U blizini ulaza u labirint slavonskobrodske tržnicu iz Štampareve ulice, na jednom od njegovih uočljivih uglova, smjestio se kiosk ispred kojeg se prodaje jednostavna drvenarija i pletenina, a ima nešto drvene i pletene galanterije. Kiosk je okružen šarenom tekstilnom konfekcijom nabavljenom kod Kineza, u Konjščinskoj, u Mađarskoj, Italiji, u Đakovu, pa se njegova ponuda ističe svojom jednobojnošću, u rasponu od svjetložute do tamnosmeđe.
Izloženo je više oblika i veličina pletenih košara, drvenih sita, držala za sjekire i kose, metli, rifljača... Jesu li košare tradicionalnog slavonskog pleta, od hrvatske šibe (ljeskovina, vrbovina) i izrade, nisam mogao zaključiti, a nisam ni pokušao saznati. Naravno da jesu, rekla bi mi samouvjereno trgovkinja koja se povukla u hlad koji je pravila tenda, samo da sam ju upitao. Možda je dio asortimana napravljen strojno u industrijskim pogonima, ali, najvjerojatnije da je najveći broj predmeta napravljen ručno, rukama majstora s osjećajem za šibu, strpljivih umjetnika pletača koji bi pletenje košara započinjali od dna. Primjetio sam kombiniranje oguljenih i neoguljenih šiba što je košarama dalo koloristički efekt.
Metle i držala rade se strojno. Gledao sam 1992. godine kako ih u Donjoj Bebrini, od sirka, uz pomoć nekakvog relativno jednostavnog strojčeka, pravi legendarni profesor pronalazač Ivan Jakobović, u Donjoj Bebrini. Ilija Maoduš i ja došli smo k njemu kao novinari „Glasa sela“ napraviti reportažu o seoskim obrtima.
Drvenarija i pletenina koja se prodaje na brodskoj tržnici ostaci su ostataka starih vještina. Lako i toplo drvo, zamijenila je plastika, a strojevi su odavno nadjačali vješte ruke. Do pred rat bilo je nekoliko punktova na tržnici na kojima su se pradavali ručno izrađeni predmeti od šiblja i drveta. Dolaskom robnih lanaca ubrzava se odlazak njihove šire uporabe i prodaje. Na isti način nestali su lončarski proizvodi, krhki, nakon pečenja ručno oblikovane gline, ali nezamjenjivi kao spojevi prirodnog materijala i beskrajne mašte lončara koji su ih stvarali na lončarskim kolima. Napredak ubija djela vještih ruku. Nasreću, kupci koji cijene ove nezamjenjive osobine i vrijednosti kupit će predmete od šiblja i drveta, ako ne za korištenje, ono za ukras.
Izloženo je više oblika i veličina pletenih košara, drvenih sita, držala za sjekire i kose, metli, rifljača... Jesu li košare tradicionalnog slavonskog pleta, od hrvatske šibe (ljeskovina, vrbovina) i izrade, nisam mogao zaključiti, a nisam ni pokušao saznati. Naravno da jesu, rekla bi mi samouvjereno trgovkinja koja se povukla u hlad koji je pravila tenda, samo da sam ju upitao. Možda je dio asortimana napravljen strojno u industrijskim pogonima, ali, najvjerojatnije da je najveći broj predmeta napravljen ručno, rukama majstora s osjećajem za šibu, strpljivih umjetnika pletača koji bi pletenje košara započinjali od dna. Primjetio sam kombiniranje oguljenih i neoguljenih šiba što je košarama dalo koloristički efekt.
Metle i držala rade se strojno. Gledao sam 1992. godine kako ih u Donjoj Bebrini, od sirka, uz pomoć nekakvog relativno jednostavnog strojčeka, pravi legendarni profesor pronalazač Ivan Jakobović, u Donjoj Bebrini. Ilija Maoduš i ja došli smo k njemu kao novinari „Glasa sela“ napraviti reportažu o seoskim obrtima.
Drvenarija i pletenina koja se prodaje na brodskoj tržnici ostaci su ostataka starih vještina. Lako i toplo drvo, zamijenila je plastika, a strojevi su odavno nadjačali vješte ruke. Do pred rat bilo je nekoliko punktova na tržnici na kojima su se pradavali ručno izrađeni predmeti od šiblja i drveta. Dolaskom robnih lanaca ubrzava se odlazak njihove šire uporabe i prodaje. Na isti način nestali su lončarski proizvodi, krhki, nakon pečenja ručno oblikovane gline, ali nezamjenjivi kao spojevi prirodnog materijala i beskrajne mašte lončara koji su ih stvarali na lončarskim kolima. Napredak ubija djela vještih ruku. Nasreću, kupci koji cijene ove nezamjenjive osobine i vrijednosti kupit će predmete od šiblja i drveta, ako ne za korištenje, ono za ukras.
