u bezdan poezije gurnulo me je
nezadovoljstvo slikom u ogledalu;
pjesme su padanje vrištanje zamišljaji
spasa. i sjećanje na promatranje sebe.
a ti što si ostao pred staklenom pločom
koja zrcali tvoje odmjeravanje snage
sa samim sobom, ti samozadovoljni
gledatelju istoga, promatraču jednoga
ne očekuj moj udarac o tvrdo tlo;
provalija u koju sam gurnut nema kraja.
