Moj tekst/žalba na nepoštivanje pravila/prijava neusklađenosti s Pravilnikom o uvjetima i načinu korištenja knjižnične građe i usluga Gradske knjižnice Slavonski Brod, naslovljen Treba li Gradska knjižnica Slavonski Brod naplaćivati zakasninu, a da prije toga nije poslala opomenu?, od 12. studenog 2024-e godine, ostao je tada bez odgovora. Šutnju Gradske knjižnice Slavonski Brod, shvatio sam kao njezino priznanje točnosti mojih tvrdnji i prijedloga. Međutim, prevario sam se, jer je Gradska knjižnica nastavila s negativnom i krivom praksom, što sam saznao 23. travnja 2025-e godine. Ljubazni knjižničar koji me je posluživao, obrazložio mi je članak 8. Pravilnika, ali nisam bio zadovoljan.
Stoga sam odlučio, uputiti putem ovog portala, javno otvoreno pismo odgovornoj osobi, ravnateljici Ružici Bobovečki, te na znanje gradonačelniku Mirku Duspari.
Poštovana,
obraćam Vam se kao korisnik Gradske knjižnice Slavonski Brod, ali i kao čovjek koji još uvijek vjeruje u staromodne pojmove: riječ, pravilo, poštenje.
Prilikom nedavnog povrata posuđene knjižnične građe naplaćena mi je zakasnina — i to bez prethodne obavijesti koju Vaš Pravilnik, članak 8., izričito nalaže.
Citiram, da ne bude zabune: Članu koji u roku ne vrati posuđenu knjižničnu građu, Knjižnica šalje obavijest.
Podsjećam Vas da su pravilnici smisleni samo ako ih svi poštuju. Ako ustanove koje ih donose smatraju da su pravila tek ukras ili alat za naplatu, a ne obveza, onda imamo problem koji je veći od nekoliko eura zakasnine: problem povjerenja i ozbiljnosti institucije.
Obavijest nisam primio. Ako je nema — a bogme nije ni avionom ni golubom stigla — knjižnica krši vlastita pravila. Ističem, zakasnina mi je naplaćena.
Mala je to stvar, reći ćete možda — par eura. Budimo realni: nekoliko eura nije drama. Nije to ni švicarski kredit. Ali princip je onaj kamenčić u cipeli što s vremenom napravi krvavi žulj — sitna nepravda, a boli kao da si nožem presjekao povjerenje.
Ali nisu velike rupe te koje potapaju brodove. Potonuća počinju sitnim curenjima, neprimjetnim, dok svi na palubi misle da je sve u redu.
Tako i povjerenje prema institucijama nestaje, kap po kap, kad se pravila čitaju selektivno — kao stara pisma iz kojih vadimo samo ono što nam se sviđa.
U ovom slučaju ne radi se o novcu, nego o načelu. Ako pravila pišete, pridržavajte ih se. Ako ih ne poštujete, onda ih nemojte ni tražiti od nas.
Stoga Vas izravno pitam:
Koji je razlog nepoštivanja članka 8.?
Namjeravate li uskladiti praksu knjižnice s vlastitim pravilnicima?
Hoće li se ubuduće korisnicima pravovremeno slati obavijesti, kako zakon riječi i običaja nalaže?
Za dobrobit svih nas, nadam se odgovoru koji neće biti tek puki administrativni manevar, nego pokazatelj da još uvijek vjerujete u vrijednosti zbog kojih knjižnice i postoje.
Ne očekujem formalne izlike, nego konkretan odgovor i, još važnije, promjenu ponašanja.
Jer, vjerujem da knjižnica treba biti uzor zajednici, a ne primjer birokratskog oportunizma gdje "sitno" opravdava "krivo".
Jer, naposljetku, ako ni knjige ni pravila više nisu sveta, što nam ostaje? Samo tihi gubitak, stranica po stranica.
S poštovanjem i dozom starinske upornosti,
Veljko Lukić
______________________
