Rasplakani HDZ-ovci oko uklonjenog štandaraca (foto Zvonimir Barišin/PIXSELL)
Svaka čast Ivici Puljku šta je maka štandarac sa Pjace – rekla je građanka pospanome mužu. "Jedino me brine šta će ta gesta ostat na razini izoliranog incidenta, a ne ozbiljne i sustavne prakse. Umisto da bude tek početak, bojin se da će to bit početak i kraj spliske antifašističke inicijative."
Građanka se referirala na nedavne događaje u Splitu, koji su kulminirali odlukom gradske vlasti da se štandarac, rad akademskog kipara i tuđmanofila Kuzme Kovačića, ukloni s Narodnoga trga, pa je to uz pomoć mehanizacije i ljudstva promptno i provedeno. Isti je postavljen prije 25 godina, a na njegov postament tada su bili uklesani "najvažniji datumi" u povijesti grada, dakako po ukusu tada vladajućih nacionalista, što će reći da mnoge historijske epizode nisu uvrštene među "najvažnije datume", a pogotovo ne 26. listopad 1944., dan kad je partizanska vojska ušla u grad i kad je Split oslobođen od fašizma.
Aktualna vlast ispravila je tu nepravdu, te dala uklesati i dan oslobođenja među "najvažnije datume". No onda je kipar Kovačić ustao tužbom, tvrdeći da su time povrijeđena njegova autorska prava, mada se radi o banalnoj sklepotini za koju je tuđmanofil dobio priličan novac, a "najvažnije datume" ionako nije sam određivao. Uz bizarno obrazloženje, sud je njegovu tužbu uvažio i naložio gradskoj vlasti da u roku od 15 dana ukloni sporni natpis. Ova je tada odlučila sudsku odluku provesti na način da ukloni – cijeli štandarac.
Dan kasnije na mjestu delikta, s upaljenim svijećama u rukama, ukazala se skupina rasplakanih hadezeovaca, predvođenih kandidatom za gradonačelnika Tomislavom Šutom, županom Blaženkom Bobanom i sveprisutnim skulptorom Kovačićem. U općem naricanju spominjali su "divljački zločin", "kulturocid", "barbarski čin", "bezakonje", "vraćanje u prošlost", "komunizam", "tiraniju", "Jugoslavene"... Bivši HDZ-ov gradonačelnik Andro Krstulović ogorčenje je izrazio ćiriličnim statusom na Facebooku, što u zadnje doba redovno čini, dajući do znanja da zlo uvijek ima srpsko-pravoslavne korijene i istočni kulturni pečat.
"Kako to misliš da će antifašizam ostat na razini izoliranog incidenta?" zainteresirao se razbuđeni suprug.
"Mislin onako kako san rekla", rekla je građanka. "Jerbo je ona lakrdija sa štandarcon bila samo kap u moru hadezeovskoga spomeničkog zagađenja. Sad je vlast pošteno reagirala, al mogla bi se zaklet da će posli toga stat, barenko na par godina. Koliko se ja mogu sitit, zadnji put je ovakvi otpor fašizmu u Splitu pružija jedino Rade Končar."
"Rade Končar?"
"Pa sićaš se kad je pri sedan godina neki pijani ustaša usrid noći iša srušit Končarevu bistu u parku na Bačvicama. Samo šta je Rade pa tako maherski da je ustaši skašija nogu. Završija čova u hitnoj na operaciji, ne bi se čudila da i danas cota."
"Kako se ne bi sića, bogati. To je bija živi dokaz da su i mrtvi partizani opasni po okolinu. Jedan je ludaš tada u srpskim Novostima predlaga da se, uz spomenik Radi Končaru, podigne i spomenik spomeniku Radi Končaru, zbog zasluga u borbi protiv okupatorskih sluga."
"E, a od tada do danas – ništa, njente, sve do rušenja štandarca", rekla je građanka. "A i ovi se, pošteno za reć, nije strovalija Kuzmi Kovačiću na nogu, iako se klesar ponaša ka pijani ustaša."
"Kuzma ima sriće šta su u laži kratke noge, nije ih lako pogodit", rekao je muž. "A on laže čin zine, skupa sa svojon stranačkon ekipom. Viš da cvili kako su se vladajuće komunjare odale kulturocidu, kako se ruši njegova umjetnina, a ne njegova i HDZ-ova uvreda antifašističkon Splitu."
"I sad, kad su bageri već u pogonu, kad se ljudstvo zagrijalo, umisto da se krene dalje, da se potaracaju i drugi spomenici mračnjaštvu šta unakazuju ovi grad, saće sve stat, viruj ti meni. Sve će završit sa kamilicon na Pjaci."
