Nevjerojatno je kako se pitanja duboka i važna poput materinjeg jezika kod nas pretvaraju u najjeftiniju estradu. I to još pod palicom glavne urednice Jezika Sande Ham


Čovjek bi stekao dojam da se s nama zafrkavaju, ali ni govora, oni to rade sasvim pod ozbiljno, turajući nam pod nos sve svoje diplome i akademske naslove.

Dakle, časopis Jezik, koji izlazi zahvaljujući financijskoj potpori iz budžeta Ministarstva kulture, već više godina organizira natječaje za izmišljanje novih riječi koje bi se onda valjda trebale dekretom ucijepiti u hrvatski jezik. Nijedna do sada nikad nije, ali oni se te cajkaške igrice s jezikom uporno igraju godinu na godinu zaodijevajući tu ordinarnu sprdačinu još i u znanstveno ruho.

Ove godine u najuži izbor mjesečnika Jezik – koga je nekad davno ozbiljno uređivao slavni Ljudevit Jonke – ušlo je više komičnih novokovanica, zamislimo samo kakve su bile one preostale koje se nisu tako visoko kvalificirale. Umjesto detektora laži jedan od najuspješnijih takmičara izmudrio je, na primjer, riječ »istinik«, što je nevjerojatno oduševilo žiri sastavljen, kako čitam, »od jezikoslovaca, književnika i znanstvenika«.

Neki drugi ingeniozni sudionik ovog cirkusa odlučio je da se pod hitno mora supstituirati izraz »radioaktivna tvar« i u glavi mu je bljesnulo da je najbolje rješenje – »zračilo«. Trećemu je odbojno što smo onako, baš zdravo za gotovo, preuzeli igru paintball te traži da se ona od sada, kad je već tu, naziva »bojometom«. A kako sve do ovog trenutka nismo imali riječ za one strugotine koje ostanu nakon oštrenja olovke, i zato smo kao nacija jako patili, sljedeći je »uspješnik« na ovom Jezikovom konkursu odredio da to odsad imamo zvati »šiljevinom«.

Ima još toga. Recimo »mišnik«. Ako ste bili skloni pomisliti da bi to mogla biti mišolovka ili kakav otrov za miševe i ostale glodavce, ne. Jer u ovom nadmetanju jezikoklepaca, koji se obično regrutiraju iz nastavničkog sastava, ta se skupina slova porodila kao ime za onaj mali podmetač po kome vozamo kompjuterskog miša.

Svakako, seriozna ocjenjivačka skupina najboljim je novim hrvatskim riječima za 2018. godinu proglasila »bilješkinju«, a to bi bila po zanimanju javna bilježnica, zatim »zapozorje« kao novo ime za prostor iza pozornice, te riječ »oznak« o čijem značenju još nismo dovoljno podrobno obaviješteni.

Upravo sjedim pored »mišnika« na kome je ostalo malo »šiljotine« i mislim kako bi bilo super uzeti djecu popodne i otići nedgje na »bojomet«. K mojoj »bilješkinji« mogu sutra. A na »istinik« ne moram pa me za nj nije ni briga.

Okej, možemo se oko ovoga veselo cerekati jer za drugo i nije. Ali zapravo je nevjerojatno kako se pitanja duboka i važna poput materinjeg jezika kod nas pretvaraju u najjeftiniju estradu. I to još pod palicom glavne urednice Jezika Sande Ham koja, kao redovita profesorica, predaje te stvari na osječkom sveučilištu. Koja je do prije dvije godine, dok je ministrica Divjak nije smijenila zbog nekog prostačkog aferašenja, bila predsjednica Upravnog vijeća Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Koja recenzira udžbenike i mentorira na doktorskim studijima.

Kad takvim naslovima, nadležnostima i položajnim autritetom raspolažu osobe koji su se kadre umisliti se da će frankenštajnovski pumpati umjetnu krv u živo i toplo meso narodnog i književnog jezika, onda znamo da se ovaj obrazovni sustav potpuno odlijepio od pameti. Šiljotina je to, a ne zdrava olovka. Jer jezik se sam kuje i »izmišlja« dok se redaju naraštaji koji tim jezikom govore i na njemu pišu knjige, možeš mu samo nježno štucati šiljke i krivine, a i to je često Sizifova rabota.

Pitala bih, uostalom, profesoricu Ham, koja se prihvatila čistunskog ordiniranja po hrvatskom leksiku vukući za sobom svoje prostodušne sljedbenike – ako se nju uopće isplati išta pitati – kako to da mi uopće nemamo hrvatsku riječ za banalno pomagalo koje svaki dan rabim u kuhinji budući da svaki dan kuham. Kako se, naime, »na hrvatskom« kaže teća, rajngla, šerpa? I kako to da se svi mi služimo nekom od te tri tuđice od kojih je prva iz Italije, a druge dvije iz njemačkoga, kao što su se njima služile i generacije prije nas? Očito nije bilo Sande Ham i njenih jezičnih pajdaša da organiziraju provincijski natječaj i ove teće, šerpe i rajngle protjeraju odavde zajedno sa svim drugim riječima koje su odnekud došle i postale dio standarda. Pa to mogu nadoknaditi sljedeće godine. Ajmo. Pa ćemo varivo od kelja krčkati u »kružniku« ili »varivnjači« profesorice Ham.