Evo i tjednog pregleda iz pera Sanje Modrić.
Porez na nekretnine ne bih nazvao porezom na imovinu, nego porezom na očevinu, djedovinu i porezom na nadu u bolji život velike većine hrvatskog naroda.
(2) Porez na nekretnine iznimno je loš potez, a njegova će primjena najviše udariti na osjetljivi srednji sloj građana.
(3) Porez na nekretnine je štetan, može dodatno pogoršati izrazito loše makroekonomske pokazatelje.
Autor izjave broj 1 je ministar europskih fondova pa poljoprivrede u Plenkovićevoj vladi, Tomislav Tolušić. Izjavu broj 2 dao je Oleg Butković, Plenkovićev ministar prometa i infrastrukture. Citat broj 3 uzimamo od aktualnog ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića.
No, ove zbunjujuće stavove izrekli su HDZ-ovi odličnici prije nekoliko godina, za vrijeme Milanovićeve vlade, kad je Linić gurao porez na nekretnine, a ne danas. Danas je situacija upravo suprotna.
Ubrzo nakon lanjskih izbora, porez na nekretnine formulirao je, u okviru širih poreznih promjena, Plenkovićev ministar financija Zdravko Marić, Saboru ga je predložila Plenkovićeva vlada, a izglasala parlamentarna većina HDZ i Mosta. Nekadašnji stranački funkcioneri, a sada ministri - Tolušić, Butković i Bošnjaković - nisu imali ništa protiv, kao ni bilo tko drugi iz HDZ-a, koji je 2012. i 2013. aklamacijom, i to na svim stranačkim razinama, osudio samu ideju da se uvede bilo kakva varijanta poreza na nekretnine.
Kao zahvaćeni nekim virusom, protiv tog su se poreza tada redom izjašnjavali svi dužnosnici stranke, od čelnika županijskih i gradskih organizacija do HDZ-ovih eurozastupnika poput Dubravke Šuice. S gnušanjem su ga nazivali »poreznom agresijom vlasti nad malim čovjekom« i »veleizdajom nacionalnih interesa«. Sada više ne misle tako.
U općoj pobuni ili protiv poreza na nekretnine kao same ideje, ili protiv načina izvedbe, na strani obrane »poreza na nadu u bolji život velike većine hrvatskog naroda« ostao je samo HDZ. Već sutra će, međutim, potpuno neočekivano, Plenković odgoditi stvar na neodređeni rok. Tolušić, Butković, Bošnjaković i svi ostali moraju, dakle, smišljati novu priču zašto porez ipak ne valja. Ali iskusni su u okretanju kaputa i to im neće biti teško.
UTORAK
Ministar Marić neće snositi posljedice, ministar Tolušić hoće. I što se više bude batrgao, tim prije. Obojicu je Plenković opatrnuo kada je, u utorak navečer, preko Dnevnika objavio kako se porez na nekretnine odgađa, a smjesta se obustavljaju i Tolušićeve se protekcionističke mjere vezane uz uvoz poljoprivrednih proizvoda iz regije i pravila se vraćaju na staro. Ali Marićeva se odgovornost svodi na to da uvođenje poreza na nekretnine nije dobro pripremio u mjeri u kojoj je to moglo njegovo ministarstvo, a ono svakako nije jedino koje je oko poreza na nekretnine moralo podmetnuti leđa. A kako god da je uzmicanje u oba slučaja bilo neugodno i za samog premijera, Marićev krimen je ipak puno manji nego Tolušićev.
Marića su doveli za ministra financija, prvo Orešković, pa onda i Plenković, dano mu je da piše poreznu reformu, on ju je napisao kako je mislio da treba, ona je prihvaćena u Vladi i u Saboru. Dakle, Plenković sada ne može reći da je sadržaj sporan nego samo da je priprema podbacila. Ako HDZ, iz populističkih razloga, čak i potpuno odustane od poreza na nekretnine, Marić je opet izvan oluje jer se prstom neće pokazivati na njega, nego na višu »političku volju«.
