Za napredak, stagniranje ili nazadovanje gospodarstva najodgovorniji su vladari ili predsjednici država, nitko drugi. U demokratskim uvjetima dio zasluga i odgovornosti snose i građani, koji izborom biraju osobu koja je najsposobnija za osiguranje napredaka. U postkomunističkim državama građani pod dugim komunističkim manipulacijama uma ne mogu dugtrajno donositi optimalne prosudbe u izboru osobe, koja bi ih i gospodarski napredno vodila, ili razumno procijeniti izborne programe predsjedničkih kandidata, koja su uglavnom nestvarna gospodarska obećanja i ideološka zamke, koje vode do neokomunizma i neokomunističke skrivene diktature, s sigurnim gospodarskim i društvenim nazadovanjem.
Uređeno društvo uvijek ima napredno gospodarstvo izgrađeno na visokoprofitnom znanju, do kojeg se dolazi postepeno u dugom složenom procesu razvoja, osim ako ne posjeduje izvore neizmjernih prirodnih bogatstava, što ponekad ni to ne mora biti uvjet i društvenog napretka. Uspjeh gospodarstva podliježe mnogim znanim zakonima i procesima, koji su se nadograđivali godinama. U onim sredinama koji nisu slijedile prirodne procese nadgradnje razvoja znanja, trajni gospodarski uspijeh ostao je tajna mnogim političarima, gospodarstvenicima i građanima. To otežava njihove tranzicijske društvene i gospodarske procese, jer uspješno gospodarstvo ne znači samo trenutni financijski uspijeh i kratkotrajno blagostanje, ili bilo kakva visoka zaposlenost ili obrazovanost na bilo kakvim proizvodima ili uslugama.
U kapitalističkim, demokratskim tržninim uvijetima koji su se desetljećima poboljšavali, gradilo se je i čuvalo korisno znanje, kreativna i moralna svijest ljudi. Stvarani su, izmišljani i usavršavani proizvodi i usluge prema potrebi i zadovoljstvu vlastitih građana i čovječanstva, formirajući kroz vrijeme civilizacijski genetski kod korisnih profitnih proizvoda i usluga. Za te sredine nije postojala nedostižna tajna gospodarskog uspjeha, jer su postepeno tržno gradili proizvode, otkrivali nove uz dobru zaposlenost stanovništva, prilagođavajući formulu drušvenog i gospodarskog uspijeha i razvoja profitnog i korisnog znanja, kroz vrijeme.
Ljudsko društvo je tijekom stoljetnih sporih porasta teorijskog i profitnog znanja, koristeći znanje uglavnom na prirodnim resusrsima i prirodnim bogatstvima, prolazilo kroz mnoge zablude koje je znanost postepeno otkrivala, čineći i pogrešne pretpostavke, loše invovacije i patente, ali bez značajnijih negativnih posljedica. Međutim, gospodarske zablude novijeg doba o razvoju i profitnom znanju, kao ključnoj energiji moderne civilizacije, bilo je kobno za mnoge i s nesagledivim gospodarskim negativnim posljedicama po njih.
Početkom dvadesetog stoljeća, na pragu sveopće idustrijalizacije i razvoja, čak su i neki kapitalistički filozofi u zabludi smatrali kako je tehnološki razvoj usporen, ili pri kraju, te da patentni zakoni, koji su jedan od stupova razvoja profitnog znanja, nepotrebni. Tako je čak predsjednik Američkog patentnog zavoda početkom dvadesetog stoljeća, predlagao ukidanje patentnih ureda, kao nepotrebne institucije, ali bez podrške znanstvenika, radnika i građana, koji su razumijevali značaj patenata, riječ razvoj i važnost razvoja znanja za nih i gospodarstvo.
S druge strane svijeta, ruski učitelj, filozof i pronalazač njegovog novog društvenog poretka, I. V. Lenjin, je naivno smatrao (ponukan od kapitalističkih rijetkih istomišljenika) kako je brzi tehnološki razvoj uglavnom završen, a marksizam i bez razjašnjenog procesa razvoja, idealni gospodarski i društveni sustav koji može donijeti pravednost, jednakost i blagostanje za sve radnike i ljude svijeta, i da ga treba nasilno nametnuti za spas čovječanstava.
Provodeći gospodarsku i društvenu revoluciju prema svojemu umobolnom otkriću, uspješno zabluđuje siromašne i razvojno primitivne radničke mase i naivne rijetke intelektualce. Uvodeći diktatorski komunistički jednopartijski sustav uz zločinačke metode borbe za vlast, nametnuo je marksistički gospodarski sutav, koji se je kasnije relativno brzo pokazao neuspiješan.
