U ‘TV kalendaru’ saznajemo da je 11. travnja Uganda odahnula jer je svrgnut Idi Amin Dada, ‘crni Hitler’, ali – što je s bijelim? Ni on ni godišnjica oslobođenja Buchenwalda nisu spomenuti. Čovjek je čovjeku najgori virus, kaže vaš priučeni epidemiolog i kritičar Novosti, a zaborav ‘TV kalendara’ opasno nagriza imunitet na njegova zla
Ostavi Bandiću prolaz širok kao iglene uši i stari će se lisac sigurno provući, a Boris Mišević ostavio mu je cijeli koridor i to je Leo Messi naše političke demagogije odmah shvatio. Vidno impresioniran gradonačelnikovom ličnošću, novinar je bio skrupulozan kao da naspram sebe ima svetog Leopolda Mandića, a ne paradigmatski lik iz Raosovih proza. Prvo pitanje upućeno Bandiću bilo je vodi li grad u pravom smjeru – a kakav je odgovor mogao dobiti? ‘Ne, ne vodim.’ Ni puno iskreniji čovjek ne bi se u takvoj situaciji samooptužio. Bandić je pitanje odmah iskoristio za samopromociju, nastavljajući u istom stilu tijekom cijelog razgovora u kojemu nije bilo konkretnih pitanja: zašto ruševine mora čistiti vojska, a ne gradske službe, je li grad bankrotirao, je li novac grada namijenjen sanaciji potresa i epidemijama spiskao na crkve po BiH, je li građane centra optužio za posljedice potresa zato što tamo nikad nije dobio izbore, kako su ortaci i pajde podijelili novac od adventskih kućica, kako to da je posao gradnje fontana dobio čovjek koji je od njega otkupio stari stan, što je s tisućama gradskih stanova, zašto sad traži promjenu zakona za koji su ruku digli njegovi žetončići, gdje im je pamet onda bila? Panika koja ga je ulovila vidi se po tome što je na televizijama, gdje se prije nije usuđivao nos pomoliti, danas postao posvuduša – strah te, kako jednom reče Stjepan Mesić, paštetu otvoriti, da iz nje ne iskoči zagrebački gradonačelnik. Valjda će ga jednom netko dočekati sa setom preciznih, konkretnih, logičnih pitanja.
Miki Fontana je u povratničkom intervjuu (na RTL-u nije bio tri godine) ispucao standardni set opsjena: ‘ne postoje dva Milana Bandića’ (to otkriva njegov podsvjesni strah od drugog Milana Bandića, koji postoji i zove se Dario Juričan); ‘nisam ja glumac, Robert Niro’ (cijela njegova karijera isključivo je glumačka); ‘nisam sijač iluzija ni prodavač magle’ (nego što, orač narodne brazde?); ‘ispričavam se zbog medija koji su izrezali moju izjavu iz konteksta’ (ništa nije izrezano iz konteksta, rekao je da su građani Zagreba sami krivi za oštećenja kod potresa) – ali sve to trebao mu je reći novinar, a ne mi.
U Ninu Kljenak možete se pouzdati kao u švicarski sat: intervjue sa sugovornicima vodi inteligentno, kritički, uvijek upućeno, ima širok, ali i dubok gaz, razgovara bez straha od autoriteta i jako zainteresirano za sudbinu svojih pitanja, postajući nervozna kad je netko pokušava vući za nos. Urednica i voditeljica N1 je poliglotkinja, diplomirala je engleski, španjolski i ruski jezik u Perugiji, govori talijanski, magistrirala je političko novinarstvo na sveučilištu La Sapienza u Rimu i skrasila se na N1, na sreću poslodavca i gledatelja. A u emisiji je imala nadahnutu gošću, komunikacijsku stručnjakinju Ankicu Mamić, koja je analizirala poziciju Milana Bandića, zaključivši isto što i mi: gradonačelnik Zagreba dao je 20 posto plaće za pomoć ranjenome gradu kako bi ljudi zaključili da on živi od plaće pa mu ostatak treba za izdržati od prvoga do prvoga. A za nas koji smo čitali/gledali Raosa nema tajne, sve je transparentno.
