Ispod teksta o godišnjici smrti Krešimira Blaževića, osnivača zagrebačkog glazbenog sastava Animatori u kojem je bio skladatelj, tekstopisac, pjevač i gitarist, u prostoru predviđenom za iskazivanje mišljenja čitatelja, pojavio se komentar koji glasi: Zašto sbperiskop (jedini?) nema najavu Memorijala „Ostat ću mlad – Krešimir Blažević“ koji se održava ovog vikenda?
Upada u oči da objavljujete datum godišnjice njegove smrti, a ništa, da tako kažem, o nastvaku njegovog života.
Otvorivši, nakon ove neugodne komentatorske konstatacije, stranice news portala Brodportal i Ebrod, uvjerio sam se da je Lara s pravom postavila logično pitanje.
Odgovor koji možemo ponuditi veoma je jednostavan. Portal SBPeriskop od strane organizatora i suorganizatora 8. memorijala „Ostat ću mlad – Krešimir Blažević“ (vidjeti plakat) nije dobio nikakvu obavijest o održavanju i programu Memorijala.
Pretpostavljam da se pedeset posto razloga zanemarivanja sbperiskopa od strane organizatorskih lica krije u prostoj činjenici da sbperiskop nije u njihovom organizatorskom i socijalnom fokusu. Mi smo mali web magazin, takoreći nevidljiv ovim poznatim Brođanima, građanima zaslužnim za proljetno glazbeno buđenje u Slavonskom Brodu. Naime, Memorijal je svojevrsni muzičko-zabavni Uskrs u gradu u kojem je ubijena zabava i dobra glazba, svečano proljetno uskrsnuće književno-glazbenog života, nakon duge, mračne i posne zime. Dakle, mali sbperiskop ovi velikani organizacije, zagledani u oblake, nisu vidjeli.
Daljnjih dvadeset posto razloga za ignoriranje sbperiskopa možda se nalazi u šlampavosti. (šlȁmpav prid. 〈odr. -ī〉 reg. koji je nemaran, neuredan, netočan, aljkav /o poslu, o obavezama i sl./; šlampast). Nisu se organizator i suorganizator snašli. Gužve, kontakti s akterima Memorijala i s predstavnicima uprave Grada, sa sponzorima, pribavljanje sredstava, telefoni, mailovi... Izgubili su se vjerojatno u svemu tome, tako da poziv sbperiskopu nije poslan. Kako zamjeriti nedržanje konaca u rukama kad su u pitanju mailing liste? Zašto sve to isticati u svečanom raspoloženju i trenutku, jer tko radi, taj i griješi. Šlampavost je posljedica ogromnog truda i napora. Ništa nam šlampavo nije strano.
Preostalih trideset posto razloga za neobavještavanje sbperiskopa o održavanju Memorijala i njegovom programu vidim u individualnom bojkotu, jer nimalo nije vjerojatno da se radi o grupici urotnika. Netko od organizatora vidio je sebe u ulozi selektora koji ima pravo birati medije po vlastitom nahođenju, na temelju svog ograničenog mišljenja ili iskustva. Zanemarujući osnovne postulate odgovornosti prema javnosti, ovaj uskogrudni ignorant u prvi plan stavio je svoju parasudsku volju, a ne neutralnu širinu jednakog postupanja prema svima. Imam pravo ovo zaključiti, jer povodom 7. memorijala sbperiskop je, kao i svi ostali, dobio obavijest i program. Što smo to proteklu godinu dana učinili za sada neidentificiranom organizatoru koji nas je kaznio, treba možda potražiti u sbperiskopovoj arhivi objavljenih tekstova.
Inače, prema mišljenju redovitih posjetitelja, 8. memorijal kao da je klonirani 7. memorijal, na način Brodskog kola. U kolumni Živjeti u Slavonskom Brodu pokušao sam proniknuti u ograničenost dosega mnogobrojnih udruga kao organizatora i pokretača projekata i manifestacija, a koje se ne mogu izvući iz provincijalnih gabarita. To je dijagnoza trećeligaštva:
Živjeti u Slavonskom Brodu, znači svjedočiti mučnom udrugarskom incestu. Postojanje lokalnih udruga zasniva se na interesnim, bliskim međusobnim odnosima osnivača/pokretača koji u svoje „brakove i obitelji“ ne pripuštaju svježu kreativnu krv sa strane. Zato su mnogi projekti poput nakazne djece.
