Žižek je sve plošniji. U svom dvosatnom predavanju u HNK-u dobro je dijagnosticirao izbjegličke probleme i njihove uzroke, ali se nije proslavio rješenjima; ukratko, to je surogat snažnog mislioca koji je prognan iz Slovenije. Danas, očito, ne želi ostati bez vize za Ameriku
Krcato Hrvatsko narodno kazalište i publika s plaćenim ulaznicama – to je kulturna vijest mjeseca! U gledalištu je bila uglavnom mladež; valjda još ima nade za ovu zemlju. Slavoj Žižek je, međutim, pomalo iznenadio fokusiranjem na kritiku naivnog lijevog liberalizma, koji u izbjeglici iz Sirije vidi paradigmatskog dobrog čovjeka, oličenje žrtve, vrlinu po sebi. On je, taj izbjeglica, na kiši, na snijegu, na cesti, bez igdje ičega, ali to filozofa nije smetalo da propituje stara poglavlja Nietzschea o hemiplegiji vrline, gdje se dokazuje da smo svi sastavljeni od dobra i od zla, i da dobrog čovjeka nema. U Köln pustiš naizgled nevinu žrtvu, a dobiješ (između ostalog) seksualnog napasnika. Berlin, imamo problem? Čovjek, to je biće koje hoda na dvije noge i nezahvalno je, rekao bi Dostojevski. Čim prijeđe Spielfeld i Šentilj, u njemu se probudi neki vrag, a onda bujaju orbani i Pegide. No na mrtvoj straži vreba filozof i upozorava da je Europa u predvorju rata. Humanizam i otvaranje granica ne samo da, po njemu, nisu rješenje, već su licemjerni svi koji to zagovaraju: prikazuju se kao humanisti, a zapravo znaju da je to nemoguće i da do toga nikad neće doći, mada su desni, antiimigrantski orijentirani likovi, dakako, ipak malo gori.Žižek spominje nekog Židova koji je preživio Auschwitz, ali mrzi sve Arape. Patnja na njega nije djelovala katarzično. Rat ne oplemenjuje, a sentimentalni humanizam – koji bi otvorio vrata Europe svim siromasima Bliskog istoka – nije rješenje problema, već njegovo uvećanje. Ne treba primati migrante, već riješiti izvor njihovih problema. Američke neokolonijalne intervencije u Siriji, Libiji i Iraku dovele su svijet u slijepu ulicu, iz koje nitko ne vidi izlaz. Komplicirana geopolitika užasa ne ostavlja, nažalost, puno mjesta nadi. Turska i Saudijska Arabija, dva ključna američka saveznika u regiji, orijentalne su despocije. Na sirijskoj sceni nema pozitivaca, ali ima tisuće frakcija. Izrael šuti o Islamskoj državi – zašto? Zašto što ona ratuje protiv njegovih glavnih neprijatelja, iranskih šijita. Promijeniti treba globalne odnose, ali kako? To Žižek ne zna, kao što ne zna ni kako riješiti sukob u Siriji koji će, po njemu, s vremenom bivati sve gori.
Rezimirajmo: publika je sve bolja, a Žižek sve plošniji. Njegovo dvosatno predavanje u HNK-u svakako nije bilo epohalno jer je dobro dijagnosticirao probleme i njihove uzroke, ali se nije proslavio uzdizanjem na razinu rješenja; ukratko, to je Žižek bez kofeina, surogat snažnog mislioca koji je prognan iz Slovenije. Danas, očito, ne želi ostati bez vize za Ameriku i doći u situaciju Franza Grillparzera koji je ‘imao dvije tuđine, a nijednu domovinu’. Uredništvu Trećeg programa svejedno zahvaljujemo jer smo to mogli konstatirati u izravnom prijenosu, u toplini doma, bez plaćanja ulaznice. Ako se njegovu nadahnutu, standardno šmrcavu logoreju može komprimirati u nekoliko jednostavnih rečenica, one bi zvučale ovako: Izbjeglice iz Sirije su isti kao mi – muljaju, kradu, petljaju, nasilni su, cinkare Afganistance i Pakistance kao ‘Balkance’, dakle na njima ne možemo spasiti dušu. Oni su, ipak, drukčiji nego mi, to je dakle drugi razlog da zatvorimo vrata i ostavimo Siriju, Libiju, Boko Haram i sve ostale neka se jebu s Amerikancima i Rusima… A kako? To ne znamo: Minervina će sova, valjda, poletjeti u sumrak.