Papa vodi križni put s 15 ljudi (on ima samo jedno plućno krilo – korona bi ga ubila), i vidimo prizore kakve čovječanstvo nikad nije vidjelo: sve nalikuje na iščekivanje sudnjega dana. Golemi Trg sv. Petra izgleda kao inscenacija za seriju Paola Sorrentina, papa u bijelom drži u ruci veliki crni križ, atmosfera je sablasna, muzika mistična. I međugorska se Gospa povukla u samoizolaciju (ubuduće će se ukazivati samo jednom godišnje, umjesto da funkcionira kao poštanski ured) pa čovjek danas vrlo teško može vidjeti kršćane čija je vjera jača od straha. Ali avaj! Krist se zaustavio na Sirobuji! Mala župa ima jednog takvog svećenika koji poziva vjernike na misu, ne obazire se na epidemiologiju, papu smatra masonom i o kanonima ima svoj stav. Nije li to i Tito (navodno) tražio – samostalnost u mišljenju naspram Vatikana?! Župnik sa Sirobuje održao je misu za Uskrs. Prije mise smjerni su vjernici napali novinarku, a župnik papu. ‘Papa ima svoju glavu, nek’ on misli po svojem’, rekao je svećenik par dana kasnije na Novoj TV, nakon incidenta u kojemu je novinarki Dalmatinskog portala nagnječena ruka, jedan ju je vjernik najurio van fizičkom silom, a mobitel se rasuo po podu – dok je radila svoj posao. Žrtva je, međutim, pop. ‘Neka me ubiju i neka uživaju. Ta naša vlada je potpuno protiv naroda, gazi dostojanstvo našega čovika. To komunjare iza rata nisu radile što oni danas rade. Protiv Boga, Crkve i naroda, a u ime neke zaštite naroda.’ Sve to baca novo svjetlo na stav Crkve prema ponašanju komunista nakon rata – ako je bilo tako kako župnik kaže, moglo se izdržati. Ime dotičnog sveštenog lica ne spominjemo jer kakvog god lakrdijaša iz Crkve napadneš, oni od njega odmah naprave žrtvu i velikomučenika, a ovaj se sam gura u to. Hvala, ali ne hvala.
U ‘TV kalendaru’ saznajemo da je toga dana Napoleon abdicirao pa se povukao na Elbu, da je Murat Šabanović preuzeo kontrolu nad hidrocentralom na Drini, da je umro Branko Bauer, da je svrgnut kralj svih živih bića na zemlji i u moru, Idi Amin Dada, ‘katolik preobraćen na islam’ kojega su Britanci zvali ‘efendija’. Uganda je odahnula jer je svrgnut ‘crni Hitler’, ali – što je s bijelim? E, njega je ‘TV kalendar’ zaboravio. Na taj je dan naime oslobođen Buchenwald i od tada se 11. travnja obilježava kao Međunarodni dan oslobođenja zarobljenika fašističkih koncentracijskih logora. Zarobljenici Buchenwalda sami su organizirali ustanak i preuzeli kontrolu nad koncentracijskim logorom, u koji su dva dana kasnije ušli američki vojnici. I ta nas neobjavljena tema u ‘TV kalendaru’ podsjeća na to da je jedini virus kojega se stvarno moramo plašiti – čovjek. Ni kuga nije u stanju počiniti toliko zla. U Buchenwaldu je ubijeno oko 56.000 ljudi. Jedince SS-a su u Babynom Jaru u samo par mjeseci 1941. godine ubile oko 50.000 Židova – to je tek nešto manje od broja žrtava korone. Čovjek je čovjeku najgori virus, kaže vaš priučeni epidemiolog i kritičar Novosti, a zaborav ‘TV kalendara’ opasno nagriza imunitet na njegova zla.