Prisilnim nametanjima marksističke ideologije uz masovno uništenje ideoloških protivnika, započeo je najveće (po broju) ljudske zločine u povijesti čovječanstva, ali i genocid nad razvojem profitnog znanja, zajedno sa svima onima po svijetu, koji su ga politički ili gospodarski slijedili. Borbom nametnuti gospodarski neuspijeli komunistički politički i gospodarski inženjering, kojim su htijeli izmjeniti postojeći društveni poredak i svijest ljudi, u ime navodne nove pravednosti i jednakosti, treba biti opomena svima danas koji vjeruju u obećanja novih vođa za pravednost i napredak, koja ne počiva na temeljnim zakonima razvoja znanja inteligentneog društva.
Među milijunima patenata i invencija u svijetu koji su određivali genetski kod korisnih profitnih proizvoda u razvoju visokoprofitnog znanja, invencija Lenjina i njegovih klonova, kao globalni nazadni gospodarski proizvod, najveća je civilizacijska “crna rupa” ljudskog intelekta i razuma, koja i danas zbunjuje veliki dio ljudske populacije.
Politički i totalni gospodarski poraz komunizma (socijalizma) nije bio običan ratni poraz država, gdje su se ruševine i posljedice relativno lako sanirale. Iako je praktični bio bez ispaljenog metka i vodio se godinama, bio je to najteži poraz jednog društvenog sustava u ljudskoj povijesti, koji je ostavio iza sebe potpuno razoreni i nazadni gospodarski sustav i stručni razvojni ljudski potencijal u profitnom znanju, koji nije i ne može u ničemu konkurirati današnjim apsolutnim gospodarskim pobjednicima (među kojima su i dva milijuna Hrvata u zapadnom svijetu kao gospodarski neizmjerni potencijal domoljubne Hrvatske).
Posljedice invencije Lenjina danas su vidljive u svim bivšim komunističkim zemaljama, gdje u nekima još uvijek vladaju nekadašnji komunisti i njihovi ideološki sljedbenici, i može se lako slikovito prikazati. Tako na pr. sredine pod gospodarskom diktaturom nazadnih vladara u doba sporog razvoja znanja u trajanju od oko pet stoljeća, su nazadovale kao sredine pod samo pola stoljeća okupacije komunističke diktature i komunističkog gospodarsva u prošlom stoljeću brzog razvoja znanja, ili samo nekoliko desetljeća nazadno razvojne gospodarske vladavine neokomunističkih vođa (RH najbolji primer gospodarkog nazadovanja za vrijeme zadnja dva predsjednika, uporna fanatika Lenjinovog klona). Koliko je gospodarski pogubna dulja vladavina neokomunista u ekstremno brzom razvoju profitnog znanja, može se lako pretpostaviti.
Razvidno je da neokomunizam ne može dugo trajati ni u jednoj demokratskoj sredini i da će glasovatelji postupno početi razumijevati glavne čimbenike gospodarskog napretka i razvoja profitnog znanja, a time i izbor najvažnije osobe njihove budućnosti. Odbacivanje neokomunističko razvojnih ideoloških gospodarskih imbecila najvažniji je prvi korak u otkrivanju tajne vlastitih mogućnosti uspješnijeg gospodarstva.
Uređeno društvo uvijek ima napredno gospodarstvo izgrađeno na visokoprofitnom znanju, do kojeg se dolazi postepeno u dugom složenom procesu razvoja, osim ako ne posjeduje izvore neizmjernih prirodnih bogatstava, što ponekad ni to ne mora biti uvjet i društvenog napretka. Uspjeh gospodarstva podliježe mnogim znanim zakonima i procesima, koji su se nadograđivali godinama. U onim sredinama koji nisu slijedile prirodne procese nadgradnje razvoja znanja, trajni gospodarski uspijeh ostao je tajna mnogim političarima, gospodarstvenicima i građanima. To otežava njihove tranzicijske društvene i gospodarske procese, jer uspješno gospodarstvo ne znači samo trenutni financijski uspijeh i kratkotrajno blagostanje, ili bilo kakva visoka zaposlenost ili obrazovanost na bilo kakvim proizvodima ili uslugama.
U kapitalističkim, demokratskim tržninim uvijetima koji su se desetljećima poboljšavali, gradilo se je i čuvalo korisno znanje, kreativna i moralna svijest ljudi. Stvarani su, izmišljani i usavršavani proizvodi i usluge prema potrebi i zadovoljstvu vlastitih građana i čovječanstva, formirajući kroz vrijeme civilizacijski genetski kod korisnih profitnih proizvoda i usluga. Za te sredine nije postojala nedostižna tajna gospodarskog uspjeha, jer su postepeno tržno gradili proizvode, otkrivali nove uz dobru zaposlenost stanovništva, prilagođavajući formulu drušvenog i gospodarskog uspijeha i razvoja profitnog i korisnog znanja, kroz vrijeme.
Ljudsko društvo je tijekom stoljetnih sporih porasta teorijskog i profitnog znanja, koristeći znanje uglavnom na prirodnim resusrsima i prirodnim bogatstvima, prolazilo kroz mnoge zablude koje je znanost postepeno otkrivala, čineći i pogrešne pretpostavke, loše invovacije i patente, ali bez značajnijih negativnih posljedica. Međutim, gospodarske zablude novijeg doba o razvoju i profitnom znanju, kao ključnoj energiji moderne civilizacije, bilo je kobno za mnoge i s nesagledivim gospodarskim negativnim posljedicama po njih.
