Nema političara koji nije ridao nad egzodusom Hrvata. Odlazi se autobusima trbuhom za kruhom.



Gase se tvornice. Opustjele njive. Otoci u mraku. Nedavno je na TV-u bio dokumentarac o opustjelim selima na Žumberačkom gorju.

Svakog tjedna četiri autobusa ljudi odlazi iz Osijeka put Europe. Dvadeset tisuća ljudi. Legica mi veli da ide u Irsku posjetiti prijatelje.

Znate li koje pivo se najviše pije u Irskoj? – Osječko pivo!

Jadna šala u trenutku dok nam zemlja postaje pustopoljina. Imamo prigode i prigode za prosvjedovati, mijenjati, tražiti, no pretvorili smo se u letargičnu masu koja na sve sliježe ramenima i ispuhuje se na društvenim mrežama. Nema nas Hrvata. Zatežemo žarulje na cajke, gutamo turske serije i sami smo sebi face kad neku prostotu objavimo na zidu profila. Zapišavamo jedni drugima profile političkim kritikama, svi smo politolozi, a kad Radnička fronta, sindikati ili savjest pozovu na prosvjede, povučemo se pred televizore jer treba donijeti važnu glasačku odluku glede ispadanja kandidata na Big Brotheru ili Supertalentu.

Analitičar Velimir Šonje potrudio se dokazati da je za hrvatski egzodus kriva visoka stopa oporezivanja plaća od 40% plus 7% prireza. Naravno, riječ je o cenzusu vezanom na visinu plaće. No, usporede li se porezi u regiji s našima vidjet ćemo da se zemlje koje su još teže gulile bananu od nas brže i bezbolnije vraćaju u konkurentnu ekonomiju u usporedbi sa "starim" članicama EU.

Hrvatska je nažalost zaspala i trenutno je ekonomski, nažalost, iznimno zaostala. Zemlja koja 150 godina nije uspjela pronaći uspješan ekonomski model osudila je samu sebe na propast. Ispada da nam je bilo bolje kad smo samo desetinu prihoda davali Crkvi. Danas pola prihoda ide lijenčinama s Markova trga. Zašto njima? Pa zato jer su nas ubili uhljebima koje treba hraniti na račun realnog sektora. Na upit ekonomista zašto se ne može smanjiti porezna stopa na plaću odgovorili su ''markovci'' da nema prostora jer iz nečega moraju financirati lokalne vlasti.

Ekonomisti upozoravaju da se na ovaj način bespovratno uništava srednji sloj. Znate, postoji stara hrvatska bajka koja govori da je nekada davno u nas postojao srednji sloj. Onda smo postali samostalni i gramzivi. Srednji sloj je nestajao kao snijeg u travnju. Zato danas i imamo ekonomski zbjeg liječnika i informatičara. Da bi se održao glasački korpus uzima se na sve strane, a zaposlenost se pumpa uhljebima u javnom sektoru. Imamo otprilike šest birokrata zaposlenih na jedno potrebno mjesto. Zbog tog gabarita ne možemo zaposliti brojne medicinske sestre i tehničare koji su potrebni zdravstvu. Ne, skupljaju se milijarde dugova, a po bolnicama samo što nemamo automehaničare za kirurge. Visoka stopa poreza ubija Hrvatsku. Ne ubija ju mali čovjek. Ubija ju hedonistička elita koja nam godinama propisuje odluke koje nas vode prema dnu. Političari koji ne slušaju ekonomiste.

Kako bi se i napravio prijedlog gospodarskog oporavka kad o našoj sudbini odlučuju oni koji nemaju ni dana radnog staža u realnom sektoru. Rasprodaja vitalnih tvrtki, kompanija koje su strateški važne za Hrvatsku. U jednom danu se brže-bolje najavljuje prodaja, dan kasnije se napravi korak nazad nakon negativne reakcije javnosti.

Dokle god nam je loše, dokle god nema kvoruma u Saboru, dokle god imamo visoke stope poreza koje destimuliraju strana ulaganja ni jedan političar nema pravo busati se u prsa i vikati: Ja sam Hrvat! Ja sam taj koji voli Hrvatsku! Niste, vi ste obične ubojice gospodarstva, a time i poljoprivrede i hrvatskih građana. Nekad bi se vaši postupci smatrali običnom izdajom. Danas to kao da više nikoga ne zanima. Loša karma gubitnika.

A vi, političari, u čije ime radite? Za koga? Kome treba pusta Hrvatska, uništeno gospodarstvo, rasprodana imovina, vodeni izvori, osiguranje, struja... Znamo mi dobro za koji i čiji se račun radi. Ljudi biraju supertalente, a pravi talenti im već godinama prodaju maglu na pozornici s Markova trga. More politologa na fejsu, a ni glasa na prosvjedima.

Kamo ide Hrvatska? U BB kuću neke banke, korporacije, grupe. Povratka nema. Nema ni oporavka već desetljećima. Izdani ste, prodani, osiromašeni!

''Građani, govori vam premijer, imate 15 sekundi da napustite kuću! Izbačeni ste! Snađite se negdje po Europi, a ja idem prodat što se prodat može te zaorat njive i posijat GMO sjeme!''

Eto, u to ime, Slavonci otišli na ''Osječko'', u Dublin. Pivica uvijek hladna, plaća na vrijeme i nitko ti ne uzima pola dohotka da bi se mogao nesmetano voziti službenim autom na tvoj račun. I još u tome ne vidi ništa loše.

Da je barem Tahi imao Big Brother. Možda bi i dalje plaćali desetinu. Ovako, ispada da su Hrvati u 16. stoljeću imali veća muda od nas. Mi ih imamo samo kad rasturamo tipove na plejki. Nikako da se pokrijemo onoliko koliko nam je pokrivač dug. Sad znamo i zašto.

seebiz