portalnovosti
RTL Danas, 8. travnja, 18:30
Ostavi Bandiću prolaz širok kao iglene uši i stari će se lisac sigurno provući, a Boris Mišević ostavio mu je cijeli koridor i to je Leo Messi naše političke demagogije odmah shvatio. Vidno impresioniran gradonačelnikovom ličnošću, novinar je bio skrupulozan kao da naspram sebe ima svetog Leopolda Mandića, a ne paradigmatski lik iz Raosovih proza. Prvo pitanje upućeno Bandiću bilo je vodi li grad u pravom smjeru – a kakav je odgovor mogao dobiti? ‘Ne, ne vodim.’ Ni puno iskreniji čovjek ne bi se u takvoj situaciji samooptužio. Bandić je pitanje odmah iskoristio za samopromociju, nastavljajući u istom stilu tijekom cijelog razgovora u kojemu nije bilo konkretnih pitanja: zašto ruševine mora čistiti vojska, a ne gradske službe, je li grad bankrotirao, je li novac grada namijenjen sanaciji potresa i epidemijama spiskao na crkve po BiH, je li građane centra optužio za posljedice potresa zato što tamo nikad nije dobio izbore, kako su ortaci i pajde podijelili novac od adventskih kućica, kako to da je posao gradnje fontana dobio čovjek koji je od njega otkupio stari stan, što je s tisućama gradskih stanova, zašto sad traži promjenu zakona za koji su ruku digli njegovi žetončići, gdje im je pamet onda bila? Panika koja ga je ulovila vidi se po tome što je na televizijama, gdje se prije nije usuđivao nos pomoliti, danas postao posvuduša – strah te, kako jednom reče Stjepan Mesić, paštetu otvoriti, da iz nje ne iskoči zagrebački gradonačelnik. Valjda će ga jednom netko dočekati sa setom preciznih, konkretnih, logičnih pitanja.
Miki Fontana je u povratničkom intervjuu (na RTL-u nije bio tri godine) ispucao standardni set opsjena: ‘ne postoje dva Milana Bandića’ (to otkriva njegov podsvjesni strah od drugog Milana Bandića, koji postoji i zove se Dario Juričan); ‘nisam ja glumac, Robert Niro’ (cijela njegova karijera isključivo je glumačka); ‘nisam sijač iluzija ni prodavač magle’ (nego što, orač narodne brazde?); ‘ispričavam se zbog medija koji su izrezali moju izjavu iz konteksta’ (ništa nije izrezano iz konteksta, rekao je da su građani Zagreba sami krivi za oštećenja kod potresa) – ali sve to trebao mu je reći novinar, a ne mi.
N1 uživo, 10. travnja, 10:00
U Ninu Kljenak možete se pouzdati kao u švicarski sat: intervjue sa sugovornicima vodi inteligentno, kritički, uvijek upućeno, ima širok, ali i dubok gaz, razgovara bez straha od autoriteta i jako zainteresirano za sudbinu svojih pitanja, postajući nervozna kad je netko pokušava vući za nos. Urednica i voditeljica N1 je poliglotkinja, diplomirala je engleski, španjolski i ruski jezik u Perugiji, govori talijanski, magistrirala je političko novinarstvo na sveučilištu La Sapienza u Rimu i skrasila se na N1, na sreću poslodavca i gledatelja. A u emisiji je imala nadahnutu gošću, komunikacijsku stručnjakinju Ankicu Mamić, koja je analizirala poziciju Milana Bandića, zaključivši isto što i mi: gradonačelnik Zagreba dao je 20 posto plaće za pomoć ranjenome gradu kako bi ljudi zaključili da on živi od plaće pa mu ostatak treba za izdržati od prvoga do prvoga. A za nas koji smo čitali/gledali Raosa nema tajne, sve je transparentno.