Tolušiću neće biti tako lako. Svojedobno je, skriven iza lažnog imena, sam o sebi pisao panegirike na društvenim mrežama. Dok je bio župan, po Slavoniji je dao posijati ploče na kojima mu se narod zahvaljuje za velike zasluge. Očito da njegova slijepa i na svašta spremna ambicija nema kočnica i bilo je samo pitanje vremena kad će ga dokrajčiti. Pad sada slijedi s najviše pozicije na kojoj je ikad bio jer Tolušić je ipak prevršio mjeru. Nakon što je iz Vlade odigrao nekoliko PR akcija, u kojima je s visine, a bez argumenata, napadao čak i Kaufland i Lidl, sada je na svoju ruku posvadio Hrvatsku s regijom jedinih nekoliko zemalja na svijetu s kojima Hrvatska ima trgovinski suficit. A, nakon svega, još povlači i slavonske poljoprivrednike da mu daju podršku i opominju Plenkovića zbog reakcije. To je autentično samoubojstvo grandomana kome je išlo dobro, pa je pomislio da mu je cijeli svijet pod nogama.
SRIJEDA
Usred bijeloga dana, bivši predsjednik Republike Ivo Josipović udario je u centru Zagreba svojim Picassom u dva parkirana automobila, srećom zaključana, i nije bilo ozlijeđenih. Ili mu je pala koncentracija, ili mu se smračilo pred očima, ili je kriv mobitel, ali iza udesa je ostala samo materijalna šteta, pa više nije ni važno. Josipović je pozvao policiju i ispričao se vlasnicima oštećenih vozila kojima će šteta biti nadoknađena, a on će platiti kaznu.
Nema tu ništa seksi, ali dobro je da nas podsjeti da su i političari, u svojim privatnim životima, samo obični, mali ljudi. Bubnu autom gdje ne treba, kao sada Josipović. Posvade se sa susjedom jer im je krivi dan. Razvode se i imaju ljubavnice. Pobjesne kad im se takne u taštinu. Padnu na liniji manjeg otpora. Vole podvaliti. Napiju se i blebeću koješta. Pozovu službenog vozača da im ženu odbaci na plac. Prave se da govore engleski, a jedva bi znali kupiti kruh i paštetu. Tko zna što još. Ali sve to nekako prolazi ako nema velikog zla i ako se posljedice ljudski izglade. Problem nastaje kad političari pomisle da su veliki, bolji i važniji od drugih, nezamjenjivi i moćni kao bogovi. To nije rijetkost, politika je ta bolest, i zato mora biti pod stalnom kontrolom.
ČETVRTAK
U krugu koji podržava Davora Bernardića začepili su uši, zatvorili oči i ištekali mozak. Ne vide da SDP ide strmoglavce dođavola. Ne prihvaćaju da možda oni i njihov šef ne valjaju kad im svi okreću leđa. Nije im sumnjivo što je njihov predsjednik, koji je formalno prvi čovjek opozicije, 128. na ljestvici popularnosti među hrvatskim političarima, koji, pošteno rečeno, svi skupa i nisu neka šarža.
Nakon istupa mnogih drugih kritičara SDP-a koji su skloni lijevoj političkoj opciji, sada im je u Globusu svašta sasuo u brk i poznati intelektualac Vjeran Zuppa. Kao Milanovićev kritičar i oponent, Zuppa sada svejedno sada kaže kako Davor Bernardić prema Milanoviću »nije ni slika slike, niti sjena sjene«.
- S Bernardićevim dolaskom na čelo SDP-a nijedna nova riječ ili ideja nije stavljena u pogon. Dok je Bernardića i njegovih ljudi, SDP će biti u velikim problemima - smatra Zuppa.
