Na stranu sad to da je i raniji SDP-ov premijer Zoran Milanović imao inovativnih zamisli o tome da se Ustavni sud kao institucija čak potpuno ukine, u ovom trenutku važnije je što sve negativno takve izjave iz Mosta generiraju Plenkoviću kao premijeru i šefu HDZ-a – ne samo da dokazuju da mostovci ostaju »antisistemske kamikaze«, kako su i nastali, nego ostaje dojam da ih on uopće ne može kontrolirati
Iako se mislilo da će medeni mjesec premijera Andreja Plenkovića trajati mjesecima, a neki su rekli čak i osam godina, kako bi se argumentiralo da SDP kao lider oporbe može mirno spavati puna dva mandata, uopće nije tako: novi premijer i predsjednik HDZ-a odmah na početku mandata istovremeno vodi borbe na više frontova i njegovi bokovi nisu tako sigurni kako je dio medija možda u startu priželjkivao, pričajući priče o Plenkovićevoj bajci.
Prvo, premijer ima neke vanjskopolitičke probleme, što je već stara vijest, s Rusima. Drugo, on nije uspio dokazati da je istinski antifašist – što bi za svakog normalnog Europljanina u 21. stoljeću valjda trebalo biti počelo političkog djelovanja, bio lijevo ili desno.
Ploča s ustaškim pozdravom još nije uklonjena u Jasenovcu, i premijer dobiva packe zbog toga sa svih strana, a njegova policija još nije odradila taj posve notorni zadatak da se zaputi na mjesto događaja i ploču naprosto skine.
Treće, situacija oko Grada Zagreba mu je vrlo problematična – neki od njegovih stranačkih prvaka s lokalne zagrebačke razine počeli su kopati jamu Milanu Bandiću, gradeći sebi PR priču za kandidaturu za Zagreb.
No, bez Bandićevih glasova u Saboru ipak nije lako biti, stoga je šef HDZ-a i to morao popeglati zadnjih dana. Andrija »Underwood« Mikulić prije će ostati bez podrške stranačkog šefa nego uspjeti srušiti Bandića, slično kao što HDZ ni u Rijeci, da kandidira i Angelu Merkel, vjerojatno ne bi lako uspio srušiti Vojka Obersnela.
Zagrebačka priča uznemirava šefa HDZ-a, međutim, i zato što bi sve moglo poći do kraja po zlu kandidaturom nekih od desničara izvan HDZ-ovog kaputa, tipa Esih ili slično.
Svoju snagu unutar HDZ-a desničari mu svako toliko pokazuju, bilo najavama oko Zagreba, bilo putem raznih Culeja, i šef HDZ-a će imati puno veći problem iskontrolirati svoju situaciju u Zagrebu nego šef SDP-a svoju, ma koliko se puno pisalo o svim problemima Davora Bernardića.
Nema sumnje da će snažni HDZ do izbora u svibnju to sve pokušati uspjeti posložiti (naravno, uz razne ustupke koje će morati davati i svojoj desnoj struji, i Bandiću, i tko zna kome sve), no za Plenkovića postoji još jedan veliki problem.
A taj problem zove se koalicijski partner – Most, koji opet oštro udara ne samo na »senior partnera« u Vladi, nego i na same institucije države. Vlaho Orepić traži, ni manje ni više, nego kolektivnu ostavku svih sudaca Ustavnog suda zbog afere jednoga od njih, Davorina Mlakara.
Mostova borba protiv korupcije apsolutno je opravdana, no rušiti cijeli Ustavni sud zbog jednog njegova člana realno je udar i na sam HDZ, koji je te suce (su)birao.
Na stranu sad to da je i raniji SDP-ov premijer Zoran Milanović imao inovativnih zamisli o tome da se Ustavni sud kao institucija čak potpuno ukine, u ovom trenutku važnije je što sve negativno takve izjave iz Mosta generiraju Plenkoviću kao premijeru i šefu HDZ-a – ne samo da dokazuju da mostovci ostaju »antisistemske kamikaze«, kako su i nastali, nego ostaje dojam da ih on uopće ne može kontrolirati.
novilist
