[caption id="attachment_84834" align="alignleft" width="460"] Je li ovo podzemna saborska radionica? Milivoj Špika prešao je na kovačke poslove, jer buka mu ne smeta.[/caption]
Milivoj Špika, saborski zastupnik i predsjednik Bloka umirovljenici zajedno (BUZ) pretrčao je u Klub zastupnika Milana Bandića. Sabor je tako ponovo u znaku trijumfa podzemnih političkih igara u kojima se odstupa od biračke volje izražene na izborima, besavjesne političke pragme i demonstracije nelojalnosti spram bilo kakvih ideala. Prelazak ovog vremešnog gospodina pod skute Milana Bandićea, koji dnevno dela najmanje 20 sati, koincidira s aferom „Konzultantica“ u koju je do donje usne umiješan poljuljani Tomislav Karamarko, šef HDZ-a i prvi podpredsjednik klimave koalicijske Vlade. Odlazak umirovljeničkog lidera iz vlastite stranke, čini se, ima funkciju male dimne zavjesa ispred skandala u vezi INA-e, ali i daljnjeg slabljenja uloge MOST-a. Trabunjavo obrazlažući svoj čin upotrijebio je, na gađenje politologa, po milijarditi put izreku da je politika umijeće mogućeg.
Kroniku (ne)najavljenog prelaska postarijeg zastupnika u drugi saborski klan i reperkusije ovog političkog i etičko-moralnog regresa, moći će se pronaći „velikim“ medijima. Mi, uz pomoć jedne pričice, samo hoćemo pokazati kako su razlozi promjene dresa besmisleni, jer je suptrat, materijalni sklop, podloga na kojoj se igraju saborske igre- ostao isti.
Neki je kovač visoko na ljestvama u pokretnoj/plovećoj gondoli, uz jaku vrućinu užarene vatre, zabijao čekićem na zračni pritisak željezne čavle u ogradu od debelih traverza. Čekić je proizvodio takvu buku da bismo je mirne duže mogli nazvati paklenom glazbom. Uz sve to, ograda se pod tim silnim udarcima silno njihala. Tamo dolje i kompresor je izvodio svoje „ludorije“ i proizvodio nepodnosivu buku. Kada je kovač sišao s ljestava i došao na užinu, pristupio sam mu i potapšao ga po ramenu uz riječi: „Vi zaista morate imati željezne živce kad možete ustrajati na ovoj visini i u ovoj paklenoj galami! „A zašto ne?“, pobjedonosno mi je odgovorio. „Bio sam šofer školskog autobusa i više nisam mogao podnijeti dječju viku. Promijenio sam zvanje. I ovdje sada osjećam da sam na pravom mjestu!“
Vremeniti Milivoj Špika napokon će se rasteretiti od buke penzionerskog autobusa. Postat će saborski kovač.
Milivoj Špika, saborski zastupnik i predsjednik Bloka umirovljenici zajedno (BUZ) pretrčao je u Klub zastupnika Milana Bandića. Sabor je tako ponovo u znaku trijumfa podzemnih političkih igara u kojima se odstupa od biračke volje izražene na izborima, besavjesne političke pragme i demonstracije nelojalnosti spram bilo kakvih ideala. Prelazak ovog vremešnog gospodina pod skute Milana Bandićea, koji dnevno dela najmanje 20 sati, koincidira s aferom „Konzultantica“ u koju je do donje usne umiješan poljuljani Tomislav Karamarko, šef HDZ-a i prvi podpredsjednik klimave koalicijske Vlade. Odlazak umirovljeničkog lidera iz vlastite stranke, čini se, ima funkciju male dimne zavjesa ispred skandala u vezi INA-e, ali i daljnjeg slabljenja uloge MOST-a. Trabunjavo obrazlažući svoj čin upotrijebio je, na gađenje politologa, po milijarditi put izreku da je politika umijeće mogućeg.
Kroniku (ne)najavljenog prelaska postarijeg zastupnika u drugi saborski klan i reperkusije ovog političkog i etičko-moralnog regresa, moći će se pronaći „velikim“ medijima. Mi, uz pomoć jedne pričice, samo hoćemo pokazati kako su razlozi promjene dresa besmisleni, jer je suptrat, materijalni sklop, podloga na kojoj se igraju saborske igre- ostao isti.
Neki je kovač visoko na ljestvama u pokretnoj/plovećoj gondoli, uz jaku vrućinu užarene vatre, zabijao čekićem na zračni pritisak željezne čavle u ogradu od debelih traverza. Čekić je proizvodio takvu buku da bismo je mirne duže mogli nazvati paklenom glazbom. Uz sve to, ograda se pod tim silnim udarcima silno njihala. Tamo dolje i kompresor je izvodio svoje „ludorije“ i proizvodio nepodnosivu buku. Kada je kovač sišao s ljestava i došao na užinu, pristupio sam mu i potapšao ga po ramenu uz riječi: „Vi zaista morate imati željezne živce kad možete ustrajati na ovoj visini i u ovoj paklenoj galami! „A zašto ne?“, pobjedonosno mi je odgovorio. „Bio sam šofer školskog autobusa i više nisam mogao podnijeti dječju viku. Promijenio sam zvanje. I ovdje sada osjećam da sam na pravom mjestu!“
Vremeniti Milivoj Špika napokon će se rasteretiti od buke penzionerskog autobusa. Postat će saborski kovač.
