Kada sam neki dan pročitala izjavu ministra branitelja Predraga Matića o poduzimanju mjera zbog neovlaštenog korištenja kuće u Zaprešiću i odgovor uvrijeđenog ratnog vojnog invalida Đure Glogoškog: „Ne znam koliko ozbiljno možemo shvatiti dopis ministra Matića s obzirom na to da on boluje od PTSP-a, ovismo o potrebi, nekad više, nekad manje“, činilo mi se da ne vidim dobro.
To je bilo samo na trenutak, jer zaista jeste predsjednik Udruge 100% ratnih invalida poručio ministru takvu jezivu rečenicu. Da javnost do sada nije bila upoznata sa ratnim putem ministra Matića od ratišta, zatočeništva, proisteklih zdravstvenih problema do liječenja i integriranja u normalan život, možda ta rečenica ne bi bila tako strašna.
Ali, izgovorena rečenica jeste strašna, jer njena poruka nije poslana samo ministru Matiću. S obzirom da se mogla pročitati u svim pisanim medijima, mogla se čuti u svim informativnim emisijama, čule su je ili pročitale, osim zdravih odraslih i bolesnih odraslih osoba, tisuće mladih ljudi.
Barem polovina od tih mladih, pravi primjer PTSP-a ima kod kuće, kao nepopravljivu obiteljsku ratnu stečevinu. Tom izjavom uvrijeđeni su svi oboljeli od PTSP-a, uvrijeđen je svaki otac koji boluje od PTSP-a, uvrijeđeno je i svako dijete oboljelog oca porukom iz te izjave: „Njegov otac nije ozbiljan roditelj“.
Ako je cilj izazivati i prozivati ranjive skupina društva, unositi nemir među građane, zar ne pomišljaju da bi im se moglo uzvratiti istom mjerim? Što bi bilo da se netko drugi, bio invalid ili ne, obrati braniteljima jačim izazovom nego što je čitanje stihova ispred šatora u Savskoj 66, koje ih obično razljuti?
Kakva bi reakcija bila i što bi sve novine pisale, gdje bi dotični izazivač završio i koliko bi se visokopozicioniranih osoba oglasilo povodom takvog uvredljivog izazova? Ali, dok ih pod šatorom posjećuju političari, crkveni velikodostojnici i predsjednica osobno, mogu činiti što god hoće, sviđalo se to građanima ili ne.
A krajnje je neopravdano i zločesto, podrugljivo se izražavati o toj ozbiljnoj bolesti, kao što je krajnje neozbiljno uzbunjivati javnost neodgovornim porukama.
Stoga ću kopirati objavu s jedne facebook stranice. Radi se citatu američkog generala kojeg povijest pamti kao briljantnog vojnog vođu mnogo puta odlikovanog, koji si je zbog brojnih vojnih uspjeha mogao dozvoliti izreći poruku:
"Ako si prolijevao svoju krv za ovu zemlju, da bi to kasnije do smrti naplačivao, reci koliko ta ljubav košta, da je platimo i kupi prnje odavde … idi tamo gdje se domovina može kupiti za pare" ... (general Patton) ..."
To je bilo samo na trenutak, jer zaista jeste predsjednik Udruge 100% ratnih invalida poručio ministru takvu jezivu rečenicu. Da javnost do sada nije bila upoznata sa ratnim putem ministra Matića od ratišta, zatočeništva, proisteklih zdravstvenih problema do liječenja i integriranja u normalan život, možda ta rečenica ne bi bila tako strašna.
Ali, izgovorena rečenica jeste strašna, jer njena poruka nije poslana samo ministru Matiću. S obzirom da se mogla pročitati u svim pisanim medijima, mogla se čuti u svim informativnim emisijama, čule su je ili pročitale, osim zdravih odraslih i bolesnih odraslih osoba, tisuće mladih ljudi.
Barem polovina od tih mladih, pravi primjer PTSP-a ima kod kuće, kao nepopravljivu obiteljsku ratnu stečevinu. Tom izjavom uvrijeđeni su svi oboljeli od PTSP-a, uvrijeđen je svaki otac koji boluje od PTSP-a, uvrijeđeno je i svako dijete oboljelog oca porukom iz te izjave: „Njegov otac nije ozbiljan roditelj“.
Ako je cilj izazivati i prozivati ranjive skupina društva, unositi nemir među građane, zar ne pomišljaju da bi im se moglo uzvratiti istom mjerim? Što bi bilo da se netko drugi, bio invalid ili ne, obrati braniteljima jačim izazovom nego što je čitanje stihova ispred šatora u Savskoj 66, koje ih obično razljuti?
Kakva bi reakcija bila i što bi sve novine pisale, gdje bi dotični izazivač završio i koliko bi se visokopozicioniranih osoba oglasilo povodom takvog uvredljivog izazova? Ali, dok ih pod šatorom posjećuju političari, crkveni velikodostojnici i predsjednica osobno, mogu činiti što god hoće, sviđalo se to građanima ili ne.
A krajnje je neopravdano i zločesto, podrugljivo se izražavati o toj ozbiljnoj bolesti, kao što je krajnje neozbiljno uzbunjivati javnost neodgovornim porukama.
Stoga ću kopirati objavu s jedne facebook stranice. Radi se citatu američkog generala kojeg povijest pamti kao briljantnog vojnog vođu mnogo puta odlikovanog, koji si je zbog brojnih vojnih uspjeha mogao dozvoliti izreći poruku:
"Ako si prolijevao svoju krv za ovu zemlju, da bi to kasnije do smrti naplačivao, reci koliko ta ljubav košta, da je platimo i kupi prnje odavde … idi tamo gdje se domovina može kupiti za pare" ... (general Patton) ..."