Rim: Križni put iz Vatikana, HRT, 10. travnja, 20:58
Papa vodi križni put s 15 ljudi (on ima samo jedno plućno krilo – korona bi ga ubila), i vidimo prizore kakve čovječanstvo nikad nije vidjelo: sve nalikuje na iščekivanje sudnjega dana. Golemi Trg sv. Petra izgleda kao inscenacija za seriju Paola Sorrentina, papa u bijelom drži u ruci veliki crni križ, atmosfera je sablasna, muzika mistična. I međugorska se Gospa povukla u samoizolaciju (ubuduće će se ukazivati samo jednom godišnje, umjesto da funkcionira kao poštanski ured) pa čovjek danas vrlo teško može vidjeti kršćane čija je vjera jača od straha. Ali avaj! Krist se zaustavio na Sirobuji! Mala župa ima jednog takvog svećenika koji poziva vjernike na misu, ne obazire se na epidemiologiju, papu smatra masonom i o kanonima ima svoj stav. Nije li to i Tito (navodno) tražio – samostalnost u mišljenju naspram Vatikana?! Župnik sa Sirobuje održao je misu za Uskrs. Prije mise smjerni su vjernici napali novinarku, a župnik papu. ‘Papa ima svoju glavu, nek’ on misli po svojem’, rekao je svećenik par dana kasnije na Novoj TV, nakon incidenta u kojemu je novinarki Dalmatinskog portala nagnječena ruka, jedan ju je vjernik najurio van fizičkom silom, a mobitel se rasuo po podu – dok je radila svoj posao. Žrtva je, međutim, pop. ‘Neka me ubiju i neka uživaju. Ta naša vlada je potpuno protiv naroda, gazi dostojanstvo našega čovika. To komunjare iza rata nisu radile što oni danas rade. Protiv Boga, Crkve i naroda, a u ime neke zaštite naroda.’ Sve to baca novo svjetlo na stav Crkve prema ponašanju komunista nakon rata – ako je bilo tako kako župnik kaže, moglo se izdržati. Ime dotičnog sveštenog lica ne spominjemo jer kakvog god lakrdijaša iz Crkve napadneš, oni od njega odmah naprave žrtvu i velikomučenika, a ovaj se sam gura u to. Hvala, ali ne hvala.
TV kalendar, HRT, 11. travnja, 11:42
U ‘TV kalendaru’ saznajemo da je toga dana Napoleon abdicirao pa se povukao na Elbu, da je Murat Šabanović preuzeo kontrolu nad hidrocentralom na Drini, da je umro Branko Bauer, da je svrgnut kralj svih živih bića na zemlji i u moru, Idi Amin Dada, ‘katolik preobraćen na islam’ kojega su Britanci zvali ‘efendija’. Uganda je odahnula jer je svrgnut ‘crni Hitler’, ali – što je s bijelim? E, njega je ‘TV kalendar’ zaboravio. Na taj je dan naime oslobođen Buchenwald i od tada se 11. travnja obilježava kao Međunarodni dan oslobođenja zarobljenika fašističkih koncentracijskih logora. Zarobljenici Buchenwalda sami su organizirali ustanak i preuzeli kontrolu nad koncentracijskim logorom, u koji su dva dana kasnije ušli američki vojnici. I ta nas neobjavljena tema u ‘TV kalendaru’ podsjeća na to da je jedini virus kojega se stvarno moramo plašiti – čovjek. Ni kuga nije u stanju počiniti toliko zla. U Buchenwaldu je ubijeno oko 56.000 ljudi. Jedince SS-a su u Babynom Jaru u samo par mjeseci 1941. godine ubile oko 50.000 Židova – to je tek nešto manje od broja žrtava korone. Čovjek je čovjeku najgori virus, kaže vaš priučeni epidemiolog i kritičar Novosti, a zaborav ‘TV kalendara’ opasno nagriza imunitet na njegova zla.
portalnovosti
