Prije točno dvije godine na SBPeriskopu objavljen je članak Nahrani gutača boca i on će tebe u kojem se sasvim izravno hvali Kauflandov način primanja prikupljenih boca. Sakupljači plastične (PET) ambalaže, koristeći automat smješten na samom ulazu, bez poniženja i komplikacija, u kratkom roku za robu – prikupljene boce, dobiju potvrdu/priznanicu. Jasna su pravila i tehnologija izvođenja kao da je riječ o nekakvoj igri. Novac se može dobiti/iskoristiti na dva načina. Dvadesetak metara od ulaza i „gutača boca“ nalazi se info-pult na kome mogu potvrdu razmijeniti za novac. Ili, potvrdu mogu pokazati na blagajni i njome platiti dio kupljenih artikala, jer potvrda o novčanom iznosu za predane boce u rečenom supermarketu zapravo jeste novac.
U susjednom Konzumu čitav postupak je primitivniji i s okusom dovođenja u pomalo nedostojan položaj. Boce se mogu predati dvjesto metara od glavnog ulaza, na suprotnoj strani, ispod vedrog neba, među kontejnerima za otpad, ispred namjenskog kioska. Mora se pozvoniti kako bi došao radnik. A na to se čeka. Tko ne zna da uopće treba i gdje pozvoniti mora se vratiti i pitati na info pultu. Ako se s dobijenom potvrdom ode na blagajnu saznat će se da ona ne važi za plaćanje artikala. Potvrda o iznosu za predane boce mora se prvo predati na blagajni, a nakon toga za nju se dobije novac i račun da je novac dobijen. Blagajnicama naviknutim na ovaj dvostruki postupak to se čini poput savršenstva.
Sakupljača boca koji je isprobao oba načina blagajnice u Konzumu podsjećaju na priču o čovjeku koji je znao jezik osa. Znanje je iskoristio i pitao osu kako izgleda Bog i da li podsjeća na osu. Osa mu je odgovorila da ne, jer ose imaju samo jedan žalac, a Bog dva. Božanske blagajnice kojima sakupljači kliču: živjela razlika!
U susjednom Konzumu čitav postupak je primitivniji i s okusom dovođenja u pomalo nedostojan položaj. Boce se mogu predati dvjesto metara od glavnog ulaza, na suprotnoj strani, ispod vedrog neba, među kontejnerima za otpad, ispred namjenskog kioska. Mora se pozvoniti kako bi došao radnik. A na to se čeka. Tko ne zna da uopće treba i gdje pozvoniti mora se vratiti i pitati na info pultu. Ako se s dobijenom potvrdom ode na blagajnu saznat će se da ona ne važi za plaćanje artikala. Potvrda o iznosu za predane boce mora se prvo predati na blagajni, a nakon toga za nju se dobije novac i račun da je novac dobijen. Blagajnicama naviknutim na ovaj dvostruki postupak to se čini poput savršenstva.
Sakupljača boca koji je isprobao oba načina blagajnice u Konzumu podsjećaju na priču o čovjeku koji je znao jezik osa. Znanje je iskoristio i pitao osu kako izgleda Bog i da li podsjeća na osu. Osa mu je odgovorila da ne, jer ose imaju samo jedan žalac, a Bog dva. Božanske blagajnice kojima sakupljači kliču: živjela razlika!