"Na koje spomenike mračnjaštvu misliš?"
"Mislin na spomenik prid Lorom", rekla je građanka. "Cili grad zna šta je tamo bilo. Da su oslobodioci iz 72. bojne otvorili jedan mali šesni logor, da su u njega dovodili zarobljenike i gradske Srbe, da su ih onda tamo svojski tamburali, mučili i ubivali... A svejedno in je posli dignut spomenik, s porukon da se to šta su u Lori činili računa u herojska dila. Ako dižeš spomenik logorskin čuvarima i mučiteljima, jel ti to baca na fašizam?"
"A je, ne mogu reć da nije..."
"E, pa ja mislin da bi gradska vlast puno više učinila za stvar antifašizma kad bi srušila spomenik prid Lorom, nego šta se junači na Pjaci i ispravlja krivi štandarac."
"Samo šta bi ih optužili da blate uspomenu na jedinicu iz Domovinskog rata, a samin tim i cili Domovinski rat."
"A šta je to mene briga? Kakvi je to Domovinski rat ako služi ka izgovor za fašizam? Da i ne spominjen onu mramornu psovku na Splitu 3."
"Na koju mramornu psovku misliš?"
"Mislin na spomenik 9. bojni HOS-a u Ulici Ruđera Boškovića", rekla je građanka. "Na spomenik jedinici koja se zvala po Rafaelu Bobanu, po čuvenon ustaškom koljaču, i čiji je službeni pozdrav bija Za dom spremni. Pa je sve to krupnin slovima uklesano u mramoru. Ako dižeš spomenik na kojen se koče ustaška parola i ime ustaškog zločinca, jel ti to baca na fašizam?"
"A je, ne mogu reć da nije..."
"Eto. Zar onda poštena vlast, ako se već zalaže za antifašističke vridnosti, ne bi tribala poslat bagere i ljudstvo sa alaton, pa lipo sorit tu sramotu na Splitu 3, sravnit je sa zemljon, isto ka šta je sorila štandarac na Pjaci?"
"Samo šta bi je napali da mučki udara na hrvatske branitelje, a onda i na cili Domovinski rat."
"A šta je to mene briga? Kakvi je to Domovinski rat ako služi ka izgovor za fašizam?"
"Dobro, ženo božja, al ti bi samo rušila, kršila i taracala!" rekao je suprug, blago porumenjevši. "Pa nemoš tako! Nećemo se valjda jedino sa bagerima borit za tekovine antifašizma?"
"Okej, prihvaćan", pomirljivo je rekla građanka. "Evo jedan konstruktivni predlog: neka gradska vlast u Splitu vrati Ulicu žrtava fašizma!"
"Kako da je vrati?"
"Lipo, ka šta je bila i ukinuta. Tad je maknuto trista naziva ulica šta su in, ka, bazdile na partizaniju. HDZ je temeljito zapiša uličnu simboliku. Najebale su četri brigade narodnih heroja. I dobro, ostavi sve kako je, tempi pasati, al vrati barenko žrtve fašizma. One ne asociraju ni na partizane, ni na komunizam, ni na Jugoslaviju, jerbo su žrtve fašizma žrtve fašizma. To šta in je fašizam doša glave je njihova jedina ideološka oznaka."
"Kako da ji vrate kad se nekadašnja Ulica žrtava fašizma sad zove Ulica Domovinskog rata? Razumiš? Ispalo bi da pod firmon odavanja počasti žrtvama fašizma ustvari nasrću na Domovinski rat i žele ga maknit iz naziva ulice."
"Pa o tome ti ja pričan, dragi moj", rekla je građanka. "Di god se okreneš, naletiš na Domovinski rat ka izgovor za zatiranje antifašizma. Totalna trapula. Zato je u ovoj zemlji antifašizam posta eksces, a ne pravilo. Posađeno je minsko polje u koje pristojni građani od straja ne smiju uć. Mogu se dobacit najdalje do Pjace, ako i to. A ustašoidi mogu bit mirni: nema straja da neće bit straja."
"I zato se Kuzma Kovačić može predstavljat ka umjetnik dok nastupa ka fašist", dodao je muž.
"Za razliku od onih prije, današnji fašisti duperaju dupli identitet. Glumiš hrvatskog kipara, pa briješ na austrijskog soboslikara."
"Nabijen ih na štandarac!"
"I ja takođe", podvukla je građanka.
