Državna sanacija krize u Agrokoru utemeljena je u startu na opsjenarskoj računici da će dva plus dva ispasti 22. Jasno da neće.


Todorićevi dugovi ispadaju iz ormara. HNB odjednom otkriva da popisu svih tih užasa treba dodati i 4,7 milijardi kuna prikrivenih bankarskih kredita u Hrvatskoj. Cijena gazdinih tvrtki urušava se na burzi. Ledo i Jamnica krahirali su za skoro 70 posto, Belje i Zvijezda za 58 posto, a potop se ne zaustavlja. Zbog lex Todorić agencija Moody's ponovo je snizila rejting Agrokora, uvjereni su u bankrot.

A naš premijer hoda naokolo i zalijeva javnost vatrogasnim šmrkovima optimizma. Ništa se loše nije dogodilo, svima je glava na ramenu. A tu pozu preuzima i specijalni povjerenik Ramljak. Na pitanje o turobnim prognozama koje šalje Moody's, Ramljak olako odgovara da je »to« samo »njihovo mišljenje«.

Optimizam je divna stvar. Isprva djeluje blagotvorno. Svi su sretni, grle se i vjeruju da će sve ispasti najbolje. No, ne da ti se ni misliti što će biti kada se s realnošću suoče svi oni čiji je goli vrat na Agrokorovom panju. Jer lažna obećanja i jamstva kojima ih sada anestezira politički vrh, kupujući vrijeme barem do lokalnih izbora, bit će raskrinkana vrlo brzo. Ne može se pobjeći od matematike, čuda ne postoje. A državna sanacija krize u Agrokoru utemeljena je u startu na opsjenarskoj računici da će dva plus dva ispasti 22. Jasno da neće.

Tih interventnih 150 milijuna koje će banke dati za tekuću likvidnost, pomoći će da se kotači okreću još neko vrijeme i da Konzum nastavi stvarati neki živi novac. Ali rupa je tako duboka da će taj prihod biti kap u oceanu ukupnih dubioza. Stari dugovi ostaju zamrznuti dok se privid normalnosti bude održavao dan po dan. Odakle će Agrokor njih namiriti, ove koji su poznati, plus one koji će tek poispadati iz papira u sefu?

Svi neovisni stručnjaci upozoravaju da će otpisi dugovanja biti pozamašni za sve koji su poslovali s Agrokorom, te da se otpuštanja radnika podrazumijevaju, ali Vlada pothranjuje iluziju da nitko neće biti oštećen i da će svi biti spašeni. I banke, i dobavljači, i seljaci, i porezi. Ali još nigdje nije zablježeno da se od dva i dva može dobiti 22, a pogotovo u režiji hrvatske politike koja nije kadra sanirati ni obično malo Borovo, ni Petrokemiju, ni Imunološki zavod, ni Brodarski institut, ni TLM...

Prodavat će se nešto od imovine Agrokora? Dobro, ali pošto? Tržišna vrijednost Leda spala na 30 posto, to znači da možeš računati na 30 posto u novcu od njegove nekadašnje vrijednosti. Nema odgovora ni na pitanje dokle će banke uopće htjeti »dokapitalizitati« ovu avanturu. Do kada će se vjerovnici suzdržavati od podnošenja tužbi i koliko će ishodi tih tužbi pred međunarodnim sudovima u konačnici koštati hrvatski državni proračun, odnosno porezne obveznike koje je Vlada svojim zakonom učinila odgovornima za posljedice neplaćenih Todorićevih obaveza. I što će biti kad u lipnju 2018. – ako se prije toga sve ovo ne raspadne – još udari kometa PIK obveznica? Hrvatska više nije pećina u kojoj se bumo mi sve sami dogovorili, nego članica EU-a. Dvije trećine Todorićevih vjerovnika su stranci.

Prognoze, dakle, moraju biti crne i crne su. Pa to kaže i Martina Dalić kad misli da je nitko ne čuje: »Moš' mislit' kako je sve riješeno«. Ali laž ide dalje. Dok svi ne udarimo glavom o pod.

novilist