Ali ovima ništa ne vrijedi govoriti. Da sami Marx i Engels ustanu iz groba i da im nacrtaju zašto lijeva javnost diže ruke od ovakvog SDP-a, oni bi ih otkantali kao prodane duše, plaćenike i agente. Jedini tko može nešto učiniti protiv tog sljepila jest SDP-ova baza. Ni odatle, međutim, nitko ne traži izbore, apatija je očito duboka i mračna. Ali ako ne bude brze reakcije, SDP će nestati. I za njim, na koncu, nitko neće ni žaliti.
PETAK
Događaju se takvi obrati, kako da ne, kao u slučaju stanovite Martine Županić Johnson koja je preko noći zgrabila brzu slavu. Članica Živog zida postala je maskota pravednog ustanka protiv poreza na nekretnine, Ivana Orleanska gnjeva protiv mužnje nemoćnog naroda od strane lopvske vlasti. Zauzela je naslovnice. Nema kome na društvenim mrežama nije stigao u inbox njen usplahireni video u kome poziva da se porezu na nekretnine kaže ne i da se novi harač vlasti derogira na referendumu.
Sinčićevu je aktivisticu, međutim, provalio portal Zagreb.info. Imala je restoran u centru Zagreba, ali svojim radnicima nije isplaćivala ni plaće, ni davanja za mirovinsko i zdravstveno. Ostala je dužna svim dobavljačima. A i država je kod nje ostala kratka za poreze. Više njenih žrtava potvrdilo je sve to novinarima imenom i prezimenom, i to s nizom detalja o poslovanju ove »pravednice«
- Žena koja je utajila porez, izrabljivala ljude po cijele dane, sada se bori za neku pravdu - sarkastično kaže jedna od radnica koje je prevarila Martina Županić Johnson. A kako je njen račun u blokadi, nema nade niti da će svoje dugove ikad podmiriti.
Stara stvar. Zna se tko voli popovati o poštenju, kako prevaranti obožavaju pričati o principima i da ljubav prema domovini zna biti »utočište najgorih hulja«. Zato, tko želi protestirati protiv poreza na nekretnine, samo naprijed, voila, ali ipak valjda ne pod Martininom zastavom.
Porez na nekretnine ne bih nazvao porezom na imovinu, nego porezom na očevinu, djedovinu i porezom na nadu u bolji život velike većine hrvatskog naroda.
(2) Porez na nekretnine iznimno je loš potez, a njegova će primjena najviše udariti na osjetljivi srednji sloj građana.
(3) Porez na nekretnine je štetan, može dodatno pogoršati izrazito loše makroekonomske pokazatelje.
Autor izjave broj 1 je ministar europskih fondova pa poljoprivrede u Plenkovićevoj vladi, Tomislav Tolušić. Izjavu broj 2 dao je Oleg Butković, Plenkovićev ministar prometa i infrastrukture. Citat broj 3 uzimamo od aktualnog ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića.
No, ove zbunjujuće stavove izrekli su HDZ-ovi odličnici prije nekoliko godina, za vrijeme Milanovićeve vlade, kad je Linić gurao porez na nekretnine, a ne danas. Danas je situacija upravo suprotna.
Ubrzo nakon lanjskih izbora, porez na nekretnine formulirao je, u okviru širih poreznih promjena, Plenkovićev ministar financija Zdravko Marić, Saboru ga je predložila Plenkovićeva vlada, a izglasala parlamentarna većina HDZ i Mosta. Nekadašnji stranački funkcioneri, a sada ministri - Tolušić, Butković i Bošnjaković - nisu imali ništa protiv, kao ni bilo tko drugi iz HDZ-a, koji je 2012. i 2013. aklamacijom, i to na svim stranačkim razinama, osudio samu ideju da se uvede bilo kakva varijanta poreza na nekretnine.
Kao zahvaćeni nekim virusom, protiv tog su se poreza tada redom izjašnjavali svi dužnosnici stranke, od čelnika županijskih i gradskih organizacija do HDZ-ovih eurozastupnika poput Dubravke Šuice. S gnušanjem su ga nazivali »poreznom agresijom vlasti nad malim čovjekom« i »veleizdajom nacionalnih interesa«. Sada više ne misle tako.
