Imamo Vladu! To jest, imat ćemo je idućeg petka, ali mandatar Andrej Plenković posjeduje više od 90 potpisa i stvar je riješena. »Smooth operator« Plenković sve je udesio u manje od mjesec dana od izbora, a pritom je postigao nekoliko stvari: prvo, dok su novinari strpljivo stajali pred HDZ-om ili Mostom ovih dana i čekali ishod top-pregovora, njegovi su pozadinci u tišini odradili Beljakovih pet i Bandićevih četiri potpisa, te osigurali više nego stabilnu većinu – iznad svih očekivanja. Nije bilo kamera ni podignutih zavjesa kao prošle godine kod Ante Kotromanovića. Milijan Brkić to je odradio malo iskusnije.
Drugo, mandatar je ostao dosljedan: premda mu Most nije nužno trebao s toliko ruku podrške, zadržao ih je u kombinaciji. Kao što je dan nakon izbora i rekao, ponudio im je stratešku suradnju. Naravno, to je zato što, ako suparnika ne možeš pobijediti, moraš mu se pridružiti, a Most je svakako bolje imati uza se nego kao točku destrukcije na brisanom prostoru u Saboru.
I na kraju, bez puno problema Plenković je dobio na svoju stranu i sve manjince, što mu je plus više ne samo za stabilnost vlasti, već i pred očima partnera u EU-u. To je samo dokaz više da njegova Vlada neće ideološki gotovo ni po čemu nalikovati Karamarkovoj eri tenzija i nepotrebnih ideoloških i društvenih konflikata. Čak i ako u Vladi budu Milan Kujundžić i Damir Jelić, njihovi će gabariti biti jasno omeđeni resorskim poslom kojim će se baviti, bez skretanja u politizacije hasanbegovićevskog tipa.
Doduše, o tome tko će od HDZ-ovih ljudi biti u Vladi, Plenkoviću još prethodi bitka unutar stranke u idućih 48 sati, ako ne i dulje. Iako su stranačka tijela jučer popodne jednoglasno potvrdila dogovor s Mostom, unutarstranački rovovi još nisu zatrpani. Moglo bi tu još biti promjena, možda se nađe način da kontroverzni kandidati poput Kujundžića otpadnu kao balast, a za Plenkovića će to biti drugi čin dokazivanja da je u stanju oformiti stabilnu Vladu.
Naime, mora dobro ekvilibrirati unutar stranke kako, nakon micanja Zlatka Hasanbegovića, ne bi previše naljutio desno krilo i barakaše, jer njih ni Vladimir Šeks neće moći umiriti. Ako ne bude imao stabilan HDZ, Plenković neće moći imati ni stabilnu vlast.
I na kraju, najveći izazov za njega bit će tijekom cijelog mandata, opet, Most. Mada smo se uvjerili da o politici jako brzo uče, pa su brzo shvatili čemu služe ministarstva unutarnjih poslova, uprave i pravosuđa (služe njima i ne daju ih), mostovci uvijek ostaju plutajuća mina. Dovoljno se sjetiti što je kandidat za potpredsjednika Vlade Ivan Kovačić HDZ-ovcima poručio prije samo par mjeseci (a poručio im je »tko vas j...«) da bi ilustrirali o kakvim »kamikazama« se radi.
Plenković s njima lijepo priča, uvažava ih, sluša, pristao je da se odmah glasa za njihovih pet plus dva zakonska ultimatuma, dao im je ministarstva koja su tražili, čak i pola mandata predsjednika Sabora, sve za mir u kući. Ali hoće li apaurin-premijer izdržati četiri godine oči u oči s psihijatrom Petrovom i njegovom politički fluidnom družbom, to nitko živ ne može garantirati. Zato je ipak za mandatara Plenkovića od Mostovih 15 mandata kao osigurač puno važnija ova ostala podrška koje se dočepao ovih dana ispod radara, od HSS-a nadalje. Da bi preživio četiri godine mandata, trebaju mu paralelno oba ta osigurača. Jer, iako je većina više nego sigurna, partneri baš i nisu.
novilist
Drugo, mandatar je ostao dosljedan: premda mu Most nije nužno trebao s toliko ruku podrške, zadržao ih je u kombinaciji. Kao što je dan nakon izbora i rekao, ponudio im je stratešku suradnju. Naravno, to je zato što, ako suparnika ne možeš pobijediti, moraš mu se pridružiti, a Most je svakako bolje imati uza se nego kao točku destrukcije na brisanom prostoru u Saboru.
I na kraju, bez puno problema Plenković je dobio na svoju stranu i sve manjince, što mu je plus više ne samo za stabilnost vlasti, već i pred očima partnera u EU-u. To je samo dokaz više da njegova Vlada neće ideološki gotovo ni po čemu nalikovati Karamarkovoj eri tenzija i nepotrebnih ideoloških i društvenih konflikata. Čak i ako u Vladi budu Milan Kujundžić i Damir Jelić, njihovi će gabariti biti jasno omeđeni resorskim poslom kojim će se baviti, bez skretanja u politizacije hasanbegovićevskog tipa.
Doduše, o tome tko će od HDZ-ovih ljudi biti u Vladi, Plenkoviću još prethodi bitka unutar stranke u idućih 48 sati, ako ne i dulje. Iako su stranačka tijela jučer popodne jednoglasno potvrdila dogovor s Mostom, unutarstranački rovovi još nisu zatrpani. Moglo bi tu još biti promjena, možda se nađe način da kontroverzni kandidati poput Kujundžića otpadnu kao balast, a za Plenkovića će to biti drugi čin dokazivanja da je u stanju oformiti stabilnu Vladu.
Naime, mora dobro ekvilibrirati unutar stranke kako, nakon micanja Zlatka Hasanbegovića, ne bi previše naljutio desno krilo i barakaše, jer njih ni Vladimir Šeks neće moći umiriti. Ako ne bude imao stabilan HDZ, Plenković neće moći imati ni stabilnu vlast.
I na kraju, najveći izazov za njega bit će tijekom cijelog mandata, opet, Most. Mada smo se uvjerili da o politici jako brzo uče, pa su brzo shvatili čemu služe ministarstva unutarnjih poslova, uprave i pravosuđa (služe njima i ne daju ih), mostovci uvijek ostaju plutajuća mina. Dovoljno se sjetiti što je kandidat za potpredsjednika Vlade Ivan Kovačić HDZ-ovcima poručio prije samo par mjeseci (a poručio im je »tko vas j...«) da bi ilustrirali o kakvim »kamikazama« se radi.
Plenković s njima lijepo priča, uvažava ih, sluša, pristao je da se odmah glasa za njihovih pet plus dva zakonska ultimatuma, dao im je ministarstva koja su tražili, čak i pola mandata predsjednika Sabora, sve za mir u kući. Ali hoće li apaurin-premijer izdržati četiri godine oči u oči s psihijatrom Petrovom i njegovom politički fluidnom družbom, to nitko živ ne može garantirati. Zato je ipak za mandatara Plenkovića od Mostovih 15 mandata kao osigurač puno važnija ova ostala podrška koje se dočepao ovih dana ispod radara, od HSS-a nadalje. Da bi preživio četiri godine mandata, trebaju mu paralelno oba ta osigurača. Jer, iako je većina više nego sigurna, partneri baš i nisu.
novilist
