Kao i svaki horor nastao u drugoj polovici sedamdesetih ili tijekom osamdesetih godina prošloga stoljeća, tako je i Noć vještica (1978), nakon komercijalnog i kritičarskog uspjeha, pretvorena u franšizu koja je do sredine devedesetih godina brojala pet nastavaka. Umjetničkim i komercijalnim dosezima nisu ostavili znatnijega traga izvan niskobudžetne žanrovske produkcije za dosadna nedjeljna poslijepodneva kada televizijski program ne nudi ništa bolje. Uz navedeno, film je adaptiran u niz romana i stripova te videoigru (1983), što svakako nešto govori o utjecaju koji je original Johna Carpentera imao na razvoj žanra te popularnu kulturu.
Noć vještica snimljena je krajem desetljeća upamćenog po društveno relevantnim i subverzivnim hororima, koji su prema riječima Robina Wooda propitivali američke ideologije te norme i vrijednosti kao i položaj i funkciju obitelji u zajednici. Spomenuto uočavamo i u Carpenterovu ostvarenju u kojem se zlo infiltriralo u mirnu američku provinciju te napalo obitelj. Djelo povezuje u američkoj kulturi popularan događaj Noći vještica – kada ljudi bezbrižno i kostimirano hodaju po susjedstvu te se zabavljaju na račun jezivih popularnih narativa – s onim što će u osamdesetima postati žanrovski klišej: ubojstvom i proganjanjem tinejdžera, koje vrši pomahnitali serijski ubojica. Scenaristi Carpenter i Debra Hill odbili su negativcu dati jasnu motivaciju pa je njegovo zlo iskonsko, odnosno gotovo uzdignuto na mitsku razinu. Michael Myers iskazuje čisti nagon za proganjanjem i ubijanjem, koji nadilazi bilo kakvu racionalno objašnjivu motivaciju. Nosi bijelu masku koja njegovoj pojavi daje kameni, bezosjećajni i hladni izgled (inače je posrijedi maska Williama Shatnera kupljena za dva dolara i posprejana bijelom bojom) te u originalu neprestano polagano izranja iz mraka. Djelo je zaslužno za razvoj i učvršćivanje horor ikonografije koja je prisutna do današnjih dana: radnja je smještena u naoko idiličnu i uspavanu provinciju, manijak napada tinejdžere, glavna protagonistica – u ovom slučaju Laurie Strode (Jamie Lee Curtis u prvoj ulozi) – predstavlja djevicu koja zbog svoje čednosti nekako uvijek uspijeva pobjeći ubojici te se u konačnici promeće u koncept posljednje djevojke Carol J. Clover. Navedeno će uvelike rabiti i zlorabiti horori osamdesetih godina poput Strave u Ulici brijestova (A Nightmare on Elm Street, 1984) Wesa Cravena i Petak 13. (Friday the 13th, 1980) Seana S. Cunninghmama, s tim da će potonji u potpunosti izmijeniti ideološku matricu žanra u smjeru neokonzervativnih tendencija reganovske ere.
Iako se Noć vještica često ubraja u podžanrovski korpus slashera, zamjetno je da u djelu nema pretjerano puno krvavih i nasilnih prizora. Redatelj je naglasak stavio na napetost, iznenađenje, šok, poigravanje osvjetljenjem i sjenama, pa mu je cilj bio stvoriti atmosferu terora i prijetećega, nadopunjenu karakterističnom i minimalističkom glazbom. Razvoj žanra nažalost neće ići tim tokom, nego će se sve više početi koristiti upravo aspekti slashera.
