Strmoglavo jurimo u vlastitu propast

Kroz nekoliko filmova predstavljenih u sklopu jednog od službenih programa - Stanje stvari, ovogodišnji ZagrebDox problematizira pitanje globalne ekonomije, potrošnje, zgrtanja bogatstva i neposrednih posljedica koje ljudska pohlepa ostavlja na naš životni prostor. Među njima se ističe film Greška sustava (System Error), njemačkog redatelja i novinara Floriana Opitza, autora  više političkih dokumentarnih filmova koji se uglavnom bave temama globalizma i povijesti. U svom posljednjem filmu iz 2018. godine Opitz svoje gledatelje, kao i sugovornike suočava s nelagodnom istinom, a to je da ne postoji neograničeni rast na ograničenom planetu.

U Greški sustava redatelj postepeno dekonstruira dobro učvršćeni ekonomski mit da samo gospodarski rast ljudima može donijeti prosperitet i sigurnost. Pritom dotiče ključne točke problema neprekidnog rasta kao što je primjerice uništavanje lokalnih zajednica, zagađenje, iscrpljivanje zemljinih resursa i gomilanje bogatstva kod sve manjeg broja ljudi. Kao ilustrativni primjer Opitz uzima agrikulturalnu proizvodnju na amazonskom području radi koje su iskrčena velika šumska područja. Poljoprivrednici predstavljeni u filmu ističu kako ove nove obradive površine "hrane svijet" i šire se u ime napretka, no zaboravlja se da je krčenjem šuma ugrožen opstanak brojnih naroda koji su živjeli na ovom području puno prije europske kolonizacije. Na nekadašnjem prostoru iznimne bioraznolikosti sada se uzgajaju monokulture uz ogromne količine pesticida koji kratkoročno povećavaju dobit, ali nepovratno zagađuju tlo i vodu. Istovremeno, poljoprivrednici se žale jer 25 posto od obradivih površina moraju ostati netaknuti radi zaštite šuma i bioraznolikosti te spominju kako zajednički lobiraju pri brazilskoj vladi i međunarodnim institucijama kako bi se smanjile ili ukinule regulacije za zaštitu okoliša koje ograničavaju njihovu još veću zaradu.

Pitanje kako možemo globalnu ekonomiju zasnivati na ideji neograničenog rasta s istovremeno vrlo jasno ograničenim resursima, podtekst je čitavog filma, no na njega ne daje konačan odgovor. Redatelj kroz niz sugovornika prikazuje način na koji financijski sektor, a ne nacionalne vlade kao što bismo možda voljeli misliti, upravljaju svijetom i našim životima. Pritom osobe koje ih vode uopće ne vide mogućnost postojanja svijeta bez rasta. Krupnim kadrovima koji se zadržavaju na  licima sugovornika autor naglašava apsurdnost povjerenja koje dajemo ljudima  vrlo ograničenih mogućnosti apstraktnog mišljenja. Njihove teze objašnjava citatima Karla Marxa koji se kao već prilično klišeizirani element u filmu nalaze vjerojatno samo kako bi potvrdili tužnu činjenicu da se u više od sto godina ništa nije promijenilo i da i dalje vrlo sigurno i strmoglavo jurimo u vlastitu propast.

Na sličnom tragu kreće se i film američke redateljice Susan Kucere Živjeti u prošlosti budućnosti (Living in the Future's Past), no pritom se koncentrira na posljedice koju ljudsko djelovanje i beskrajna glad za potrošnjom ostavlja na okoliš u kojem živimo. Kroz različite filmske postupke, brojne sugovornike (fizičare, filozofe, klimatske znanstvenike i vojne generale), propitivanje ljudske prirode i naraciju Jeffa Bridgesa, film donosi ključnu činjenicu da je naša trenutna potrošnja energije s resursima koji su nam na raspolaganju neodrživa, a ideja da samo s energijom sunca i vjetra možemo nastaviti živjeti na isti način je samozavaravanje. Generacija bogatstva (Generation Wealth), film fotografkinje i redateljice Lauren Greenfield s druge strane prikazuje upravo društveni sloj koji uživa sve blagodati kapitalizma, potrošnje i beskonačnog materijalizma, ocrtavajući pritom lažnu sliku društvenog blagostanja, napretka i zadovoljstva koje proizlazi isključivo iz materijalnih dobara. Generacija bogatstva slika je društva koje živi prema vrijednostima "više je bolje" i rast je jedina opcija. Ovaj film stoga možemo uzeti kao simboličnu ilustraciju citata jednog od sugovornika u filmu Greška sustava koji je spomenuo kako svi poznati organizmi koji rastu i crpe resurse beskonačno, na kraju ubiju svog domaćina.