Dok obilazim Brod kao nekakav brodski eho Joyceovog Stephena Dedalusa, pitajući se tko je izabrao ovo lice za mene, slažući se s tvrdnjom da je povijest noćna mora iz koje se želim probuditi (Koliko samo Brod ima takvih uliksovskih Stephena?!), pogledu mi se otvaraju slike u kojima život pulsira kao razmjena, kao trgovina koja postoji između prirode i čovjeka posredstvom svijeta simbola. Uobičajene situacije, svakodnevne, neprestano prisutne u svom upornom trajanju koje se mijenja neosjetno, u polaganim prijelazima, i koje zaustavljaju svaki otpor spram tradicionalnog i odviše ljudskog u popuštanju ritmovima početnosti- okružuju nas u prostoru i vremenu
Na tržnici se čuje snažno zujanje ljudske vreve, ona je mjesto komešanja i preklapanja tolikih interesa, tijelo na kome se trgovinski odnosi razgolićuju do vidljivosti njihovih krvnih žila i mišićnog tkiva ispod halja i grube kože konvencija i arhitekture. I dok se nakon susreta, na kiši opraštam sa Striborom Uzelcem (Leopold Bloom?), kolumnistom SBPeriskopa, koji mi se u razgovoru, između ostalog, pohvalio da je BP županija otkupila njegovu monografiju o Miji Čorak Slavenskoj, i da ima mačku koja je poput psa, primjećujem dvojicu kupaca kako se upućuju prema natkritim klupama s voćem, povrćem i suhovinom. Jedan je drugoga, priku svoga, pokušao oraspoložiti, pa mu dobacuje: „Kiša pada, a cijene ne!“ Šaljivdžina je kao čovjek-trgovac- igrom riječi dovodi u vezu samo naoko nespojivo: prirodu i njene darove s tokovima gospodarstva. U svijetu znakova koji sugeriraju nešto drugo od primarne predodžbe preko srodnosti, asocijacije ili sličnosti- ova dosjetka pripada sofistima, uostalom, kao gotovo sve što je obuhvaćeno trgovinom.
Na tržnici se čuje snažno zujanje ljudske vreve, ona je mjesto komešanja i preklapanja tolikih interesa, tijelo na kome se trgovinski odnosi razgolićuju do vidljivosti njihovih krvnih žila i mišićnog tkiva ispod halja i grube kože konvencija i arhitekture. I dok se nakon susreta, na kiši opraštam sa Striborom Uzelcem (Leopold Bloom?), kolumnistom SBPeriskopa, koji mi se u razgovoru, između ostalog, pohvalio da je BP županija otkupila njegovu monografiju o Miji Čorak Slavenskoj, i da ima mačku koja je poput psa, primjećujem dvojicu kupaca kako se upućuju prema natkritim klupama s voćem, povrćem i suhovinom. Jedan je drugoga, priku svoga, pokušao oraspoložiti, pa mu dobacuje: „Kiša pada, a cijene ne!“ Šaljivdžina je kao čovjek-trgovac- igrom riječi dovodi u vezu samo naoko nespojivo: prirodu i njene darove s tokovima gospodarstva. U svijetu znakova koji sugeriraju nešto drugo od primarne predodžbe preko srodnosti, asocijacije ili sličnosti- ova dosjetka pripada sofistima, uostalom, kao gotovo sve što je obuhvaćeno trgovinom.