U općoj pobuni ili protiv poreza na nekretnine kao same ideje, ili protiv načina izvedbe, na strani obrane »poreza na nadu u bolji život velike većine hrvatskog naroda« ostao je samo HDZ. Već sutra će, međutim, potpuno neočekivano, Plenković odgoditi stvar na neodređeni rok. Tolušić, Butković, Bošnjaković i svi ostali moraju, dakle, smišljati novu priču zašto porez ipak ne valja. Ali iskusni su u okretanju kaputa i to im neće biti teško.
UTORAK
Ministar Tolušić: Samoubojstvo ambicijom
Ministar Marić neće snositi posljedice, ministar Tolušić hoće. I što se više bude batrgao, tim prije. Obojicu je Plenković opatrnuo kada je, u utorak navečer, preko Dnevnika objavio kako se porez na nekretnine odgađa, a smjesta se obustavljaju i Tolušićeve se protekcionističke mjere vezane uz uvoz poljoprivrednih proizvoda iz regije i pravila se vraćaju na staro. Ali Marićeva se odgovornost svodi na to da uvođenje poreza na nekretnine nije dobro pripremio u mjeri u kojoj je to moglo njegovo ministarstvo, a ono svakako nije jedino koje je oko poreza na nekretnine moralo podmetnuti leđa. A kako god da je uzmicanje u oba slučaja bilo neugodno i za samog premijera, Marićev krimen je ipak puno manji nego Tolušićev.
Marića su doveli za ministra financija, prvo Orešković, pa onda i Plenković, dano mu je da piše poreznu reformu, on ju je napisao kako je mislio da treba, ona je prihvaćena u Vladi i u Saboru. Dakle, Plenković sada ne može reći da je sadržaj sporan nego samo da je priprema podbacila. Ako HDZ, iz populističkih razloga, čak i potpuno odustane od poreza na nekretnine, Marić je opet izvan oluje jer se prstom neće pokazivati na njega, nego na višu »političku volju«.
Tolušiću neće biti tako lako. Svojedobno je, skriven iza lažnog imena, sam o sebi pisao panegirike na društvenim mrežama. Dok je bio župan, po Slavoniji je dao posijati ploče na kojima mu se narod zahvaljuje za velike zasluge. Očito da njegova slijepa i na svašta spremna ambicija nema kočnica i bilo je samo pitanje vremena kad će ga dokrajčiti. Pad sada slijedi s najviše pozicije na kojoj je ikad bio jer Tolušić je ipak prevršio mjeru. Nakon što je iz Vlade odigrao nekoliko PR akcija, u kojima je s visine, a bez argumenata, napadao čak i Kaufland i Lidl, sada je na svoju ruku posvadio Hrvatsku s regijom jedinih nekoliko zemalja na svijetu s kojima Hrvatska ima trgovinski suficit. A, nakon svega, još povlači i slavonske poljoprivrednike da mu daju podršku i opominju Plenkovića zbog reakcije. To je autentično samoubojstvo grandomana kome je išlo dobro, pa je pomislio da mu je cijeli svijet pod nogama.
SRIJEDA
Samo mali ljudi
Usred bijeloga dana, bivši predsjednik Republike Ivo Josipović udario je u centru Zagreba svojim Picassom u dva parkirana automobila, srećom zaključana, i nije bilo ozlijeđenih. Ili mu je pala koncentracija, ili mu se smračilo pred očima, ili je kriv mobitel, ali iza udesa je ostala samo materijalna šteta, pa više nije ni važno. Josipović je pozvao policiju i ispričao se vlasnicima oštećenih vozila kojima će šteta biti nadoknađena, a on će platiti kaznu.
