Ne, nije ovo bitka za Tomislava Karamarka, nego za HDZ. Ne pokušavamo spasiti kompromitiranog šefa HDZ-a, to više nitko ne može, uostalom on je najveći krivac za nezavidnu situaciju u kojoj se našla država, ali moramo pomoći stranci koja je nesporno važna za Hrvatsku. HDZ je danas na raskrižju. Pitanje je hoće li ga definitivno uzjahati politički ekstremizam ili će krenuti putem preoblikovanja u pristojnu konzervativnu, demokršćansku partiju. Kao stranka desnice HDZ je nezaobilazan za političku stabilnost Hrvatske, ali njegovo otklizavanje na radikalno desničarske pozicije, kao što vidimo, destabilizira zemlju. Zato je ključno vratiti HDZ u prostor desnog centra, što je njegov prirodni milje.
To su sažeto argumenti kojima nam jedan od važnih političkih protagonista, koji nikako ne pripada desnici ni HDZ-u, ali umije politički misliti, pokušava objasniti razloge s mnogo krika i bijesa pokrenute operacije preslagivanja parlamentarne većine i Vlade. Operacije koje se Karamarko i HDZ hvataju kao svoje slamke spasa, pri čemu bi im - na prvi pogled paradoksalno! - ruku mogla pružiti i neka oporbena grla. Istina ili spin? Kupovanje alibija za političku trgovinu ili izraz odgovornosti prema državi?
Na prvoj razini evidentno je riječ o manevru kako bi se rušenjem premijera i kompletne Vlade spasio šef HDZ-a. Ne treba zaboraviti da je cijeli rusvaj buknuo kad se otkrila neprilična povezanost obitelji Karamarko s MOL-ovim interesima, pogotovo nakon što je prvi potpredsjednik Vlade više puta čak i javno zagovarao rješenja koja u sporu hrvatske države i MOL-a tjeraju vodu na mađar(on)ski mlin. Neki drugi, također suspektni aranžmani, kojima je kontaminiran i koji su u međuvremenu isplivali u javnost, dodatno ga diskvalificiraju za obavljanje visoke državne funkcije. Ne treba zaboraviti kad je HDZ otkrio da je premijer Orešković nesposoban i više ne uživa njihovo povjerenje. Dogodilo se to baš kad je on zatražio da se Karamarko povuče iz Vlade.
Čak su i ustavni stručnjaci nasjeli na taj dribling. Neki od njih smatraju nevažnim kojim će se redoslijedom glasati o dva opoziva: prvopokrenutoj SDP-ovoj inicijativi da Karamarko odstupi iz Vlade ili HDZ-ovu zahtjevu da se izglasa nepovjerenje premijeru Oreškoviću. Rušenjem šefa Vlade, i slijedom toga automatskim padom cijelog njegova kabineta, navodno bi se konzumiralo, odnosno učinilo nepotrebnim izjašnjavanje o Karamarku. Ali karakter tih zahtjeva nije ista. Jedan se tiče opoziva zbog djela nečasne prirode, zbog toga jer se Karamarko našao u sumnjivim odnosima protivnim interesima Hrvatske. Drugi, kako tvrde, zbog nesposobnosti premijera. Mnogi će pravni stručnjaci reći da bi eskiviranjem izjašnjavanja o Karamarkovu slučaju Sabor pokazao skandaloznu pomirljivost prema ponašanju koje se možda ne tiče sukoba interesa, ali opasno pleše u zoni političkog nemorala i korupcije. Za Hrvatsku, koja godinama slovi kao jako korumpirana zemlja i u kojoj su kraci hobotnice dospjeli do najviših adresa vlasti, nužno je te stvari istjerati na čistac. Giljotiniranjem Oreškovića, dok bi se Karamarko provukao bez ozbiljnijih posljedica, politika se stavlja ispred poštenja, što je naopak poredak. Pogotovo ako bi kompromitirani šef HDZ-a, kao da ništa nije bilo, sada dirigirao preslagivanjem Vlade.
Druga se razina tiče sudbine premijera Oreškovića, koji je odjednom iz HDZ-a izložen prekomjernom granatiranju. Postao im je državni neprijatelj broj jedan, kakvim su dosad smatrali srbe (malim slovom jer ovdje nije riječ o etničkoj pripadnosti, nego o apriornoj diskvalifikaciji) ili komunjare. Još prije pola godine kovali su ga u zvijezde. Sada ga proglašavaju premijerom opasnih namjera. Zbirka optužbi koju mu je uz zahtjev za opoziv HDZ prikrpio najviše sramoti one koji su ih slagali.
Tihomir Orešković nema izborni legitimitet i nema stranačku bazu. Više od HDZ-a iza njega stoje moćni inozemni centri. Buzin radi, hrvatska se vlada gradi! Nažalost, pokazao se lošim izborom. Možda razumije financije, ali ne razumije Hrvatsku. Međutim, zajedno s Mostom u dosadašnjoj je Vladi funkcionirao kao brana Karamarkovim političkim ludostima. Neki inozemni mediji dobro primjećuju da Hrvatska nije postala poput Mađarske ili Srbije, gdje autokratske snage dominiraju državnim aparatom, upravo zbog samoblokade u vrhu vlasti i politički polariziranog društva, koje se suprotstavlja “prečvrstom vladanju samo jedne stranke”. Ekstremna desnica ovdje nema masovnu podršku, pa Karamarko teško griješi i terorizira naciju kad na toj špranci pokušava zidati svoju vlast.
