Zato svođenje aktualnih zbivanja na »rat u HDZ-u«, kakvim ga žele predstaviti mediji, ili, još gore, u obračun demokrata protiv onih koji to nisu, good guys vs. bad guys, nema nikakve veze s onim što se uistinu zbiva. Ili ima upravo onoliko koliko Penavin skup u Vukovaru ima sa svim žrtvama i krvnicima rata. I s pravdom.


Tko je Blažu Curiću naložio da dojavi Franji Vargi kako ga prisluškuju i naredio mu da uništi dokaze, i nije neki istražiteljski izazov.

Nije širok krug ljudi za koje je Varga falsificirao »dokaze« i koji bi od njihovog nestanka mogli imati koristi. Još je manje onih zbog kojih bi vozač potpredsjednika Vlade bio spreman postati žrtvenom figurom, tako da ova prosta jednadžba s dvije nepoznanice kao prvoosumnjičenog matematički izbacuje »prijatelja, suborca i kuma« Milijana Brkića. Ova država uistinu nije slučajna, jer u njoj se ništa slučajno ne događa, pogotovo afere ovih razmjera.

Nimalo slučajno ražalovani policajac postaje falsifikator čije usluge koriste oni iz prve bojne establishmenta kada upadnu u nevolje, poput Zdravka Mamića i Ivice Todorića. Mamić, koji je i sam znao na presicama mahati dosjeima ljudi koji mu navodno rade o glavi, ostao je bez zaštite i pokroviteljstva predsjednice države Kolinde Grabar-Kitarović kojoj je organizirao večere i rođendane. Todorić je pobjegao u London, pa su obojica, da bi došli do Belišća i Varge, trebali dobro uhodan i pouzdan kanal. A on, za one koji nisu pažljivo gledali »Počivali u miru«, vodi preko ratnih prijateljstava, do naglog poratnog bogaćenja, tajnih službi i zaštitničke visoke politike.

Kada se u tom kanalu sudare dvije međusobno suprotstavljene kanalizacijske struje, govna isplivaju i kloaka se razlije. Gubitnici se hvataju za lažne SMS-ove u produkciji paraobavještajnog aparata, a oni na vlasti potegnu instuticionalno državni aparat i izvaninstitucionalno subordinirane im medije. Nije teško zaključiti tko u tom slučaju nadvlada. Poraženi uzmakne, ali ne nestane, samo se malo pomakne ustranu. Močvara se nikada ne isuši, jer ona i jest bitak. Nestane li smisao, mogla bi zavladati slučajnost.

Zato svođenje aktualnih zbivanja na »rat u HDZ-u«, kakvim ga žele predstaviti mediji, ili, još gore, u obračun demokrata protiv onih koji to nisu, good guys vs. bad guys, nema nikakve veze s onim što se uistinu zbiva. Ili ima upravo onoliko koliko Penavin skup u Vukovaru ima sa svim žrtvama i krvnicima rata. I s pravdom.

I u ovom slučaju, u kojem nema ama baš nikakve slučajnosti, ona će biti zadovoljena tako što će žrtvovani pješaci biti nagrađeni nekom sinekurom za svoj herojski čin u obrani crnoga kralja. Figure će se ponovo presložiti i igra iznova može početi. Što se to potpredsjedniku Sabora i zamjeniku predsjednika HDZ-a Milijanu Brkiću može dogoditi ako slučajno istraga o SMS-ovima okrzne i njegovo ime? Nešto gore od onoga što se dogodilo Ivi Sanaderu ili nešto bolje od onoga što je snašlo Tomislava Karamarka?

Uostalom, premijer Plenković s Brkićem je jučer drugarski razgovarao sat vremena i otvoreno stao u njegovu obranu:

– Gospodin Brkić je gospodin Brkić, a Blaž Curić je Blaž Curić!

Valjda je sada i naivnima sve jasno. Vužgi ga Blaž! Tresla se brda, rodio se Vaso. Sutra je novi dan, rekla bi Scarlett O'Hara, a zapjevala Tereza. Naravno, za HDZ.

Za sve ostale, nimalo slučajno, i dalje traje ova duga mračna noć.

 

novilist