Nema tu ništa seksi, ali dobro je da nas podsjeti da su i političari, u svojim privatnim životima, samo obični, mali ljudi. Bubnu autom gdje ne treba, kao sada Josipović. Posvade se sa susjedom jer im je krivi dan. Razvode se i imaju ljubavnice. Pobjesne kad im se takne u taštinu. Padnu na liniji manjeg otpora. Vole podvaliti. Napiju se i blebeću koješta. Pozovu službenog vozača da im ženu odbaci na plac. Prave se da govore engleski, a jedva bi znali kupiti kruh i paštetu. Tko zna što još. Ali sve to nekako prolazi ako nema velikog zla i ako se posljedice ljudski izglade. Problem nastaje kad političari pomisle da su veliki, bolji i važniji od drugih, nezamjenjivi i moćni kao bogovi. To nije rijetkost, politika je ta bolest, i zato mora biti pod stalnom kontrolom.
ČETVRTAK
Ni da Marx i Engels ustanu iz groba...
U krugu koji podržava Davora Bernardića začepili su uši, zatvorili oči i ištekali mozak. Ne vide da SDP ide strmoglavce dođavola. Ne prihvaćaju da možda oni i njihov šef ne valjaju kad im svi okreću leđa. Nije im sumnjivo što je njihov predsjednik, koji je formalno prvi čovjek opozicije, 128. na ljestvici popularnosti među hrvatskim političarima, koji, pošteno rečeno, svi skupa i nisu neka šarža.
Nakon istupa mnogih drugih kritičara SDP-a koji su skloni lijevoj političkoj opciji, sada im je u Globusu svašta sasuo u brk i poznati intelektualac Vjeran Zuppa. Kao Milanovićev kritičar i oponent, Zuppa sada svejedno sada kaže kako Davor Bernardić prema Milanoviću »nije ni slika slike, niti sjena sjene«.
- S Bernardićevim dolaskom na čelo SDP-a nijedna nova riječ ili ideja nije stavljena u pogon. Dok je Bernardića i njegovih ljudi, SDP će biti u velikim problemima - smatra Zuppa.
Ali ovima ništa ne vrijedi govoriti. Da sami Marx i Engels ustanu iz groba i da im nacrtaju zašto lijeva javnost diže ruke od ovakvog SDP-a, oni bi ih otkantali kao prodane duše, plaćenike i agente. Jedini tko može nešto učiniti protiv tog sljepila jest SDP-ova baza. Ni odatle, međutim, nitko ne traži izbore, apatija je očito duboka i mračna. Ali ako ne bude brze reakcije, SDP će nestati. I za njim, na koncu, nitko neće ni žaliti.
PETAK
Još jedna lažna pravednica
Događaju se takvi obrati, kako da ne, kao u slučaju stanovite Martine Županić Johnson koja je preko noći zgrabila brzu slavu. Članica Živog zida postala je maskota pravednog ustanka protiv poreza na nekretnine, Ivana Orleanska gnjeva protiv mužnje nemoćnog naroda od strane lopvske vlasti. Zauzela je naslovnice. Nema kome na društvenim mrežama nije stigao u inbox njen usplahireni video u kome poziva da se porezu na nekretnine kaže ne i da se novi harač vlasti derogira na referendumu.
Sinčićevu je aktivisticu, međutim, provalio portal Zagreb.info. Imala je restoran u centru Zagreba, ali svojim radnicima nije isplaćivala ni plaće, ni davanja za mirovinsko i zdravstveno. Ostala je dužna svim dobavljačima. A i država je kod nje ostala kratka za poreze. Više njenih žrtava potvrdilo je sve to novinarima imenom i prezimenom, i to s nizom detalja o poslovanju ove »pravednice«
- Žena koja je utajila porez, izrabljivala ljude po cijele dane, sada se bori za neku pravdu - sarkastično kaže jedna od radnica koje je prevarila Martina Županić Johnson. A kako je njen račun u blokadi, nema nade niti da će svoje dugove ikad podmiriti.
Stara stvar. Zna se tko voli popovati o poštenju, kako prevaranti obožavaju pričati o principima i da ljubav prema domovini zna biti »utočište najgorih hulja«. Zato, tko želi protestirati protiv poreza na nekretnine, samo naprijed, voila, ali ipak valjda ne pod Martininom zastavom.
