Jasenovac Marija Mačković šute o tome što se zbilo tog 6. studenoga 2016. u "hrvatskom Oswiencimu", nadomak logora koji je i nacistima ledio krv u žilama, kada su mnogi pozvani jasno i glasno otvoriti usta prije njih. Bespridržajno! Najpozvaniji bi svakako bio ministar graditeljstva i prostornog uređenja Lovro Kuščević, ali ne da bi poput nekadašnjeg HDZ-ovog premijera Ive Sanadera ekspresno poslao bagere na spomen-obilježje Mili Budaku.
Kuščeviću bi trebalo dati u zadatak da oslobodi Jasenovac Kamenog cvijeta, vrati ga vlasniku, izmjesti ili sruši kako više ne bi nagrđivalo susjedstvo starom hrvatskom pozdravu "Za dom spremni". I kako bi jednom zauvijek crveno polje opet postalo bijelo, i kako bi se hitno uveo "moratorij na održavanje komemoracija u Jasenovcu", kao što to traže "istraživači" potaknuti kaptolskim blagoslovom, i kako bi RH opet bila NDH. Bit će to težak i mukotrpan posao, ukloniti tu gromadu, ali isplati se svaka kap prolivenog znoja.
Jer, kao što znamo iz malog poljskog sela Oswiencim: Arbeit macht frei.
novilist
