Jučer sam kao korisnik brodske Gradske knjižnice imao odnos s njom. Naime, vratio sam pet posuđenih knjiga, što nisam obavio/učinio na vrijeme, pa sam, u skladu s Pravilnikom o uvjetima i načinu korištenja knjižnične građe i usluga Gradske knjižnice Slavonski Brod, platio zakasninu u iznosu od 3,5 eura, a prema važećem Cjeniku usluga. Ističem da mi prethodno, u vezi primjene Članka 8. rečenog Pravilnika, Gradska knjižnica nije poslala obavijest. („Članu koji u roku ne vrati posuđenu knjižničnu građu, Knjižnica šalje obavijest.“)
Pitanje naplate famozne zakasnine bez prethodne opomene u gradskim knjižnicama dotiče nekoliko važnih aspekata: pristup javnim uslugama, odgovornost korisnika i financijske potrebe knjižnica.
Naplata zakasnina bez opomene može se smatrati fer s obzirom na to da korisnici prilikom posudbe potpisuju pravila, koja uključuju rok vraćanja knjiga. U tim uvjetima, korisnik preuzima odgovornost za pravovremeni povrat materijala, a knjižnica dobiva potrebna sredstva za održavanje i proširenje fonda.
Knjižnice su javne ustanove koje nastoje promovirati pristupačnost i naviku čitanja u zajednici. Slanje opomena može biti korisno, jer podsjeća korisnike, osobito one koji su zauzeti ili zaboravni. To može biti posebno važno za starije osobe ili ljude s nižim primanjima, kojima bi zakasnina mogla biti financijski opterećujuća. Dodatno, sustav opomena potiče povrat knjiga bez stvaranja osjećaja represije.
Kompromisno rješenje moglo bi biti da knjižnice uvedu automatske opomene putem e-pošte ili SMS-a prije isteka roka za vraćanje, uz naplatu tek nakon slanja nekoliko podsjetnika. Na taj način knjižnice bi i dalje promicale odgovornost, ali bi smanjile rizik stvaranja neugodnog korisničkog iskustva.
Nije sve u šoldima, ima nešto i u zlatu socijalne, kulturne i praktične pristojnosti. Baš me zanima hoće li ova parafraza mudrosti iz Alana Forda možda ubuduće utjecati na zakasninsku praksu brodske Gradske knjižnice?
________________________