Početkom dvadesetog stoljeća, na pragu sveopće idustrijalizacije i razvoja, čak su i neki kapitalistički filozofi u zabludi smatrali kako je tehnološki razvoj usporen, ili pri kraju, te da patentni zakoni, koji su jedan od stupova razvoja profitnog znanja, nepotrebni. Tako je čak predsjednik Američkog patentnog zavoda početkom dvadesetog stoljeća, predlagao ukidanje patentnih ureda, kao nepotrebne institucije, ali bez podrške znanstvenika, radnika i građana, koji su razumijevali značaj patenata, riječ razvoj i važnost razvoja znanja za nih i gospodarstvo.
S druge strane svijeta, ruski učitelj, filozof i pronalazač njegovog novog društvenog poretka, I. V. Lenjin, je naivno smatrao (ponukan od kapitalističkih rijetkih istomišljenika) kako je brzi tehnološki razvoj uglavnom završen, a marksizam i bez razjašnjenog procesa razvoja, idealni gospodarski i društveni sustav koji može donijeti pravednost, jednakost i blagostanje za sve radnike i ljude svijeta, i da ga treba nasilno nametnuti za spas čovječanstava.
Provodeći gospodarsku i društvenu revoluciju prema svojemu umobolnom otkriću, uspješno zabluđuje siromašne i razvojno primitivne radničke mase i naivne rijetke intelektualce. Uvodeći diktatorski komunistički jednopartijski sustav uz zločinačke metode borbe za vlast, nametnuo je marksistički gospodarski sutav, koji se je kasnije relativno brzo pokazao neuspiješan.
Prisilnim nametanjima marksističke ideologije uz masovno uništenje ideoloških protivnika, započeo je najveće (po broju) ljudske zločine u povijesti čovječanstva, ali i genocid nad razvojem profitnog znanja, zajedno sa svima onima po svijetu, koji su ga politički ili gospodarski slijedili. Borbom nametnuti gospodarski neuspijeli komunistički politički i gospodarski inženjering, kojim su htijeli izmjeniti postojeći društveni poredak i svijest ljudi, u ime navodne nove pravednosti i jednakosti, treba biti opomena svima danas koji vjeruju u obećanja novih vođa za pravednost i napredak, koja ne počiva na temeljnim zakonima razvoja znanja inteligentneog društva.
Među milijunima patenata i invencija u svijetu koji su određivali genetski kod korisnih profitnih proizvoda u razvoju visokoprofitnog znanja, invencija Lenjina i njegovih klonova, kao globalni nazadni gospodarski proizvod, najveća je civilizacijska “crna rupa” ljudskog intelekta i razuma, koja i danas zbunjuje veliki dio ljudske populacije.
Politički i totalni gospodarski poraz komunizma (socijalizma) nije bio običan ratni poraz država, gdje su se ruševine i posljedice relativno lako sanirale. Iako je praktični bio bez ispaljenog metka i vodio se godinama, bio je to najteži poraz jednog društvenog sustava u ljudskoj povijesti, koji je ostavio iza sebe potpuno razoreni i nazadni gospodarski sustav i stručni razvojni ljudski potencijal u profitnom znanju, koji nije i ne može u ničemu konkurirati današnjim apsolutnim gospodarskim pobjednicima (među kojima su i dva milijuna Hrvata u zapadnom svijetu kao gospodarski neizmjerni potencijal domoljubne Hrvatske).
Posljedice invencije Lenjina danas su vidljive u svim bivšim komunističkim zemaljama, gdje u nekima još uvijek vladaju nekadašnji komunisti i njihovi ideološki sljedbenici, i može se lako slikovito prikazati. Tako na pr. sredine pod gospodarskom diktaturom nazadnih vladara u doba sporog razvoja znanja u trajanju od oko pet stoljeća, su nazadovale kao sredine pod samo pola stoljeća okupacije komunističke diktature i komunističkog gospodarsva u prošlom stoljeću brzog razvoja znanja, ili samo nekoliko desetljeća nazadno razvojne gospodarske vladavine neokomunističkih vođa (RH najbolji primer gospodarkog nazadovanja za vrijeme zadnja dva predsjednika, uporna fanatika Lenjinovog klona). Koliko je gospodarski pogubna dulja vladavina neokomunista u ekstremno brzom razvoju profitnog znanja, može se lako pretpostaviti.
Razvidno je da neokomunizam ne može dugo trajati ni u jednoj demokratskoj sredini i da će glasovatelji postupno početi razumijevati glavne čimbenike gospodarskog napretka i razvoja profitnog znanja, a time i izbor najvažnije osobe njihove budućnosti. Odbacivanje neokomunističko razvojnih ideoloških gospodarskih imbecila najvažniji je prvi korak u otkrivanju tajne vlastitih mogućnosti uspješnijeg gospodarstva.