Nikola Grmoja, engl. Bush, u Novokmetovom ‘Otvorenom’ u eteru aktivira bombu: Vlada će se zalagati za novo rješenje kredita u franku! Kakvo? To Grmoja ne objašnjava, samo kaže kako je akcija njihovih prethodnika – Zakon o konverziji – ‘dobro osmišljen propagandni projekt’, dok će Most i HDZ ponuditi ‘za građane bolje rješenje’. Nakon poklonstva u Kitzbühelu? Ne hvala. Boljeg rješenja od Lalovčevog u Europi nismo vidjeli. To što je bilo kampanjsko ne znači da je bilo loše, naprotiv, da su duže pregovarali s bankarskim hijenama, banke bi isposlovale neku za sebe povoljniju opciju. Ovako su nokautirane u blickrigu. Nekoliko dana kasnije doznajemo da Vlada kani pokrenuti pitanje devizne klauzule. Aha, Todorić, Prka, Unicredit i Intesa zacijelo će im to dozvoliti, pače stimulirat će ih da rade na sreću i zadovoljstvo građana. Napisali smo ovdje prije nekog vremena da će ovo biti prva kapitalistička i prva klerikalna vlada u povijesti Hrvatske, a kad Kaptol vidi što će im napraviti Kanada, Konzum, Kitzbühel, konzumeristički centri moći i druge K-plus silnice, zacijukat će do neba!
Mister Oreskovich, fin i kulturan čovjek, vidjelo se to na saborskoj raspravi, pojma nema u kakvu je vučju jazbinu upao, ali nekim predispozicijama za kvalitetnu adaptaciju očito raspolaže. Prihvatio se posla kojim se nikad nije bavio; u Saboru ga je zaprepastila rasprava o ustašama i partizanima, iako tvrtka u kojoj je primio posao već godinama udobno živi samo od njihove proizvodnje. Dio powerpoint prezentacije o financijama, najvažnijem resoru, zakazao mu je; udarni dio programa Mosta i HDZ-a čine mamutski paragrafi o nacionalnoj sigurnosti, koji bi mogli posuditi Orwellov naslov ‘1984’. ‘Ova je zemlja blagoslovljena ljepotom’, rekao je Orešković. Domaći ekonomisti misle obratno: Hrvatska pati od prokletstva resursa. Svi su uvjereni kako se može živjeti od mora, obale, sezone, nerada, a živjeti se i razvijati može samo od rada. Japan, osim rada, nema nijedan resurs i sigurno nije blagoslovljen ljepotom… Koliko će trajati Mr. Tim?
Jalni smo i teško nam je priznati nešto očito: ova je Vlada, prva nakon dugo vremena, napokon vratila kulturu u prvi plan! Nitko iz nove Vlade, pa ni Tim Orešković, nije privukao toliko pažnje medija kao mladi Zlatko Hasanbegović, jedna vrst Bujanca s doktoratom. Briljantni znanstvenik proslavio se u ‘Bujici’, kod Branimira Bilića i na nizu drugih intelektualnih poprišta. Iduće četiri godine on će voditi kulturu i možemo reći samo jedno – blago nama! Hasanbegović je najavio prva dva zakonska rješenja nove vlasti: vraćanje pokroviteljstva nad Bleiburgom i zakon o lustraciji, a radit će u Ministarstvu i škarice za nepodobne, nema sumnje.
Ako je znao za sebe napraviti, znat će i za nas – tako misle naši birači, a nema boljeg primjera za to od Mije Crnoje, novog ministra branitelja. U emisiji ‘Veterani mira’ pokazao je talent desetobojca. Predložio je program ministarstva kulture (snimat ćemo domoljubnije filmove), ministarstva unutarnjih poslova, uprave i pravosuđa (objavit ćemo registar izdajnika), SOA-e (otkriti ljude koji su izdali nacionalne interese)… Ideje o registru izdajnika također su vrlo aktualne, od rata nije prošlo ni dvadeset godina. Glupi Nijemci i Francuzi imali su 1951. Zajednicu za ugljen i čelik, nisu imali Crnoju da ih prosvijetli. Pitanje je samo zašto je tako svestran čovjek u mirovini od 40. godine. Koja država može uspjeti ako tako nadarene ljude drži u penziji?
