Bilo bi to neugodno iznenađenje da Zagreb na Trgu bana Josipa Jelačića svojim stanovnicima i sve brojnijim turistima ne priredi barem jednu predstavu dnevno, neponovljivu čaroliju za vjernike u vječni život zabave i dobrog raspoloženja kao suprotnosti banalnoj svakodnevici. Pisao sam prošlog tjedna o Zagrebačkom biciklističkom performansu i mala komparacija s jednim brodskim slučajem.
Jučer sam se ponovo zatekao na trgu kao promatrač neobičnog izvođenja, bio pod udarom neočekivanog spoja glazbe i plesa. Sunce je svojim vrućim dlanovima nemilosrdno dodirivalo prisutne na Jelačić placu kad su se točno u podne pojavile Zagrebačke mažoretkinje u pratnji karipskih perkusionista „Les Colibri“ iz Martiniqa, otoka u Antilima (prekomorski je departman Francuske) , smještenom u Karipskom moru, 450 km sjeveroistočno od obale Južne Amerike i 700 km jugoistočno od Dominikanske Republike. Ujedinjeni ples vitkih uniformiranih djevojaka i urnebesni ritam artista s tradicionalnim udaraljkama bio je veliki doživljaj. Trg se gotovo užario. Kada je neki sljedbenik pitao Budhu kako pobjeći od sunčeve vrućine u pustinji, on je odgovorio da treba skočiti u užarenu peć. Tako smo i mi uradili, uskočili smo u zvučnu, pokretnu peć i prepustili se ritmičnoj latino vatri s ludim bubnjarskim dionicama. Doživljaj su pojačavali kostimi udaraljkaša, mladića i djevojaka čokoladne boje kože. Prožimanje dvaju kultura bilo je toliko prirodno i skladno da je izazivalo strast i želju za uključivanjem.
Nakon pola sata izvođači su završli predstavu. Uslijedio je pljesak. Trg je nastavio s uobičajenim životom, ali, siguran sam, da će mnogi koje su glazba i ples nepovratno osvojili, pokušati ponoviti stečeno iskustvo barem na internetu.
Jučer sam se ponovo zatekao na trgu kao promatrač neobičnog izvođenja, bio pod udarom neočekivanog spoja glazbe i plesa. Sunce je svojim vrućim dlanovima nemilosrdno dodirivalo prisutne na Jelačić placu kad su se točno u podne pojavile Zagrebačke mažoretkinje u pratnji karipskih perkusionista „Les Colibri“ iz Martiniqa, otoka u Antilima (prekomorski je departman Francuske) , smještenom u Karipskom moru, 450 km sjeveroistočno od obale Južne Amerike i 700 km jugoistočno od Dominikanske Republike. Ujedinjeni ples vitkih uniformiranih djevojaka i urnebesni ritam artista s tradicionalnim udaraljkama bio je veliki doživljaj. Trg se gotovo užario. Kada je neki sljedbenik pitao Budhu kako pobjeći od sunčeve vrućine u pustinji, on je odgovorio da treba skočiti u užarenu peć. Tako smo i mi uradili, uskočili smo u zvučnu, pokretnu peć i prepustili se ritmičnoj latino vatri s ludim bubnjarskim dionicama. Doživljaj su pojačavali kostimi udaraljkaša, mladića i djevojaka čokoladne boje kože. Prožimanje dvaju kultura bilo je toliko prirodno i skladno da je izazivalo strast i želju za uključivanjem.
Nakon pola sata izvođači su završli predstavu. Uslijedio je pljesak. Trg je nastavio s uobičajenim životom, ali, siguran sam, da će mnogi koje su glazba i ples nepovratno osvojili, pokušati ponoviti stečeno iskustvo barem na internetu.