Na dvadesetu obljetnicu originala Dimension Films, koji je bio u posjedu autorskih prava, odlučio je snimiti novi film u tada već dugovječnom serijalu – Noć vještica: dvadeset godina nakon (Halloween: H20, 1998), koji potpisuje Steve Miner. U rad na njegovu nastanku bio je upleten i scenarist Kevin Williamson, svjež nakon uspjeha Cravenova metahorora Vrisak (Scream, 1996), koji je označio revival žanra u devedesetima. Minerovo ostvarenje bila je prigodna posveta Carpenterovu izvorniku, a ignoriralo je sve dijelove franšize osim prvih dvaju naslova te je označila povratak Jamie Lee Curtis u ulozi sada sredovječne Laurie Strode. Iako Minerovo ostvarenje nije bilo osobito maštovito, u ono je vrijeme postalo komercijalno najuspješniji dio serijala, pa je polučilo i nastavak – Noć vještica: uskrsnuće (Halloween: Ressurection, 2002) Ricka Rosenthala u kojem Curtis ponovno reprizira ulogu koja ju je proslavila. Banalne i stupidne priče te traljave režije, taj je naslov najbolje zaboraviti. Na tridesetu obljetnicu serijala dolazi do pokušaja reboota pa nastaju dva djela: Noć vještica (Halloween, 2007) i Noć vještica 2 (Halloween 2, 2009) Roba Zombieja, u kojima autor čini fatalnu grešku: nastoji Michaelu Myersu dati motivaciju te prikazati njegovu prošlost.
Nakon svih nastavaka i rebootova te kasnijih korištenja popudbine Carpenterova ostvarenja do granica klišeiziranosti i parodičnosti, opravdanim se čini postaviti pitanje zašto bi nam uopće trebala biti zanimljiva ova ponovno obljetnička Noć vještica, koja je nastala četrdeset godina nakon izvornika te je očito rezultat određenih nostalgičnih poriva. Jamie Lee Curtis ponovno uskače u ulogu Laurie Strode, sada već u poznijim godinama, otuđena od kćeri i unuke te sklona alkoholu. Cijeli život se spremala i čekala taj još jedan okršaj sa starim neprijateljem. Michael Myers vraća se u Haddonfield izravnati stare račune nakon bijega iz psihijatrijske ustanove. Redatelj i koscenarist David Gordon Green, koji potječe zanimljivo iz komediografskoga kružoka, odlučio je izignorirati sve nastavke nakon Carpenterova originala pa je posrijedi ponovan i konačan obračun starih znanaca. Film je postao kino-fenomen te je do sada na budžet od deset milijuna dolara zarado sto i pedeset, što iznenađuje jer današnja tinejdžerska publika za Jamie Lee Curtis nikada čula nije.
Nakon odgledavanja Greenova ostvarenja, shvaćate da on igra na nostalgičnu kartu, što je već uočljivo na temelju korištenja glazbene podloge i strukturiranja najavne špice. Stoga film možete shvatiti kao svojevrsnu žanrovsku posvetu u kojoj redatelj rekreira dobro znane elemente: progon razuzdanih tinejdžera, provinciju, mitskog i gotovo neuništivoga negativca, s elementima originalne priče, čime povezuje staru i mladu generaciju. Drugim riječima, na razini priče djelo ne nudi ništa novo i originalno nego koristi dobro znane žanrovske konvencije i klišeje. Redatelj shvaća i zna da nakon četrdeset godina reciklaže Carpenterova filma nije ostalo mnogo novoga za ponuditi. Olakšan tim saznanjem te neopterećen, mogao je dati oduška svojoj fanovskoj posveti i nastojanju da inscenira mitski okršaj Myersa i Strode. Kao takva, ova Noć vještica sasvim solidno funkcionira. Posrijedi je dobra filmska zabava u kojoj se moglo poraditi na dijalozima i usredotočenosti priče, no redatelj zaplet dobro vodi.
Green ponešto preuzima od slashera, no ipak tendira da mu cjelina ne bude prekrvava i nasilna kako bi djelo bilo prijemčivije široj i mlađoj publici. Također nema pretjerano strašnih ili uzbudljivih prizora. Navedeno ne znači da je film dosadan, jer manje ili više zanimljivost crpi iz očekivanja konačnog obračuna te načina na koji će se on odigrati. Mimo toga, kreiranje napetih prizora punih terora i straha nije redatelju od primarnog interesa, iako sporadično uspijeva ostvariti dobru atmosferu. Tu ponajprije mislim na noćne prizore u kojima do izražaja dolazi odličan dizajn osvjetljenja te poigravanje sjenama i ikonskom prisutnošću Myersa.
