Slavonski Brod sam će sebe bolje vidjeti zbog Stribora Uzelca Schwendemanna, koji jeste Slavonski Brod. Njegov književno-feljtonistički opus, oči su Broda kojima grad motri svoju vlastitost.
Stribor, veliki hrvatski feljtonist i književnik, u svojim knjigama vješto kazuje kako nam vrijeme daje i oduzima u okrutnoj igri koja se zove povijest, i kako, istovremeno, vremenu dajemo i oduzimamo u uzbudljivoj igri koja se zove život. On u njima, uz pomoć spisateljske „kutije s alatom“ u kojoj su složeni „kruh pisanja“ – poznavanje fundamentalnih kulturoloških, socioloških i politoloških pojmova, i dinamični, upečatljivi stil, duboko proniče u povezanost i smisao trajanja i motri duh epohe. Stribor stvarnost temeljito definira i klasificira u feljtonima (novinski tekstovi u kojima se na živ i pristupačan način razmatraju književne, umjetničke, društveno-političke i druge teme namijenjene širem krugu čitatelja; podlistak), spisateljskom taktikom koja u sebi sadrži vrhunsku zanatsku stranu, terapeutske mehanizme za suočavanje s prohujalim vremenom, razumijevanje povijesti kao prošle stvarnosti, primjenu teorije sudjelovanja i društveno-politički angažman koji ne dopušta vlasti da na način dirigirane amnezije odnosno brisanjem cijelih dionica događaja i primijenjenih ideja, kroji prošlost, sadašnjost i budućnost u skladu sa svojim uskogrudnim, izrabljivačkim, nacinal-šovinističkim, pajdaškim, paranoidnim, politikantskim i moralističkim interesima. Naravno, Stribor ispod svoje feljtonističke lupe uočava zaslužnike, osobe koje su Brod održale na površini, povezujući ga s metropolom i Europom. Stoga Uzelac u svojim feljtonima ima i misiju odsukavanja Broda iz luke Provincija u koju su ga doteglili domoljubni falsifikatori, političke jajare, nekompetentni diletanti, bez obzira na (anti)demokratsku boju i predznak, i ulogu zalužnog afirmatora velikana, ali i svih prešućenih i zaboravljenih, koji su doprinosili brodskom usponu.
Uzelac u svojoj dvadeset i sedmoj (!!!) knjizi, objavljenoj pod naslovom Stare brodske gostionice (Izdavač: Diozit, Slavonski Brod, 2018. godina), ponavlja sve vrline koje ima kao pisac, stvorivši briljantnu knjigu visokih vrijednosti, djelo čitljivo, lakorazumljivo, štivo koje bez problema i s blagonaklonošću mogu pratiti i predstavnici povijesnih znanosti, ali i najširi sloj čitatelja, te pojedine osobe koje su i same „pisale“ povijest gostionica kao njeni konobari, kuharice, gosti…, jer bili su svjedoci vremena, a danas su putnici striborovskog povrata u nepovrat. Uostalom, i mlađi Brođani, ulazeći u prostranu autorovu knjigu, postaju vremenski putnici u pravcu prošlosti gostionica- malih mjestopisa brodske duše.
Knjigu, svojevrsni spomenik Slavonskom Brodu, čini niz fragmenata-cjelina, posloženih abecednim redom, od ADE do ŽUTE KUĆE (NOVA). Uzelac je akribično složio dvjestostranični rječnik kojim, kako sam kaže u nadahnutom predgovoru, hoće sačuvati brodske gostionice, hotele, svratišta, restorane, kavane od zaborava. Rječnik je fantastično ilustiran prigodnim fotografijama i crtežima, što doprinosi općem dojmu da se radi o izdavačkom savršenstvu.
„U gostionicama, kojima se ova knjiga bavi, susretalo se i razgovaralo; pila se kava i ispijao alkohol; komnetirale vijesti i analizirali događaji; prisjećalo se dobrih starih vremena; njegovale anegdotalne zavičajne minijature koje su prepričavali čuvari od zaborava, - lokalni gostioničarski prepredenjaci i šaljivdžije; blagovala se hrana: brizle, krezle, teleća glava u saftu, pohne teleće noge, škembići, bubrezi na saft, perkelt, dimljena vješalica, vajngulaši, janjetina i prasetina s ražnja i raskošni rošriljski repertoar… jela koja se nikad tako dobro nisu mogla spraviti kod kuće. Zabavljalo se čitanjem novina, igranjem šaha, bilijara i tombole, kladilo se i kockalo, plesalo i pjevalo.“ Pojedini opisi legendarnih gostionica, prave su male povijesne, političke i sociološke studije, velike po nekoliko stranica, krcate uzbudljivim opisima ambijenta, atmosfere i društvenih silnica koje su oblikovale ljudske živote.
