U nedostatku znalaca koji naginju promišljajućim sudovima o lokalnoj, uglavnom stranačkoj politici i njenim akterima, u brodskim medija, prvenstveno na internetskim portalima, pojavili su se čudovišni surogati, poluinteligenti bez politoloških, socioloških i jezikoslovnih znanja potrebnih za tumačenje stvarnosti. Umjesto traženja veza, uzroka i posljedice, i izvođenja zaključka pomoću rastavljanja, raščlanjivanja, oni u tekstovima nude površnost, sudove odoka, navijački obojene; umjesto poznavanja ukupnosti nepisanih društvenih načela, normi, ideala, običaja o ponašanju i odnosima među ljudima koji se nameću savjesti pojedinca i zajednice, u skladu s općim kriterijima o dobru koji vladaju u određenom društvu, novopečeni tzv. analitičari iznose lažne, zbrkane, partikularne iskaze; umjesto socijalne pristojnosti, oni pokazuju besprizornu drskost, sole pamet bez zadrške i uviđavnosti; umjesto primjerne pismenosti, oni ne mare za jezične i stilske norme.
Pod nazivnikom prava na vlastito mišljenje i slobodno iskazivanja autorskih stavova, u brojniku brodskog medijskog razlomka, nalazi se i internetski trash – mjesto za smeće, neukus, beskorisnost, političku nekorektnost, blesavštine, gluposti, besmislice i podmukle insinuacije. Riječ je o portalima nemalog radijusa utjecaja, koji se, kroz tekstove koje su smislili kolumnisti (?!) usuđuju podjebavati, kritizirati, osuđivati, a naročito puno bolje od sebe. Ne zabrinjava sve veća produkcija inferironih i bezvrijednih članaka, nego to što oni imaju publiku bez ukusa koja to smeće guta kao da se radi o teletini ispod peke.
Jedan primjer trash autorstva na rečeni način praznoglave drskosti nalazimo u tekstu Jesu li nezavisne ʺlegalisticeʺ vidovite?!? Tekst je to bez elementarnog uredničkog reda, s tezama koje vrijeđaju inteligenciju, tekst koji se jadno, impotentno ismijava inicijativi najbolje brodske političarke Slavice Lemaić, tekst koji ne podržava njeno hrabro, uoporno i argumentirano ukazivanje na skupe promašaje brodskog gradonačelnika Mirka Duspare i njegovog koalicijskog partnera, SDP-ovca Stribora Valente. Moraš biti prava morončina i staviti se ovakvim bolesnim pristupom indirektno u službu gradske vlasti koja ignorira svaku kritiku, koja izigrava javnost, koja ne mari za kompleksniji boljitak grada, koja podcijenjuje kulturu. Moraš biti stvarno idiot i u principu ne podržati oporbenjačke napore za bolji Brod, ne raščlaniti bit – prijedloge u njenim priopćenjima.
U jednom tekstu napisao sam: Starci su često iscijeđeni, suhonjavi, bez žustrine i uzavrele krvi koju goni žudnja za senzacijom, ali i istinom.... Dva su tu problema... Nepostojanje alternative i mrtvilo mladih u Slavonskom Brodu. Bez toga ni ubuduće neće biti ni dobrih portala. Zbog neaktiviranja alternativnih snaga i mladih, organiziranih, pametnih ljudi, sreće biti neće. I onda saznam da je baljezgariju od frankenstein teksta koja me navela na kritiku antikritike, napisao mlad dečko, kandidat za novinara. Pišem s vremenskim odmakom, jer sam se ponadao da će se autor neukusnog vica u međuvremenu ipak ispričati i čitateljima i Slavici Lemaić i Karmen Dizdar Grgurević, njenoj nezavisnoj partnerici u GV-u. Što reći na sve to? Kako godine ipak nisu važne za dobar ili loš tekst!
Trash u odabiru tema, primjena prepisivačke, škole, koncepcija bez koncepcije, nepostojanje osjećaja za naglašavanje reperkusija pojedinih događaja, nesuvisla selektivnost u izboru predmeta koji se obrađuju, bez sprejanja informativnih zidova portala duhovitošću, bez dunsta o topljenju vrijednosti na gusenim pločama zločinačke politike što društvo rastapa u smrdljivu masu koju je lako, prema vlastitim izrabljivačkim potrebama, preoblikovati, imitiranje imitiranja imitacija… sve su to rezultati nepostojanja tzv. uređivačke politike, nezainteresiranosti da se dokaže, da se pokaže, da se iskaže, da se prikaže, da se ukaže…