Djelo ujedno nastoji biti prilagođeno političkom i društvenom trenutku suvremenosti. Naglasak je stavljen na tri generacije žena jedne obitelji, a muški likovi su pritom ostavljeni po strani. Suprug Strodine kćeri nezanimljiv je i pogiba kao i policajci te šerif, dok znanstvenik pokazuje gotovo psihopatsku fascinaciju i privrženost ubojici. U konačnici tri žene – od kojih je prva ikonska posljednja djevojka – solidarnošću te zajedničkom borbom uspijeva srediti muškog zlostavljača.
filmovi
Noć vještica snimljena je krajem desetljeća upamćenog po društveno relevantnim i subverzivnim hororima, koji su prema riječima Robina Wooda propitivali američke ideologije te norme i vrijednosti kao i položaj i funkciju obitelji u zajednici. Spomenuto uočavamo i u Carpenterovu ostvarenju u kojem se zlo infiltriralo u mirnu američku provinciju te napalo obitelj. Djelo povezuje u američkoj kulturi popularan događaj Noći vještica – kada ljudi bezbrižno i kostimirano hodaju po susjedstvu te se zabavljaju na račun jezivih popularnih narativa – s onim što će u osamdesetima postati žanrovski klišej: ubojstvom i proganjanjem tinejdžera, koje vrši pomahnitali serijski ubojica. Scenaristi Carpenter i Debra Hill odbili su negativcu dati jasnu motivaciju pa je njegovo zlo iskonsko, odnosno gotovo uzdignuto na mitsku razinu. Michael Myers iskazuje čisti nagon za proganjanjem i ubijanjem, koji nadilazi bilo kakvu racionalno objašnjivu motivaciju. Nosi bijelu masku koja njegovoj pojavi daje kameni, bezosjećajni i hladni izgled (inače je posrijedi maska Williama Shatnera kupljena za dva dolara i posprejana bijelom bojom) te u originalu neprestano polagano izranja iz mraka. Djelo je zaslužno za razvoj i učvršćivanje horor ikonografije koja je prisutna do današnjih dana: radnja je smještena u naoko idiličnu i uspavanu provinciju, manijak napada tinejdžere, glavna protagonistica – u ovom slučaju Laurie Strode (Jamie Lee Curtis u prvoj ulozi) – predstavlja djevicu koja zbog svoje čednosti nekako uvijek uspijeva pobjeći ubojici te se u konačnici promeće u koncept posljednje djevojke Carol J. Clover. Navedeno će uvelike rabiti i zlorabiti horori osamdesetih godina poput Strave u Ulici brijestova (A Nightmare on Elm Street, 1984) Wesa Cravena i Petak 13. (Friday the 13th, 1980) Seana S. Cunninghmama, s tim da će potonji u potpunosti izmijeniti ideološku matricu žanra u smjeru neokonzervativnih tendencija reganovske ere.
Iako se Noć vještica često ubraja u podžanrovski korpus slashera, zamjetno je da u djelu nema pretjerano puno krvavih i nasilnih prizora. Redatelj je naglasak stavio na napetost, iznenađenje, šok, poigravanje osvjetljenjem i sjenama, pa mu je cilj bio stvoriti atmosferu terora i prijetećega, nadopunjenu karakterističnom i minimalističkom glazbom. Razvoj žanra nažalost neće ići tim tokom, nego će se sve više početi koristiti upravo aspekti slashera.
Na dvadesetu obljetnicu originala Dimension Films, koji je bio u posjedu autorskih prava, odlučio je snimiti novi film u tada već dugovječnom serijalu – Noć vještica: dvadeset godina nakon (Halloween: H20, 1998), koji potpisuje Steve Miner. U rad na njegovu nastanku bio je upleten i scenarist Kevin Williamson, svjež nakon uspjeha Cravenova metahorora Vrisak (Scream, 1996), koji je označio revival žanra u devedesetima. Minerovo ostvarenje bila je prigodna posveta Carpenterovu izvorniku, a ignoriralo je sve dijelove franšize osim prvih dvaju naslova te je označila povratak Jamie Lee Curtis u ulozi sada sredovječne Laurie Strode. Iako Minerovo ostvarenje nije bilo osobito maštovito, u ono je vrijeme postalo komercijalno najuspješniji dio serijala, pa je polučilo i nastavak – Noć vještica: uskrsnuće (Halloween: Ressurection, 2002) Ricka Rosenthala u kojem Curtis ponovno reprizira ulogu koja ju je proslavila. Banalne i stupidne priče te traljave režije, taj je naslov najbolje zaboraviti. Na tridesetu obljetnicu serijala dolazi do pokušaja reboota pa nastaju dva djela: Noć vještica (Halloween, 2007) i Noć vještica 2 (Halloween 2, 2009) Roba Zombieja, u kojima autor čini fatalnu grešku: nastoji Michaelu Myersu dati motivaciju te prikazati njegovu prošlost.
