Otvorili su karte Zoran Milanović i Zlatko Komadina najavljujući uzbudljive i neizvjesne izbore za čelnog čovjeka SDP-a koji bi stranku iz trenutne opozicije trebao vratiti na vlast.Bez obzira na programe koje su iznijeli, članstvu socijaldemokrata će u donošenju odluke principom jedan čovjek jedan glas biti presudnije žele li za predsjednika osvetnika koji će odmah baciti rukavicu izazova Tomislavu Karamarku i HDZ-u ili mirotvorca kojemu je prije juriša na vlast prioritet uvođenje reda u vlastitoj kući. Na Milanovićevoj strani su stranačka nomenklatura, bivši ministri i aktualni saborski zastupnici, koje je osobno birao i zadužio, kao i stranačka infrastruktura koja ga je svesrdno vodila do pat pozicije s HDZ-om na parlamentarnim izborima.Komadinini aduti su Milanovićev gubitak vlasti, iako je njegov mandat od samog početka, s HDZ-om na optuženičkoj klupi i Sanaderom u zatvoru, gotovo garantirao 4 plus 4 godine. No Milanović se više bavio dvorskim igrama i unutarstranačkim razračunavanjima nego državom, koja je na red stigla, kao i mnogi njegovi potezi u osam godina vladanja SDP-om, prekasno. Mrskiji su mu bili i više je energije potrošio na obračune s Mirelom Holy, Rajkom Ostojićem, Aleksandrom Kolarić, Slavkom Linićem, Ivom Josipovićem i drugima nego na Karamarka i njegove trabante.
Naknadnom pameću Milanović sada od članstva traži još jednu priliku videći sebe kao jedinog koji može pobijediti Karamarka i kojeg se HDZ boji. Komadina stavlja naglasak na demokratizaciju stranke, praktički uvođenju legalizacije frakcija i drugačijeg mišljenja, postavljajući se kao mirotvorac koji može okupiti većinu članstva, ali i lijevih i centrističkih stranaka kao protutežu rigidno desnom okupljanju oko HDZ-a i Mosta. Prvi bi kao osvetnik odmah krenuo u nove ratove, drugi svoje saveznike vidi u okupljanju intelektualaca i inteligencije u interakciji s cijelim društvom.Milanović je svoje predizobrno »Ili mi ili oni« samo prebacio na stranački stijeg, Komadina tvrdi da je drugačiji jer groblja njegovih žrtava ne postoje. Zajednički minus obojici je što su podjednako loši kandidati za budućeg premijera. Prvi jer je to bio i olako propustio, drugi jer je ubrzo odstupio s ministarskog mjesta. Iako se radi o stranačkim izborima na kojima glasa članstvo, percepcija javnosti o tome tko može preuzeti vlast nimalo nije nebitna.
Zna to dobro Milanović jer je upravo na krilima javne podrške nakon smrti Ivice Račana 2007. godine postao njegovim nasljednikom pobjedivši svoje protukandidate svježinom, brzinom i odlučnošću imidža dečka koji obećava. I ovi su parlamentarni izbori pokazali da birači traže nova lica i nove ideje, jer su im sumnjivi svi koji su njihovo povjerenje izigrali i koji su iznevjerili svoja obećanja. I članovi SDP-a osluškivat će bilo javnosti.
I oni su samo ljudi koji će se u svojoj odluci o novom predsjedniku stranke više voditi dojmom vođe koji može promijeniti Hrvatsku nego programima koje su im sada Milanović i Komadina kao svoju platformu obznanili. Onaj koji u sljedećih mjesec dana stekne naklonost javnosti uvjerit će i stranačke glasače da im kao predsjednik SDP-a garantira povratak na vlast.Drugoga travnja samo će jedan pasti, ali SDP više neće biti isti.
novilist
Naknadnom pameću Milanović sada od članstva traži još jednu priliku videći sebe kao jedinog koji može pobijediti Karamarka i kojeg se HDZ boji. Komadina stavlja naglasak na demokratizaciju stranke, praktički uvođenju legalizacije frakcija i drugačijeg mišljenja, postavljajući se kao mirotvorac koji može okupiti većinu članstva, ali i lijevih i centrističkih stranaka kao protutežu rigidno desnom okupljanju oko HDZ-a i Mosta. Prvi bi kao osvetnik odmah krenuo u nove ratove, drugi svoje saveznike vidi u okupljanju intelektualaca i inteligencije u interakciji s cijelim društvom.Milanović je svoje predizobrno »Ili mi ili oni« samo prebacio na stranački stijeg, Komadina tvrdi da je drugačiji jer groblja njegovih žrtava ne postoje. Zajednički minus obojici je što su podjednako loši kandidati za budućeg premijera. Prvi jer je to bio i olako propustio, drugi jer je ubrzo odstupio s ministarskog mjesta. Iako se radi o stranačkim izborima na kojima glasa članstvo, percepcija javnosti o tome tko može preuzeti vlast nimalo nije nebitna.
Zna to dobro Milanović jer je upravo na krilima javne podrške nakon smrti Ivice Račana 2007. godine postao njegovim nasljednikom pobjedivši svoje protukandidate svježinom, brzinom i odlučnošću imidža dečka koji obećava. I ovi su parlamentarni izbori pokazali da birači traže nova lica i nove ideje, jer su im sumnjivi svi koji su njihovo povjerenje izigrali i koji su iznevjerili svoja obećanja. I članovi SDP-a osluškivat će bilo javnosti.
I oni su samo ljudi koji će se u svojoj odluci o novom predsjedniku stranke više voditi dojmom vođe koji može promijeniti Hrvatsku nego programima koje su im sada Milanović i Komadina kao svoju platformu obznanili. Onaj koji u sljedećih mjesec dana stekne naklonost javnosti uvjerit će i stranačke glasače da im kao predsjednik SDP-a garantira povratak na vlast.Drugoga travnja samo će jedan pasti, ali SDP više neće biti isti.
novilist
