Moj prijatelj Đuka sasvim ozbiljno misli da cijeli Slavonski Brod medijski predstavljaju: korzo, Trg Pobjede, kej, autobusni i željeznički kolodvor, Mesićeva, Starčevićeva i Široka ulica. I možda još poneka ulica ili zgrada. On je naviknut na uobičajene identifikacijske motive, neke stare 150 godina, na ponavljanja iz lijenosti i nedomišljatosti onih koji za publiku biraju karakteristične prizore, svima znane. On je nekad slao razglednice iz Broda rodbini i prijateljima po cijeloj Jugoslaviji na kojima se sve sjajilo, bilo uglancano, sterilno, stereotipno, isto i iz predvidivih rakursa. Drugo i drukčije nije ni mogao. Živjelo se po pravilima vremena u koje je bio uronjen. Danas, u vrijeme demokracije, slobode i neiscrpnih izbora, i dalje im šalje fotke koje krade u oceanu interneta, a na kojima su podjednako zastupljeni objekti koji se otkrivaju pogledu i kamerama ljudi koji ne vole prošetati svojim gradom. Ti Brođani okidaju fotke na korzu i na Savi baš kao nekad. Đuka je zaboravio da Brod ima periferiju, da glavni tok ima pritoke… i šalje svima mogućima izvan Broda vodoskok na korzu, tri nebodera i savski most prepun automobila. Voli most fotkati u sumrak. Kaže mi da je Sunce najveće prije zalaska. Đuka više nego što je normalno vjeruje digitalnim razglednicama, nego svojim očima i šetnjama.
Procijenjuje se da na majci svih mreža, na web stranicama i zidovima fejsbučara i drugih poklonika ostalih društvenih mreža, ima oko 2 000 000 fotografija korza, Save, keja, splavova, mosta, izlaska i zalaska sunca, suncobrana i kuće u kojoj je živjela Ivana Brlić Mažuranić. Puno, a ograničeno. Serveri su prepuni istoga. U devedeset devet posto slučajeva radi se o amaterskim rezultatima iz smartphonea. Doduše, foto-škljoce za račun lokalnih medija, objavljuju i druge gradske detalje, najčešće one nastale po zadatku - snimke prometnih nesreća u nekoj od ulica koje nisu u centru grada. Inventivnost "profesionalci" pokazuju u građanskom lovu na vozila koja su nesavjesni (!) vozači krivo parkirali, uglavnom na nogostupima prometnih ulica ponekad udaljenih od središta grada.
Moj prijatelj Đuka očekuje da Slavonski Brod napokon dobije monografiju razglednica svojih fragmenata, nastalih kroz minule godine. On čeka monografiju o svjedočanstvima razvoja brodskih ulica. Čuo je da je opsežne poslove na tome sa svojim timom započeo Ivan Stipić, bivši ravnatelj Gradske knjižnice, koji je bez obrazloženja smijenjen od strane gradonačelnika Mirka Duspare. Đuka je, rekoh pomalo neaktivan, i nije podanik kolekcionarske strasti, nije opsjednut kartofilijom ili deltiologijom. On bi volio rezglednice imati shrpljene u debeloj knjizi. On bi volio da to netko drugi učini za njega. Svi to čekamo, ne samo Đuka.
Brodskim ulicama i Brodu u cjelini, na svoj način je posvećen slikar i šahist Josip Majić. On pravi foto-komparacije. Iz istog ugla on ponovo snima iste ulice, uglove, raskrižja, krovove, ceste, kuće davno zarobljene u razglednicama. Promjene su fascinantne. Uspoređujući, upadamo u vrtlog vremena, u Majićev vremeplov koji povezuje iste lokacije, ali iz udaljenih razdoblja. U malom komentaru na njegovom fb zidu sugerirao sam mu da napravi izložbu svojih radova. Bila bi to impresivna povijest Boda, jer povijest su promjene, rad vremena. Možda me i posluša. Njegovi podsjetnici zaslužuju klasičnu prezentaciju.
Ismjehivao sam Đuku zbog njegove uskotračnosti u vezi pogleda na Brod, zbog ofucanih panorama koje preferira i rutine kod izbora brodske ulične reprezentacije. Stoga sam odlučio u idućih nekoliko tjedana objaviti fotke koje snimam usput, bez pretenzija dokumentarnosti, zapravo, bez ikakvih pretenzija, fotke pokrajnjih ulica, koje su kao celofan koji drži na okupu Đukin isfurani buket grada. Radi se samo o zabilježenim foto-uzdasima, izmamljenih od ljepote mog Broda.
