Ako se pogled fokusira na žuti kamion, snimljen prije nego li je zamaknuo u jednu od uličica slavonskobrodskog Naselja Slavonija I, na njemu se može primijetiti natpis OTPAD NIJE SMEĆE, napisan ljupkim, velikim, zelenim grafiti-slovima. To je kamion javnog gradskog poduzeća „Komunalac“ koje je, između ostalog, zaduženo voditi brigu i o odvozu smeća, to je prijevozno sredstvo koje u rečenom naselju ordinira ponedjeljkom, pronoseći na svojoj karoseriji slavu borbe za čisti okoliš i prosvjetiteljsko nastojanje za ostvarivanje važnosti razlikovanja otpada i smeća. Kamion privlačnim izgledom odudara o tipičnih narančastih teretnih vozila za odvoz smeća koji krstare po gradskim kvartovima, pa nekom nezaposlenom mladiću dođe da razdragano, sa Čorbom (i sa svojim roditeljima) zapjeva Hoću, majko, hoću u gradsku ćistoću.
Ipak, više od likovnosti zanima nas sadržaj parole. Očito je da se radi o pokretnom apelu upućenom građanima da svoje smeće razvrstavaju na otpad i smeće. Ono, otpad se može iskoristiti, reciklirati, za razliku od najobičnijeg smeća koje je beskorisno i treba ga potpuno odbaciti. Otpad je metal, papir, drvo, a smeće je zemlja, prašina, najlon vrećice, organski ostaci. Parola u izvjesnom smislu asocira na znamenitu scenu u Markovićevom filmu Variola vera kada dr. Grujić (Rade Šerbedžija) pred vratima zabarakadiranog upravnika Coleta (Rade Marković) prisutnima objašnjava razliku između „pičke“ i „pizde“. „Pička je polni organ, a pizda je karakterna osobina.- kaže pijani Grujić. Smeće je neiskoristiv otpad, a otpad je iskoristivo smeće.
Smeće smeta i nema karaktera, za razliku od dobrog otpada, korisnog i spremnog za iskorištavanje. Po nekoj analogiji od ljudskog otpada ponovo se može napraviti čovjek, a od čovjeka smeća, koga se i đubretom naziva, premda je đubre otpad u gornjem smislu - čovjeka ne može biti. Đubre je, izdvojimo samo jedan od brojnih primjera, član neke političke stranke, naročito one koja tuđe izbjeglice proglašava smećem, a vlastite mučenicima. U tom smislu su i oni koji postavljaju žicu sa žiletima i vojsku na granice ljudsko smeće, takoreći, pizde.
Ipak, više od likovnosti zanima nas sadržaj parole. Očito je da se radi o pokretnom apelu upućenom građanima da svoje smeće razvrstavaju na otpad i smeće. Ono, otpad se može iskoristiti, reciklirati, za razliku od najobičnijeg smeća koje je beskorisno i treba ga potpuno odbaciti. Otpad je metal, papir, drvo, a smeće je zemlja, prašina, najlon vrećice, organski ostaci. Parola u izvjesnom smislu asocira na znamenitu scenu u Markovićevom filmu Variola vera kada dr. Grujić (Rade Šerbedžija) pred vratima zabarakadiranog upravnika Coleta (Rade Marković) prisutnima objašnjava razliku između „pičke“ i „pizde“. „Pička je polni organ, a pizda je karakterna osobina.- kaže pijani Grujić. Smeće je neiskoristiv otpad, a otpad je iskoristivo smeće.
Smeće smeta i nema karaktera, za razliku od dobrog otpada, korisnog i spremnog za iskorištavanje. Po nekoj analogiji od ljudskog otpada ponovo se može napraviti čovjek, a od čovjeka smeća, koga se i đubretom naziva, premda je đubre otpad u gornjem smislu - čovjeka ne može biti. Đubre je, izdvojimo samo jedan od brojnih primjera, član neke političke stranke, naročito one koja tuđe izbjeglice proglašava smećem, a vlastite mučenicima. U tom smislu su i oni koji postavljaju žicu sa žiletima i vojsku na granice ljudsko smeće, takoreći, pizde.