portalnovosti
Prijenos Žižekova nastupa, HTV 3
Krcato Hrvatsko narodno kazalište i publika s plaćenim ulaznicama – to je kulturna vijest mjeseca! U gledalištu je bila uglavnom mladež; valjda još ima nade za ovu zemlju. Slavoj Žižek je, međutim, pomalo iznenadio fokusiranjem na kritiku naivnog lijevog liberalizma, koji u izbjeglici iz Sirije vidi paradigmatskog dobrog čovjeka, oličenje žrtve, vrlinu po sebi. On je, taj izbjeglica, na kiši, na snijegu, na cesti, bez igdje ičega, ali to filozofa nije smetalo da propituje stara poglavlja Nietzschea o hemiplegiji vrline, gdje se dokazuje da smo svi sastavljeni od dobra i od zla, i da dobrog čovjeka nema. U Köln pustiš naizgled nevinu žrtvu, a dobiješ (između ostalog) seksualnog napasnika. Berlin, imamo problem? Čovjek, to je biće koje hoda na dvije noge i nezahvalno je, rekao bi Dostojevski. Čim prijeđe Spielfeld i Šentilj, u njemu se probudi neki vrag, a onda bujaju orbani i Pegide. No na mrtvoj straži vreba filozof i upozorava da je Europa u predvorju rata. Humanizam i otvaranje granica ne samo da, po njemu, nisu rješenje, već su licemjerni svi koji to zagovaraju: prikazuju se kao humanisti, a zapravo znaju da je to nemoguće i da do toga nikad neće doći, mada su desni, antiimigrantski orijentirani likovi, dakako, ipak malo gori.Žižek spominje nekog Židova koji je preživio Auschwitz, ali mrzi sve Arape. Patnja na njega nije djelovala katarzično. Rat ne oplemenjuje, a sentimentalni humanizam – koji bi otvorio vrata Europe svim siromasima Bliskog istoka – nije rješenje problema, već njegovo uvećanje. Ne treba primati migrante, već riješiti izvor njihovih problema. Američke neokolonijalne intervencije u Siriji, Libiji i Iraku dovele su svijet u slijepu ulicu, iz koje nitko ne vidi izlaz. Komplicirana geopolitika užasa ne ostavlja, nažalost, puno mjesta nadi. Turska i Saudijska Arabija, dva ključna američka saveznika u regiji, orijentalne su despocije. Na sirijskoj sceni nema pozitivaca, ali ima tisuće frakcija. Izrael šuti o Islamskoj državi – zašto? Zašto što ona ratuje protiv njegovih glavnih neprijatelja, iranskih šijita. Promijeniti treba globalne odnose, ali kako? To Žižek ne zna, kao što ne zna ni kako riješiti sukob u Siriji koji će, po njemu, s vremenom bivati sve gori.
Rezimirajmo: publika je sve bolja, a Žižek sve plošniji. Njegovo dvosatno predavanje u HNK-u svakako nije bilo epohalno jer je dobro dijagnosticirao probleme i njihove uzroke, ali se nije proslavio uzdizanjem na razinu rješenja; ukratko, to je Žižek bez kofeina, surogat snažnog mislioca koji je prognan iz Slovenije. Danas, očito, ne želi ostati bez vize za Ameriku i doći u situaciju Franza Grillparzera koji je ‘imao dvije tuđine, a nijednu domovinu’. Uredništvu Trećeg programa svejedno zahvaljujemo jer smo to mogli konstatirati u izravnom prijenosu, u toplini doma, bez plaćanja ulaznice. Ako se njegovu nadahnutu, standardno šmrcavu logoreju može komprimirati u nekoliko jednostavnih rečenica, one bi zvučale ovako: Izbjeglice iz Sirije su isti kao mi – muljaju, kradu, petljaju, nasilni su, cinkare Afganistance i Pakistance kao ‘Balkance’, dakle na njima ne možemo spasiti dušu. Oni su, ipak, drukčiji nego mi, to je dakle drugi razlog da zatvorimo vrata i ostavimo Siriju, Libiju, Boko Haram i sve ostale neka se jebu s Amerikancima i Rusima… A kako? To ne znamo: Minervina će sova, valjda, poletjeti u sumrak.