Nakon svih nastavaka i rebootova te kasnijih korištenja popudbine Carpenterova ostvarenja do granica klišeiziranosti i parodičnosti, opravdanim se čini postaviti pitanje zašto bi nam uopće trebala biti zanimljiva ova ponovno obljetnička Noć vještica, koja je nastala četrdeset godina nakon izvornika te je očito rezultat određenih nostalgičnih poriva. Jamie Lee Curtis ponovno uskače u ulogu Laurie Strode, sada već u poznijim godinama, otuđena od kćeri i unuke te sklona alkoholu. Cijeli život se spremala i čekala taj još jedan okršaj sa starim neprijateljem. Michael Myers vraća se u Haddonfield izravnati stare račune nakon bijega iz psihijatrijske ustanove. Redatelj i koscenarist David Gordon Green, koji potječe zanimljivo iz komediografskoga kružoka, odlučio je izignorirati sve nastavke nakon Carpenterova originala pa je posrijedi ponovan i konačan obračun starih znanaca. Film je postao kino-fenomen te je do sada na budžet od deset milijuna dolara zarado sto i pedeset, što iznenađuje jer današnja tinejdžerska publika za Jamie Lee Curtis nikada čula nije.
Nakon odgledavanja Greenova ostvarenja, shvaćate da on igra na nostalgičnu kartu, što je već uočljivo na temelju korištenja glazbene podloge i strukturiranja najavne špice. Stoga film možete shvatiti kao svojevrsnu žanrovsku posvetu u kojoj redatelj rekreira dobro znane elemente: progon razuzdanih tinejdžera, provinciju, mitskog i gotovo neuništivoga negativca, s elementima originalne priče, čime povezuje staru i mladu generaciju. Drugim riječima, na razini priče djelo ne nudi ništa novo i originalno nego koristi dobro znane žanrovske konvencije i klišeje. Redatelj shvaća i zna da nakon četrdeset godina reciklaže Carpenterova filma nije ostalo mnogo novoga za ponuditi. Olakšan tim saznanjem te neopterećen, mogao je dati oduška svojoj fanovskoj posveti i nastojanju da inscenira mitski okršaj Myersa i Strode. Kao takva, ova Noć vještica sasvim solidno funkcionira. Posrijedi je dobra filmska zabava u kojoj se moglo poraditi na dijalozima i usredotočenosti priče, no redatelj zaplet dobro vodi.
Green ponešto preuzima od slashera, no ipak tendira da mu cjelina ne bude prekrvava i nasilna kako bi djelo bilo prijemčivije široj i mlađoj publici. Također nema pretjerano strašnih ili uzbudljivih prizora. Navedeno ne znači da je film dosadan, jer manje ili više zanimljivost crpi iz očekivanja konačnog obračuna te načina na koji će se on odigrati. Mimo toga, kreiranje napetih prizora punih terora i straha nije redatelju od primarnog interesa, iako sporadično uspijeva ostvariti dobru atmosferu. Tu ponajprije mislim na noćne prizore u kojima do izražaja dolazi odličan dizajn osvjetljenja te poigravanje sjenama i ikonskom prisutnošću Myersa.
Djelo ujedno nastoji biti prilagođeno političkom i društvenom trenutku suvremenosti. Naglasak je stavljen na tri generacije žena jedne obitelji, a muški likovi su pritom ostavljeni po strani. Suprug Strodine kćeri nezanimljiv je i pogiba kao i policajci te šerif, dok znanstvenik pokazuje gotovo psihopatsku fascinaciju i privrženost ubojici. U konačnici tri žene – od kojih je prva ikonska posljednja djevojka – solidarnošću te zajedničkom borbom uspijeva srediti muškog zlostavljača.
filmovi
