Htio sam, priznajem javno, okoristiti se rezultatima rada nedavno održane radionice za kreativno pisanje pri slavonskobrodskom Kul centru. Htio sam, izjavljujem pod materijalnom i krivičnom odgovornošću, bezočno pokupiti vrhnje tuđih ulaganja i napora. Htio sam vrbovati one koji pohađaju radioničku izobrazbu, novostvorene šegrte, kalfe i majstore kontinuiranog kretivnog pisanja, a zatim iskoristiti njihovu, u radionici stečenu, snalažljivost i vještinu oblikovanja tekstova, za šljaku na portalu SBPeriskop.
Htio sam ispiljenim kreativcima, nakon što su dobili papir kojim im se priznaje umijeće, poručiti:
OVDJE JE RADIONCA KREATIVNOG PISANJA, OVDJE OBJAVI SVOJ TEKST!
Kako bih ostvario svoj sebični naum, napravio sam pakleni plan. Lukavo sam i s predumišljajem zamolio tri osobe uključene u priču oko radionice za kreativno pisanje da polaznicima radionice prenesu moj prijedlog da svoje znanje, potrebu da pišu, namjeru da opisuju svijet u sebi i sebe u svijetu, hrabrost da se suoče s javnošću, oblikuju u tekstove koji bi bili objavljeni na portalu. Bila bi to nesumnjiva potvrda zadobivenih umješnosti, spisateljskih vrlina, jasnih stavova o vrijedostima u društvu, dokaz da se isplatilo slušati predavanja, upijati tajne zanata, potrošiti vrijeme na oblikovanje misli prema zakonima kompozicije s ciljem kritike i prevrednovanja postojećeg. Ako netko nije znao da se u meni krije nezajažljivi, prljavi eksploatator, sada zna na temelju ove nemoralne ponude koju sam proslijedio radioničarima da treniraju i pokazuju intelektualne mišiće u sbperiskopovoj teretani za stjecanje kondicije stvaranja tekstova.
Nažalost, moj plan izrabljivanja u koji je bila uključena možebitna afirmacija onih koji bi se odlučili pisati, za sada nije uspio. Prva osoba i ja nismo se razumijeli baš kao u vicu o gluhom čovjeku koji je krenuo na pecanje, Njegov susjed ga je upitao ide li na pecanje, a on je odgovorio: „Ma ne! Idem na pecanje“. Pričali smo o istome, o praktičnom angažmanu polaznika, ali osoba nije čula što joj govorim. Osoba isto tvrdi za mene. Druga osoba je sve shvatila, ali nije stigla od aktivnog praćenja predavanja stati pred kreativce u nastajanju, kako bi im priopćila informaciju o šansi koju im nudi SBPeriskop. Treća osoba je, tvrdi, razgovarala s nekolicinom učenika zanatskih tehnika pisanja. Saznajem da su jedni među njima, amateri bez stidljivosti, pitali koliko se plaća po kartici (!!!), a da drugi tek savladavaju strahove od javnog čitanja, i kako o njihovoj smjelosti za javno puštanje teksta i javnu kritiku napisanog ,ne treba trošiti riječi. Osobi sam odgovorio da je SBPeriskop slobodarski poligon za praktične vježbe koje ponekad prerastu u prave bitke za istinu, kako nema prihoda, i da nije na jaslama grada Broda kao neki portali koji od njega dobivaju 77 000 kn godišnje i koji tim novcem plaćaju suradnike. Zaključio sam dijalog konstatacijom kako je žalosno da nitko od kreativaca nema ambiciju javno ovjeriti novostečeni spisateljski kapital nekim svojim uratkom. Nisu valjda, obrecnuo sam se netolerantno kao da sam u crkvi, pohađali tečaj kako bi bolje pisali svoj intimni dnevnik i e-mailove okolo.
Glede & unatoč poraznim spoznajama i iskustvima s pridobijanjem kreativaca, ponovo im nešto izravnije upućujem poziv, jer vjerujem da svoju želju za iskazivanjem ne žele zatomiti. Dakle, kreativci iz radionice i izvan nje, bez ikakve dvosmislenosti pozivam vas na suradnju, jer tvrdim:
OVDJE JE RADIONCA KREATIVNOG PISANJA, OVDJE OBJAVI SVOJ TEKST!