Otvoreno
Nikola Grmoja, engl. Bush, u Novokmetovom ‘Otvorenom’ u eteru aktivira bombu: Vlada će se zalagati za novo rješenje kredita u franku! Kakvo? To Grmoja ne objašnjava, samo kaže kako je akcija njihovih prethodnika – Zakon o konverziji – ‘dobro osmišljen propagandni projekt’, dok će Most i HDZ ponuditi ‘za građane bolje rješenje’. Nakon poklonstva u Kitzbühelu? Ne hvala. Boljeg rješenja od Lalovčevog u Europi nismo vidjeli. To što je bilo kampanjsko ne znači da je bilo loše, naprotiv, da su duže pregovarali s bankarskim hijenama, banke bi isposlovale neku za sebe povoljniju opciju. Ovako su nokautirane u blickrigu. Nekoliko dana kasnije doznajemo da Vlada kani pokrenuti pitanje devizne klauzule. Aha, Todorić, Prka, Unicredit i Intesa zacijelo će im to dozvoliti, pače stimulirat će ih da rade na sreću i zadovoljstvo građana. Napisali smo ovdje prije nekog vremena da će ovo biti prva kapitalistička i prva klerikalna vlada u povijesti Hrvatske, a kad Kaptol vidi što će im napraviti Kanada, Konzum, Kitzbühel, konzumeristički centri moći i druge K-plus silnice, zacijukat će do neba!
Izglasavanje Vlade, HTV
Mister Oreskovich, fin i kulturan čovjek, vidjelo se to na saborskoj raspravi, pojma nema u kakvu je vučju jazbinu upao, ali nekim predispozicijama za kvalitetnu adaptaciju očito raspolaže. Prihvatio se posla kojim se nikad nije bavio; u Saboru ga je zaprepastila rasprava o ustašama i partizanima, iako tvrtka u kojoj je primio posao već godinama udobno živi samo od njihove proizvodnje. Dio powerpoint prezentacije o financijama, najvažnijem resoru, zakazao mu je; udarni dio programa Mosta i HDZ-a čine mamutski paragrafi o nacionalnoj sigurnosti, koji bi mogli posuditi Orwellov naslov ‘1984’. ‘Ova je zemlja blagoslovljena ljepotom’, rekao je Orešković. Domaći ekonomisti misle obratno: Hrvatska pati od prokletstva resursa. Svi su uvjereni kako se može živjeti od mora, obale, sezone, nerada, a živjeti se i razvijati može samo od rada. Japan, osim rada, nema nijedan resurs i sigurno nije blagoslovljen ljepotom… Koliko će trajati Mr. Tim?
Dnevnik, HTV
Jalni smo i teško nam je priznati nešto očito: ova je Vlada, prva nakon dugo vremena, napokon vratila kulturu u prvi plan! Nitko iz nove Vlade, pa ni Tim Orešković, nije privukao toliko pažnje medija kao mladi Zlatko Hasanbegović, jedna vrst Bujanca s doktoratom. Briljantni znanstvenik proslavio se u ‘Bujici’, kod Branimira Bilića i na nizu drugih intelektualnih poprišta. Iduće četiri godine on će voditi kulturu i možemo reći samo jedno – blago nama! Hasanbegović je najavio prva dva zakonska rješenja nove vlasti: vraćanje pokroviteljstva nad Bleiburgom i zakon o lustraciji, a radit će u Ministarstvu i škarice za nepodobne, nema sumnje.
Veterani mira
Ako je znao za sebe napraviti, znat će i za nas – tako misle naši birači, a nema boljeg primjera za to od Mije Crnoje, novog ministra branitelja. U emisiji ‘Veterani mira’ pokazao je talent desetobojca. Predložio je program ministarstva kulture (snimat ćemo domoljubnije filmove), ministarstva unutarnjih poslova, uprave i pravosuđa (objavit ćemo registar izdajnika), SOA-e (otkriti ljude koji su izdali nacionalne interese)… Ideje o registru izdajnika također su vrlo aktualne, od rata nije prošlo ni dvadeset godina. Glupi Nijemci i Francuzi imali su 1951. Zajednicu za ugljen i čelik, nisu imali Crnoju da ih prosvijetli. Pitanje je samo zašto je tako svestran čovjek u mirovini od 40. godine. Koja država može uspjeti ako tako nadarene ljude drži u penziji?
portalnovosti