Vječno isti, incestuozni organizatori-kreativci koji se hvastaju prijateljstvom s Krešom Blaževićem i repetiraju anegdote o Kreši i Orozu, koji nikada nisu ni pokušali ozbiljno esejistički valorizirati njegov opus, koji nikad nisu pozvali u konzultativnu organizacijsku pomoć nekog „sa strane“, iz Zagreba, Osijeka, Rijeke i, zašto ne, iz Beograda gdje je Krešo također nastupao, nekog mladog lava koji svira i poštuje glazbu Kreše Animatora – organiziraju Memorijal po istoj špranci, gomilanjem glazbenih i inih imena po principu za svakog po nešto, bez savjetovanja s njegovim sljedbenicima, nastavljačima Blaževićeve poetike i glazbenog slikanja vlastitosti koje poprima opće značajke duha vremena. Ušančenost, egzistiranje u kalupima, bez posezanja u doba nevinosti, u ishodišne osamdesete, bez refleksija na prokletstvo i ljepotu nostalgije, bez iznenađenja, novih otkrića, bez smjelog tumačenja jedne, za Brod, nevjerojatne osobnosti, bez natjecateljstva - bojim se da je samo odrađivanje domaće zadaće, opijenost vlastitim značajem i značenjem s ograničenim dometima uobličavanja cjeline, a što sve od Memorijala čini lavor, a trebao bi biti hrvatsko glazbeno i književno more.
Nisam htio nipodaštavati dosadašnje neprijeporno velike rezultate i postignute uspjehe, već, potaknut zanemarivanjem, šlampavoću i bojkotom, istaknuti da 9. memorijal mora biti osvježen novim idejama kojima će se prevladati ponavljanje i ista očekivanja u okvirima grada Broda. Deveti memorijal napokon treba postati fešta svih onih prostora na kojima je Blažević svirao i pjevao.
Upada u oči da objavljujete datum godišnjice njegove smrti, a ništa, da tako kažem, o nastvaku njegovog života.
Otvorivši, nakon ove neugodne komentatorske konstatacije, stranice news portala Brodportal i Ebrod, uvjerio sam se da je Lara s pravom postavila logično pitanje.
Odgovor koji možemo ponuditi veoma je jednostavan. Portal SBPeriskop od strane organizatora i suorganizatora 8. memorijala „Ostat ću mlad – Krešimir Blažević“ (vidjeti plakat) nije dobio nikakvu obavijest o održavanju i programu Memorijala.
Pretpostavljam da se pedeset posto razloga zanemarivanja sbperiskopa od strane organizatorskih lica krije u prostoj činjenici da sbperiskop nije u njihovom organizatorskom i socijalnom fokusu. Mi smo mali web magazin, takoreći nevidljiv ovim poznatim Brođanima, građanima zaslužnim za proljetno glazbeno buđenje u Slavonskom Brodu. Naime, Memorijal je svojevrsni muzičko-zabavni Uskrs u gradu u kojem je ubijena zabava i dobra glazba, svečano proljetno uskrsnuće književno-glazbenog života, nakon duge, mračne i posne zime. Dakle, mali sbperiskop ovi velikani organizacije, zagledani u oblake, nisu vidjeli.
