Objavljivao je kolumne u Posavskoj Hrvatskoj. Kolumnist je na portalu www.sbperiskop.net. Autor je zbirke dječjih pjesmica „Od dide i babe do zmije i žabe“ za koju traži izdavača. Isključivo piše dječju poeziju i to na nagovor svoje djece. Njegovu poeziju povremeno objavljuju časopisi Mali Koncil i Meteor.
Igla
Igla štrika i veze goblene,
poznate su mnoge čarolije njene!
Iako je tanka, ona uši ima,
nije baš u redu igrati se njima.
Najbolje se slaže u paru s koncem,
ali ipak ne može zašivati lonce.
Antuntun mi priča da je jaje šiv'o
al' to nije bilo ozbiljno i živo.
Iglice su razne, svakakvih dužina,
jedna im je prava i skupna vrlina:
Sama šiti neće,
treba joj umijeće.
Najbolje to rade
šivačice mlade.
Kad provuku iglu svoju
može ručno i na stroju.
Da sašiju odijelo,
tkanina im treba,
da bi bilo cijelo
poput plavog neba.
Najčudnija njezina ipak je domena,
tko pronađe iglu u plastu od sijena.
Jabuka
Kao drvo, kao voće,
svi je znaju koji hoće,
jesti puno vitamina,
jer je dobra, slatka, fina.
Pronaći je teško nije,
sa svih strana nam se smije.
u voćnjaku i tržnici,
trgovini i smočnici.
Baka od njih pekmez peče
i bolesti one liječe.
I također sok se cijedi,
kušati ga vrijedi.
U jabuci sve je uredno i čisto
pa posluži nekad kao kuća isto.
To najbolje znaju mali crvi meki
pa se u njoj nastane i zimi i ljeti.
No, problem nam uvijek s jabukama biva,
kad ih netko bere pa ih razbaciva.
A to nije lijepo, daleko mu budi,
grizite ih i jedite... uživajte ljudi!
Mačka
U dvorištu i u kući,
na livadu, pa u polje,
mačkica se mala uči
kako zgrabit' miša bolje.
Oduvijek je bilo tako,
mačka je uz vatru prela,
danas sve je naopako,
ranim jutrom već je jela.
Djecu voli, vodu mrzi,
skače s krova pa na drvo,
al' je silan mačak brzi,
gore-dolje pa na prvo.
Sto života mačka ima
zato je i draga svima
(velikima i malima)
Svašta od nje vide, znadu,
i po suncu i u hladu.
A najbolje što se od mačke naučiti može
ne može se, ljudi, nikud iz te kože.
Umivaj se danom svakim
kao mačak umiljati.
Slatkiši
Čokolada, linolada,
i kremasti slatki šlag,
oblizala, bombončići,
volim slatko to zna sva'k'!
Žvakalica, bubble guma,
bombonijera – usta puna!
Sladoledi i kolači -
trpaj, gutaj, jedi, žvači!
Seki kuna, meni dvije
bit će dosta za nas sve.
Marmelada i keksići,
tko pojede raste veći!
Oči hoće karamele,
biskvite - bombone žele.
Usta kliču hoću još,
trpaj u sé k'o u koš.
Ali ima problem jedan -
zubi trpe... e pa što?
Doktor zubar, divan, vrijedan.
Boji li se njega tko?
Vlak
Teku pruge kao rijeke
i na njima sprave neke.
Čudno bruje i šklopoću,
žure, jure danju-noću.
Iz daljine kao zmija
huče kompozicija.
Prva ide lokosica
vuče teret k'o pčelica.
Na stanici ljudi stoje
i sekunde sporo broje.
Kad zaurla ću-ću-ću
ukrcat' se moraš tu!
Plaća kartu dobri tata
za mene i malog brata.
Sjeda dijete do djeteta,
baka, dida, tetak, teta.
Ljeti k moru do rodbine,
kroz tunele i nizine.
Zimi opet put planine,
na sanjkanje i krivine.
Ne spavam i brojim noći
kada ćemo vlakom poći.
A čim drugo jutro svane
do povratka brojim dane.
Zmija
Sikće zmija, puže, plazi
K'o da crnu zemlju mazi.
Nit' ugodna ni pitoma,
strah u kosti tjera ona.
Kad nevolje strašne dođu
zmije onda dođu, prođu.
Sljepić, poskok, bjelouška
ne može im ništa puška.
U afričkom kraju,
vrućem i dalekom,
navodno se hrane
kokosovim mlijekom.
Druge zmija životinje davi
toliko jako da im vrat poplavi.
Kod nas se šuljaju po visokoj travi
zato nikad nemoj hodati na glavi.
Jedino je bezopasna njena „S“ krivina
na tankom papiru školskih novina.
A lijepa je samo, poput dobrog rta,
u kavezu zoološkoga vrta.