Gostionica (od praslavenskog: gostь= stranac) je javni ugostiteljski objekt namjenjen da putnicima namjernicima pruži smještaj, jelo i piće a ponekad i zabavu.U današnje vrijeme ulogu gostionica u velikoj mjeri preuzeli su hoteli i moteli, iako oni još uvijek uživaju popularnost zbog svoje tradicionalne gostoljubivosti.Ponekad se za gostonicu kaže i krčma (od praslavenskog: kъrčьma= krkati, jesti) iako je to priprosto ugostiteljsko mjesto u kojem se pije vino i rakija, i nije isto.
Uzelac u svojim opisima ne zaboravlja mirise, okuse, delicije, kombinacije nuđenih jela i pića, izvrsnos kuhinja i posluge, romantične interijere, vanjski izgled, tradiiciju i iskustvo, ljubaznost i gostoljubivost osoblja, kvalitetu ponuda, obilnost tanjura, glazbu, izvođače pjesama, orkestre… u ovim regeneratorima tijela i duha. Danas, kada su, sasvim je jasno, lokalne gostionice kao temeljne ustanove društvenoga života i nacionalnoga gastronomskog identiteta, na izdisaju, Uzelčevi opisi kao da su dijelovi povijesnih romana u kojima se pije, jede i voli strasno. Gdje se danas mogu pojesti vinski gulaš ili fileki sa slaninom? Tko više poznaje društvo koje ne šuti kao u pizzerijama ili kafićima, nego se zabavlja, pije obilno i jede začinjena jela?
Ako čitatelj ovu izuzetnu knjiga o gostionicama kao supstancama društvenosti i duha zajedništva, knjigu-ubrzivač nostalgije i poticatelj ljubavi prema zavičaju, približi svom srcu, iz nje se može začuti žamor, glazba, narudžbe koje se diktiraju konobarima, dovikivanje, šuštanje novina, čuje se točenje pića, a iz nje cure prismoci, vino i rakija… čuju se zvukovi i osjete mirisi institucije slobode u kojoj su svi na istoj ravni.
Na kraju valja istaknuti da je Striborov popis brodskih gostionica kroz minula desetljeća, štrikan godinama i isključivo o njegovom osobnom trošku. U pogovoru autor ustvrđuje da je njegova jedina pretenzija da bude samoinicijalni prilog nekim budućim istraživanjima koja će ga nadopunjavati, ispravlčjati ili jednostvano demantirati.
Stribor, veliki hrvatski feljtonist i književnik, u svojim knjigama vješto kazuje kako nam vrijeme daje i oduzima u okrutnoj igri koja se zove povijest, i kako, istovremeno, vremenu dajemo i oduzimamo u uzbudljivoj igri koja se zove život. On u njima, uz pomoć spisateljske „kutije s alatom“ u kojoj su složeni „kruh pisanja“ – poznavanje fundamentalnih kulturoloških, socioloških i politoloških pojmova, i dinamični, upečatljivi stil, duboko proniče u povezanost i smisao trajanja i motri duh epohe. Stribor stvarnost temeljito definira i klasificira u feljtonima (novinski tekstovi u kojima se na živ i pristupačan način razmatraju književne, umjetničke, društveno-političke i druge teme namijenjene širem krugu čitatelja; podlistak), spisateljskom taktikom koja u sebi sadrži vrhunsku zanatsku stranu, terapeutske mehanizme za suočavanje s prohujalim vremenom, razumijevanje povijesti kao prošle stvarnosti, primjenu teorije sudjelovanja i društveno-politički angažman koji ne dopušta vlasti da na način dirigirane amnezije odnosno brisanjem cijelih dionica događaja i primijenjenih ideja, kroji prošlost, sadašnjost i budućnost u skladu sa svojim uskogrudnim, izrabljivačkim, nacinal-šovinističkim, pajdaškim, paranoidnim, politikantskim i moralističkim interesima. Naravno, Stribor ispod svoje feljtonističke lupe uočava zaslužnike, osobe koje su Brod održale na površini, povezujući ga s metropolom i Europom. Stoga Uzelac u svojim feljtonima ima i misiju odsukavanja Broda iz luke Provincija u koju su ga doteglili domoljubni falsifikatori, političke jajare, nekompetentni diletanti, bez obzira na (anti)demokratsku boju i predznak, i ulogu zalužnog afirmatora velikana, ali i svih prešućenih i zaboravljenih, koji su doprinosili brodskom usponu.