Daljnjih dvadeset posto razloga za ignoriranje sbperiskopa možda se nalazi u šlampavosti. (šlȁmpav prid. 〈odr. -ī〉 reg. koji je nemaran, neuredan, netočan, aljkav /o poslu, o obavezama i sl./; šlampast). Nisu se organizator i suorganizator snašli. Gužve, kontakti s akterima Memorijala i s predstavnicima uprave Grada, sa sponzorima, pribavljanje sredstava, telefoni, mailovi... Izgubili su se vjerojatno u svemu tome, tako da poziv sbperiskopu nije poslan. Kako zamjeriti nedržanje konaca u rukama kad su u pitanju mailing liste? Zašto sve to isticati u svečanom raspoloženju i trenutku, jer tko radi, taj i griješi. Šlampavost je posljedica ogromnog truda i napora. Ništa nam šlampavo nije strano.
Preostalih trideset posto razloga za neobavještavanje sbperiskopa o održavanju Memorijala i njegovom programu vidim u individualnom bojkotu, jer nimalo nije vjerojatno da se radi o grupici urotnika. Netko od organizatora vidio je sebe u ulozi selektora koji ima pravo birati medije po vlastitom nahođenju, na temelju svog ograničenog mišljenja ili iskustva. Zanemarujući osnovne postulate odgovornosti prema javnosti, ovaj uskogrudni ignorant u prvi plan stavio je svoju parasudsku volju, a ne neutralnu širinu jednakog postupanja prema svima. Imam pravo ovo zaključiti, jer povodom 7. memorijala sbperiskop je, kao i svi ostali, dobio obavijest i program. Što smo to proteklu godinu dana učinili za sada neidentificiranom organizatoru koji nas je kaznio, treba možda potražiti u sbperiskopovoj arhivi objavljenih tekstova.
Inače, prema mišljenju redovitih posjetitelja, 8. memorijal kao da je klonirani 7. memorijal, na način Brodskog kola. U kolumni Živjeti u Slavonskom Brodu pokušao sam proniknuti u ograničenost dosega mnogobrojnih udruga kao organizatora i pokretača projekata i manifestacija, a koje se ne mogu izvući iz provincijalnih gabarita. To je dijagnoza trećeligaštva:
Živjeti u Slavonskom Brodu, znači svjedočiti mučnom udrugarskom incestu. Postojanje lokalnih udruga zasniva se na interesnim, bliskim međusobnim odnosima osnivača/pokretača koji u svoje „brakove i obitelji“ ne pripuštaju svježu kreativnu krv sa strane. Zato su mnogi projekti poput nakazne djece.
Vječno isti, incestuozni organizatori-kreativci koji se hvastaju prijateljstvom s Krešom Blaževićem i repetiraju anegdote o Kreši i Orozu, koji nikada nisu ni pokušali ozbiljno esejistički valorizirati njegov opus, koji nikad nisu pozvali u konzultativnu organizacijsku pomoć nekog „sa strane“, iz Zagreba, Osijeka, Rijeke i, zašto ne, iz Beograda gdje je Krešo također nastupao, nekog mladog lava koji svira i poštuje glazbu Kreše Animatora – organiziraju Memorijal po istoj špranci, gomilanjem glazbenih i inih imena po principu za svakog po nešto, bez savjetovanja s njegovim sljedbenicima, nastavljačima Blaževićeve poetike i glazbenog slikanja vlastitosti koje poprima opće značajke duha vremena. Ušančenost, egzistiranje u kalupima, bez posezanja u doba nevinosti, u ishodišne osamdesete, bez refleksija na prokletstvo i ljepotu nostalgije, bez iznenađenja, novih otkrića, bez smjelog tumačenja jedne, za Brod, nevjerojatne osobnosti, bez natjecateljstva - bojim se da je samo odrađivanje domaće zadaće, opijenost vlastitim značajem i značenjem s ograničenim dometima uobličavanja cjeline, a što sve od Memorijala čini lavor, a trebao bi biti hrvatsko glazbeno i književno more.
Nisam htio nipodaštavati dosadašnje neprijeporno velike rezultate i postignute uspjehe, već, potaknut zanemarivanjem, šlampavoću i bojkotom, istaknuti da 9. memorijal mora biti osvježen novim idejama kojima će se prevladati ponavljanje i ista očekivanja u okvirima grada Broda. Deveti memorijal napokon treba postati fešta svih onih prostora na kojima je Blažević svirao i pjevao.
