Prvo, kratki kontekst: Rusija je bila namjerno isprovocirana da izvrši invaziju na Ukrajinu od strane zapadnih sila, prvenstveno SAD-a pod Obamom, a zatim pod Bidenom. U biti, ovo je bila SOP operacija [Standardni operativni postupak, op.prev.] 'duboke države'/'washingtonskog establišmenta' od strane karijernih političara i neizabranih birokrata i obavještajnih djelatnika koji nadilaze svaku administraciju i sebe vide kao stvarne vladare SAD-a i, u velikoj mjeri, svijeta.
Njihovi ciljevi u provociranju Rusije bili su:
Međutim, cijeli je projekt definitivno preokrenut Trumpovom pobjedom u studenom prošle godine koja je označila kraj (barem na 4 godine, a 4 godine je dugo vremena u politici ovih dana) službene potpore američke vlade ovoj vrsti arogantnog ratnog huškanja i jačanja globalne hegemonije. Umjesto toga, Trumpova vizija svijeta je zaustaviti tradicionalnu izgradnju neoliberalnog carstva i umjesto toga iskoristiti moć i utjecaj SAD-a (stečen izgradnjom imperija) da se učinkovitije, ekonomski i *humanije* uključe u "novi svjetski poredak" koji se temelji na višestrukom, umjesto jedinstvenom, polaritetu.
Specifically, Trump's vision is that the 3 primary economic, energy and military powers in the world today - the US, China and Russia - divide the world up into their respective spheres of influence and respect each others interests to the greatest extent possible. We're not talking about a tripartite global dictatorship here, but merely the natural order being allowed to take shape, with all other nations playing their respective roles.
Konkretno, Trumpova vizija je da 3 primarne ekonomske, energetske i vojne sile u današnjem svijetu - SAD, Kina i Rusija - podijele svijet u svoje vlastite sfere utjecaja i poštuju interese drugih u najvećoj mogućoj mjeri. Ovdje ne govorimo o tripartitnoj globalnoj diktaturi, već samo o prirodnom poretku kojem je dopušteno da poprimi oblik, sa svim drugim nacijama koje igraju svoje uloge.
Ovaj plan nužno znači stavljanje NATO vojnog saveza u naftalin, koji je nastao u vrijeme Hladnog rata i danas više nije relevantan, osim ako se ne pretvarate da ideološki hladni rat s Rusijom još uvijek traje, koji očito ne traje. Zahvaljujući Trumpu, NATO je već propao, osim plača i naricanja i vremena koje je potrebno ljudima da se pomire s tim.
Problem se, međutim, javlja kada je u pitanju EU.
Europska unija je u osnovi društveno-politička verzija NATO-a, i kao i NATO, bila je projekt američkih vlada iz doba Hladnog rata i CIA-e. U 1950-ima i 60-ima, agencija pod vodstvom Allena Dullesa gurala je federalizaciju Europe, navodno kako bi "spriječila buduće ratove", ali u stvarnosti kako bi omogućila SAD-u da bolje kontrolira Zapadnu Europu stavljajući je pod kišobran centralizirane "superdržave" - zajedno sa svim institucijama EU-a koje danas poznajemo (i zapravo ne volimo) - i koje bi bile u potpunosti usklađene sa SAD-om.
Problem je što EU nije, niti bi ikada mogla biti *stvarna* država poput Rusije, Kine ili SAD-a. Umjesto toga, danas se sastoji od 27 različitih zemalja sa svojim različitim nacionalnim identitetima, nešto za šta su se planeri EU nadali zamijeniti ljevičarskom "paneuropskom" političkom i društvenom ideologijom kako bi bolje kontrolirali konstitutivne države i njihovo stanovništvo.
U posljednjih 25 godina uloženo je puno truda da se to učini, a u zadnjih 10 godina ti napori su uključivali pokušaje nametanja posebno radikalne ideologije kako bi se uništile tradicionalne vrijednosti kojih se drže svi normalni ljudi i kako bi se razvodnio nacionalizam (anatema za EU projekt) preplavljivanjem zapadnoeuropskih zemalja migrantima. Tijekom istog vremenskog razdoblja, ista su pravila primjenjivana u SAD-u. Na oba mjesta, odgovor je bio većinska narodna reakcija i povratak popularnom nacionalističkom osjećaju (Trump u SAD-u, "desničarske" stranke u Europi), upravo suprotno od onoga što su graditelji imperija namjeravali.
Ova reakcija poprimila je oblik 'nove' političke ideologije koju (neki) nazivaju 'konzervativnom ljevicom' koja kombinira uglavnom ljevičarsku ekonomsku politiku (osobito što se tiče domaće socijalne skrbi), s konzervativnom kulturnom politikom. U osnovi, kombiniranje međunarodno konkurentnog gospodarstva sa socijalnom državom i tradicionalnim i nacionalističkim kulturnim vrijednostima. Ovo je u biti Trumpova politika.
Da se vratimo na ono što se danas događa u EU; Trumpova vizija tripartitnog globalnog poretka prijeti razotkriti stvarnost da EU zapravo nije jedinstven zemljopisni, društveni, politički i vojni entitet koji predstavlja stavove većine stanovništva, već je to privremena, i sada anakronistička, labavo povezana skupina povijesno neovisnih zemalja koja je mogla postojati samo zahvaljujući aktivnoj podršci američke vlade njihovim institucijama.
S tom potporom koja sada prestaje pod Trumpom, birokrati EU-a i eurofilni nacionalni čelnici (gotovo je nemoguće razdvojiti to dvoje) suočeni su s time da budu marginalizirani i potisnuti na drugu razinu pojedinačnih ovlasti, što zapravo i jesu.