Drugim riječima, bez Oreškovića i Mosta u vlasti moglo je biti još mnogo gore. Da je samostalno mogao odlučivati, HDZ bi odveo Hrvatsku među zemlje neliberalne, reducirane demokracije i dubinski posvađane s europskim vrijednostima. Da je Karamarko mogao realizirati svoje planove, ministar branitelja Crnoja s njegovim bi pokroviteljstvom slagao registar izdajnika. Čak i u Vladi kojom nije mogao posve kadrovirati instalirao je ministra Hasanbegovića kao izvođača nazadnjačke kulturne revolucije i prepravljanja ljudskih mozgova, a ministra Šustara da perfidno sruši kurikularnu reformu. Da ga nisu ograničavali, Hrvatska bi pitanje Ine rješavala po naputcima njegovih prijatelja i financijera iz Sheratona, koji se istodobno nalaze na platnom spisku MOL-a. Da je mogao realizirati sve što je htio, policija i tajne službe bile bi pod njegovom kontrolom. Premda kao potpredsjednik Vlade zadužen za nacionalnu sigurnost baš nijednom nije sazvao Savjet za koordinaciju sigurnosno-obavještajnih agencija, kojemu je na čelu i koji se za prošle vlasti sastajao svakog mjeseca. Takva indoletnost upućuje da mu cilj nije bilo uskađivanje i što bolje funkcioniranje sigurnosnog aparata, nego njegovo podčinjavanje.
Da se Karamarko mogao razmahati, kako je planirao, vladao bi represivnim i sigurnosnim službama i nitko ne bi pravio problem od njegove dubiozne umreženosti s ljudima koji su se zaigrali sa zakonom. Preslagivanjem parlamentarne većine i formiranjem Vlade bez Oreškovića i Mosta, posebno Mosta koji je bio faktor povratka morala u politiku, te dovođenjem nekog novog premijera iz vlastitog jata, moć bi se šefa HDZ-a mogla povećati. Bez obzira na to što više ne bi sjedio u Banskim dvorima. Ali bi im iz stranačke središnjice dirigirao. Neki od mogućih kandidata za premijera, čija se imena sada listaju, već su se pokazali kao strašni klimoglavci, vrlo oskudnog osobnog integriteta. To je Karamarkov izbor, to su ljudi njegovog povjerenja
Treća se razina tiče spašavanja HDZ-a. Ali što bi se ustvari tu spašavalo - mogućnost da HDZ ostane na vlasti ili šansa da se politički transformira. U stranci raste svijest da su zabrazdili. Trenutno se ta uglavnom ilegalna, po mišjim rupama disperzirana kritičnost prema sadašnjem šefu i njegou načinu vođenja stranke kristalizira kao otpor Oreškovićevom smjenjivanju. HDZ je u velikom strahu od gubitka izbora. Kako stvari sada stoje, na prijevremenim izborima izgubili bi mogućnost da formiraju vladu i upravljaju državom. Ništa tragično! U demokracijama je to prilično uobičajena pojava. Ali mnogi koji su mu sada spremni pretrčati upomoć tvrde da bi izborni neuspjeh na HDZ strašno negativno djelovao, da bi doveo do potpunog urušavanja stranke, na čemu bi samo politički strvinari mogli profitirati. Karamarko mora otići, ali HDZ ne smijemo gaziti - kaže jedan od aktera trenutnog preslagivanja kaosa.
Dio HDZ-a, koliko se može razumjeti, preuzeo je u tom pogledu neke obaveze. Navodno bi stranku vratili korijenima, s ljute desnice pomakli prema desnom centru. Ali im za tu operaciju treba vremena. Pitanje je hoće li se i može li se mirna tranzicija obavljati na vlasti ili u opoziciji. Po njima, navodno bi prelazak u opoziciju mogao biti opasan. Poraženi i poniženi HDZ mogli bi preuzeti jastrebovi i odvesti u nove radikalizacije. Među političkim analitičarima također raste strepnja u vezi s mogućim rizicima. Hoće li se HDZ definitivno preoblikovati u desničarsku stranku, na što bi upućivao Hasanbegovićev uzlet na stranačkom saboru? Ili će ga potpuno preuzeti dosadašnji ultraški i ustašoliki sateliti, pred čijom se navalom, podržanom s vrha stranke, umjereno krilo HDZ-a jako povlači i već je gotovo nestalo? Ili će HDZ razbiti kako bi se na njegovim razvalinama dizale neke nove stranke ekstremne desnice?
Hrvatskoj ne može biti nevažno što će biti s HDZ-om. Političkoj je sceni potrebna ozbiljna desna stranka i u tom smislu treba podržati transformaciju trenutno jako devastirane Karamarkove partije. Ali, ostane li HDZ na vlasti, pa još bez korektora koji predstavljaju Most i Orešković, prijeti opasnost da se nikakve promjene ne dogode, da neće proći kroz čistilište. Stranke se obično najviše mijenjaju kad poljube zid, dožive poraz i siđu s vlasti.
jutarnji
