SDFŽ BPŽ je proveo još jednu uspješnu anketu. Kao što smo najavile prošlog mjeseca, svaki mjesec ćemo izaći među građane i napraviti anketu o nekoj aktualnoj temi. Ovaj mjesec smo, ponukane informacijama koje dolaze sa svih strana, odlučile vidjeti koliko naši sugrađani znaju i koliko su informirani o uvjetima u kojima rade žene. Naravno i što o tome misle. Pitanja su bila: " Tko je radnicama ukrao Božić? Tko je, kao poslodavac, najveći Grinch u Hrvatskoj? Jesu li čuli u kojim uvjetima rade neke radnice?" Primjer radnica Oriolika, u Požegi, u trgovačkim centrima koji će raditi i do 22h na Badnjak i slično.
Četrnaestog prosinca cnketirali smo 101 osobu, sugrađanke i sugrađane od 17-80 godina, i to na tržnici od 10 h, i ispred jednog trgovačkog lanca od 18h. Odgovora je bilo raznovrsnih. Zajednički imperativ svim je da je država i politika to dozvolila. Ljude boli nepravda, boli ih to što mladi odlaze i svjesni su da poslodavci iskorištavaju radnice i radnike zato što mogu. Jer, oni koji su kod nas a sjedišta su im negdje u inozemstvu, tamo ne rade po istim režimima budući da su uvjeti i okviri drugi. Znači, da su im uvjeti poslovanja drugačiji, drugačije bi se i ponašali. Naravno, bilo je i drugih zanimljivih odgovora, od: "Zna se", preko "Svi su krivi" i " Oni koji su svjetlo upalili".
Većina zna za loše poslodavce, Boso im je još sinonim za jednoga od njih, kao i drugi trgovački lanci, vlasnici tekstilne industrije, pogotovo kod nas i slično.
Zanimljivo, pogotovo na tržnici, par ih je reklo da poznaju i dobrog poslodavca, pa je red da ga i navedemo. To je vlasnik "Brod plasta", g-din Katavić i njegova obitelj koja vodi firmu. To je lijepo i pohvalno i lijepo je znati da ima još takvih i kod nas u gradu. Jer unatoč tomu što mogu "kako hoće", neki znaju što je ljudski i ispravno. Jedino zadovoljan radnik je dobar radnik i neki su toga svjesni.
Nama je drago da su naši sugrađani/ke vrlo rado popričali s nama, odgovorili na pitanja i što su svjesni gdje je izvor problema. Naravno, nama je također žao što je tako, što te žene nemaju uvjeta da se učlane u sindikat (jedan od odgovora), što ne mogu sebi priuštiti da daju otkaz ili da naprave kolektivni neposluh, jer se boje, ili se boje da neće sve sudjelovati, a to onda ne smiju zbog egzistencije. Jako je teško kroz institucije utjecati na odluke i uopće artikulirati probleme kada zbog straha od otkaza inspekcijama uvijek kažu da je sve u redu i da se poštuju radnička prava.
Zato, ono što svi mi možemo učiniti je da, na primjer, na Badnjak ne odemo u niti jednu trgovinu poslije 14h, također ni nedjeljom, uporno, pa se možda barem njima zbog nerentabilnog poslovanja, nešto promijeni. Da možda preko društvenih mreža stalno pišemo o uvjetima u pogonima gdje se ne postupa po normalnim radničkim pravima i slično.
Naravno, mi ćemo opet preko stranačkih tijela i medija podsjećati i upozoravati na sva loša ponašanja poslodavaca i društava.
Predsjednica SDFŽ BPŽ
Jozefina Birindžić
Četrnaestog prosinca cnketirali smo 101 osobu, sugrađanke i sugrađane od 17-80 godina, i to na tržnici od 10 h, i ispred jednog trgovačkog lanca od 18h. Odgovora je bilo raznovrsnih. Zajednički imperativ svim je da je država i politika to dozvolila. Ljude boli nepravda, boli ih to što mladi odlaze i svjesni su da poslodavci iskorištavaju radnice i radnike zato što mogu. Jer, oni koji su kod nas a sjedišta su im negdje u inozemstvu, tamo ne rade po istim režimima budući da su uvjeti i okviri drugi. Znači, da su im uvjeti poslovanja drugačiji, drugačije bi se i ponašali. Naravno, bilo je i drugih zanimljivih odgovora, od: "Zna se", preko "Svi su krivi" i " Oni koji su svjetlo upalili".
Većina zna za loše poslodavce, Boso im je još sinonim za jednoga od njih, kao i drugi trgovački lanci, vlasnici tekstilne industrije, pogotovo kod nas i slično.
Zanimljivo, pogotovo na tržnici, par ih je reklo da poznaju i dobrog poslodavca, pa je red da ga i navedemo. To je vlasnik "Brod plasta", g-din Katavić i njegova obitelj koja vodi firmu. To je lijepo i pohvalno i lijepo je znati da ima još takvih i kod nas u gradu. Jer unatoč tomu što mogu "kako hoće", neki znaju što je ljudski i ispravno. Jedino zadovoljan radnik je dobar radnik i neki su toga svjesni.
Nama je drago da su naši sugrađani/ke vrlo rado popričali s nama, odgovorili na pitanja i što su svjesni gdje je izvor problema. Naravno, nama je također žao što je tako, što te žene nemaju uvjeta da se učlane u sindikat (jedan od odgovora), što ne mogu sebi priuštiti da daju otkaz ili da naprave kolektivni neposluh, jer se boje, ili se boje da neće sve sudjelovati, a to onda ne smiju zbog egzistencije. Jako je teško kroz institucije utjecati na odluke i uopće artikulirati probleme kada zbog straha od otkaza inspekcijama uvijek kažu da je sve u redu i da se poštuju radnička prava.
Zato, ono što svi mi možemo učiniti je da, na primjer, na Badnjak ne odemo u niti jednu trgovinu poslije 14h, također ni nedjeljom, uporno, pa se možda barem njima zbog nerentabilnog poslovanja, nešto promijeni. Da možda preko društvenih mreža stalno pišemo o uvjetima u pogonima gdje se ne postupa po normalnim radničkim pravima i slično.
Naravno, mi ćemo opet preko stranačkih tijela i medija podsjećati i upozoravati na sva loša ponašanja poslodavaca i društava.
Predsjednica SDFŽ BPŽ
Jozefina Birindžić