I tako eurokrati očajnički pokušavaju sačuvati svoje nezaslužene pozicije moći i uvjeriti sebe i svijet da su uistinu "superdržava" sa sposobnošću da djeluju kao jedno. A u Ukrajini to planiraju dokazati svijetu i, nadaju se, spriječiti bilo kakav novi američko-ruski detant i tripartitni svjetski poredak. Međutim, to će najvjerojatnije propasti (vjerojatno na spektakularan način) i time uzrokovati konačni i brzi raspad EU projekta, na veliko olakšanje svih europskih ljudi.
Njihovi ciljevi u provociranju Rusije bili su:
a) uništiti svaku mogućnost pozitivnog odnosa EU s Rusijom i zadržati EU u američkoj orbitia) i b) su bili sigurna stvar, jer su kratkoročni i to su ciljevi koji su sastavni dio činjenice provociranja Rusije da napadne Ukrajinu. Ali c) je uvijek bio daleko zbog robusnosti ruskog gospodarstva i ljudi, te zbog vodstva Putina.
b) zaraditi puno novca za zapadne proizvođače oružja i njihove političke saveznike (rat je gotovo uvijek bio reket)
c) destabilizirati rusko gospodarstvo i vladu i svrgnuti Putina.
Međutim, cijeli je projekt definitivno preokrenut Trumpovom pobjedom u studenom prošle godine koja je označila kraj (barem na 4 godine, a 4 godine je dugo vremena u politici ovih dana) službene potpore američke vlade ovoj vrsti arogantnog ratnog huškanja i jačanja globalne hegemonije. Umjesto toga, Trumpova vizija svijeta je zaustaviti tradicionalnu izgradnju neoliberalnog carstva i umjesto toga iskoristiti moć i utjecaj SAD-a (stečen izgradnjom imperija) da se učinkovitije, ekonomski i *humanije* uključe u "novi svjetski poredak" koji se temelji na višestrukom, umjesto jedinstvenom, polaritetu.
Igre moći: Tko bi mogao voditi u multipolarnom svijetu
Konkretno, Trumpova vizija je da 3 primarne ekonomske, energetske i vojne sile u današnjem svijetu - SAD, Kina i Rusija - podijele svijet u svoje vlastite sfere utjecaja i poštuju interese drugih u najvećoj mogućoj mjeri. Ovdje ne govorimo o tripartitnoj globalnoj diktaturi, već samo o prirodnom poretku kojem je dopušteno da poprimi oblik, sa svim drugim nacijama koje igraju svoje uloge.
Ovaj plan nužno znači stavljanje NATO vojnog saveza u naftalin, koji je nastao u vrijeme Hladnog rata i danas više nije relevantan, osim ako se ne pretvarate da ideološki hladni rat s Rusijom još uvijek traje, koji očito ne traje. Zahvaljujući Trumpu, NATO je već propao, osim plača i naricanja i vremena koje je potrebno ljudima da se pomire s tim.
Europska unija je u osnovi društveno-politička verzija NATO-a, i kao i NATO, bila je projekt američkih vlada iz doba Hladnog rata i CIA-e. U 1950-ima i 60-ima, agencija pod vodstvom Allena Dullesa gurala je federalizaciju Europe, navodno kako bi "spriječila buduće ratove", ali u stvarnosti kako bi omogućila SAD-u da bolje kontrolira Zapadnu Europu stavljajući je pod kišobran centralizirane "superdržave" - zajedno sa svim institucijama EU-a koje danas poznajemo (i zapravo ne volimo) - i koje bi bile u potpunosti usklađene sa SAD-om.
Ova reakcija poprimila je oblik 'nove' političke ideologije koju (neki) nazivaju 'konzervativnom ljevicom' koja kombinira uglavnom ljevičarsku ekonomsku politiku (osobito što se tiče domaće socijalne skrbi), s konzervativnom kulturnom politikom. U osnovi, kombiniranje međunarodno konkurentnog gospodarstva sa socijalnom državom i tradicionalnim i nacionalističkim kulturnim vrijednostima. Ovo je u biti Trumpova politika.
Da se vratimo na ono što se danas događa u EU; Trumpova vizija tripartitnog globalnog poretka prijeti razotkriti stvarnost da EU zapravo nije jedinstven zemljopisni, društveni, politički i vojni entitet koji predstavlja stavove većine stanovništva, već je to privremena, i sada anakronistička, labavo povezana skupina povijesno neovisnih zemalja koja je mogla postojati samo zahvaljujući aktivnoj podršci američke vlade njihovim institucijama.
S tom potporom koja sada prestaje pod Trumpom, birokrati EU-a i eurofilni nacionalni čelnici (gotovo je nemoguće razdvojiti to dvoje) suočeni su s time da budu marginalizirani i potisnuti na drugu razinu pojedinačnih ovlasti, što zapravo i jesu.
I tako eurokrati očajnički pokušavaju sačuvati svoje nezaslužene pozicije moći i uvjeriti sebe i svijet da su uistinu "superdržava" sa sposobnošću da djeluju kao jedno. A u Ukrajini to planiraju dokazati svijetu i, nadaju se, spriječiti bilo kakav novi američko-ruski detant i tripartitni svjetski poredak. Međutim, to će najvjerojatnije propasti (vjerojatno na spektakularan način) i time uzrokovati konačni i brzi raspad EU projekta, na veliko olakšanje svih europskih ljudi.