Uzelac u svojoj dvadeset i sedmoj (!!!) knjizi, objavljenoj pod naslovom Stare brodske gostionice (Izdavač: Diozit, Slavonski Brod, 2018. godina), ponavlja sve vrline koje ima kao pisac, stvorivši briljantnu knjigu visokih vrijednosti, djelo čitljivo, lakorazumljivo, štivo koje bez problema i s blagonaklonošću mogu pratiti i predstavnici povijesnih znanosti, ali i najširi sloj čitatelja, te pojedine osobe koje su i same „pisale“ povijest gostionica kao njeni konobari, kuharice, gosti…, jer bili su svjedoci vremena, a danas su putnici striborovskog povrata u nepovrat. Uostalom, i mlađi Brođani, ulazeći u prostranu autorovu knjigu, postaju vremenski putnici u pravcu prošlosti gostionica- malih mjestopisa brodske duše.
Knjigu, svojevrsni spomenik Slavonskom Brodu, čini niz fragmenata-cjelina, posloženih abecednim redom, od ADE do ŽUTE KUĆE (NOVA). Uzelac je akribično složio dvjestostranični rječnik kojim, kako sam kaže u nadahnutom predgovoru, hoće sačuvati brodske gostionice, hotele, svratišta, restorane, kavane od zaborava. Rječnik je fantastično ilustiran prigodnim fotografijama i crtežima, što doprinosi općem dojmu da se radi o izdavačkom savršenstvu.
„U gostionicama, kojima se ova knjiga bavi, susretalo se i razgovaralo; pila se kava i ispijao alkohol; komnetirale vijesti i analizirali događaji; prisjećalo se dobrih starih vremena; njegovale anegdotalne zavičajne minijature koje su prepričavali čuvari od zaborava, - lokalni gostioničarski prepredenjaci i šaljivdžije; blagovala se hrana: brizle, krezle, teleća glava u saftu, pohne teleće noge, škembići, bubrezi na saft, perkelt, dimljena vješalica, vajngulaši, janjetina i prasetina s ražnja i raskošni rošriljski repertoar… jela koja se nikad tako dobro nisu mogla spraviti kod kuće. Zabavljalo se čitanjem novina, igranjem šaha, bilijara i tombole, kladilo se i kockalo, plesalo i pjevalo.“ Pojedini opisi legendarnih gostionica, prave su male povijesne, političke i sociološke studije, velike po nekoliko stranica, krcate uzbudljivim opisima ambijenta, atmosfere i društvenih silnica koje su oblikovale ljudske živote.
Gostionica (od praslavenskog: gostь= stranac) je javni ugostiteljski objekt namjenjen da putnicima namjernicima pruži smještaj, jelo i piće a ponekad i zabavu.U današnje vrijeme ulogu gostionica u velikoj mjeri preuzeli su hoteli i moteli, iako oni još uvijek uživaju popularnost zbog svoje tradicionalne gostoljubivosti.Ponekad se za gostonicu kaže i krčma (od praslavenskog: kъrčьma= krkati, jesti) iako je to priprosto ugostiteljsko mjesto u kojem se pije vino i rakija, i nije isto.
Uzelac u svojim opisima ne zaboravlja mirise, okuse, delicije, kombinacije nuđenih jela i pića, izvrsnos kuhinja i posluge, romantične interijere, vanjski izgled, tradiiciju i iskustvo, ljubaznost i gostoljubivost osoblja, kvalitetu ponuda, obilnost tanjura, glazbu, izvođače pjesama, orkestre… u ovim regeneratorima tijela i duha. Danas, kada su, sasvim je jasno, lokalne gostionice kao temeljne ustanove društvenoga života i nacionalnoga gastronomskog identiteta, na izdisaju, Uzelčevi opisi kao da su dijelovi povijesnih romana u kojima se pije, jede i voli strasno. Gdje se danas mogu pojesti vinski gulaš ili fileki sa slaninom? Tko više poznaje društvo koje ne šuti kao u pizzerijama ili kafićima, nego se zabavlja, pije obilno i jede začinjena jela?
Ako čitatelj ovu izuzetnu knjiga o gostionicama kao supstancama društvenosti i duha zajedništva, knjigu-ubrzivač nostalgije i poticatelj ljubavi prema zavičaju, približi svom srcu, iz nje se može začuti žamor, glazba, narudžbe koje se diktiraju konobarima, dovikivanje, šuštanje novina, čuje se točenje pića, a iz nje cure prismoci, vino i rakija… čuju se zvukovi i osjete mirisi institucije slobode u kojoj su svi na istoj ravni.
Na kraju valja istaknuti da je Striborov popis brodskih gostionica kroz minula desetljeća, štrikan godinama i isključivo o njegovom osobnom trošku. U pogovoru autor ustvrđuje da je njegova jedina pretenzija da bude samoinicijalni prilog nekim budućim istraživanjima koja će ga nadopunjavati, ispravlčjati ili jednostvano demantirati.
