Baby Boomerang

Međutim, nitko, ali baš nitko, od ljevice do desnice, od demografa do političara ne niječe da je problem s negativnim razmjerom nataliteta i mortaliteta vrlo ozbiljan te da su depopulacijski trendovi zabrinjavajući, no opet svatko tom problemu prilazi na drugačiji način.

Decidiran je, doduše, HDZ, koji je nadomak formiranju vlade i koji tvrdi kako je problem depopulacije došao do te krizne točke da ga se mora rješavati s najvišeg institucionalnog vrha, odnosno ministarstva. Je li ideja o specijalnom, zasebnom ministarstvu apsurdna, je li tek konzervativistički simbol i svjetonazorska floskula desne vlade ili su demografski podaci uistinu zabrinjavajući zbog čega je racionalno krenuti u političku borbu s tim problemom?

Kako nam objašnjavaju demografi s kojima smo razgovarali, pad nataliteta krenuo je još tridesetih godina prošlog stoljeća. Imali smo potom tzv. baby boom nakon Drugog svjetskog rata, a krajem šezdesetih godina ponovno bilježimo kontinuirani pad nataliteta. Drugim riječima, on je u najvećoj mjeri posljedica opće modernizacije društva.

"Prije stotinu godina žene su rađale petero i više djece jer je netko trebao brinuti za poljoprivredu koja je hranila obitelji, a treba podsjetiti da tada nije bilo mirovinskog osiguranja, koje bi roditelje osigurale nakon radnog vijeka", upućuje nas dr. sc. Predrag Bejaković s Instituta za javne financije.

"Hrvatska stvarno ima jako nepovoljna demografska kretanja, ali ne vjerujem da se ona mogu značajnije preusmjeriti osnivanjem zasebnog ministarstva. U demografskim se kretanjima zrcali mnogo čimbenika poput gospodarske politike, ponajviše mogućnosti da tražitelji posla nađu i zadrže razmjerno pristojan posao. Ako to nije slučaj, onda su naravno građani neskloni imati djecu. Nepostojanje gospodarskog razvoja-odnosno negativne stope rasta BDP-a, koja već dugo vremena obilježavaju Hrvatsku, sigurno ne motiviraju na veći broj djece. Hrvatska ima golem problem siromašne djece, što, naravno, ovisi o zaposlenosti, obrazovnom i zdravstvenom statusu njihovih roditelja, vrsti naselja u kojem žive, tipu obitelji i broju ovisne djece", kaže Bejaković te predlaže otkud treba početi rješavati problem. "Težište treba biti na poticanju kvalitete života postojeće djece, a ne toliko na nastojanjima da se ima nominalno veći broj djece. Zbog toga je potrebno poboljšati obrazovni sustav i pospješiti zapošljivost osoba s nižim razinama obrazovanja, odnosno unaprijediti znanja, stručnosti i sposobnosti onih osoba čija su znanja zastarjela ili nisu atraktivna na tržištu rada."

Bejaković kaže kako Hrvatska ima veliki problem s kvalitetom sustava predškolskog odgoja jer majke još uvijek ne mogu naći smještaj ili platiti jaslice i vrtić za svoju djecu. "Dodatna teškoća je što u Hrvatskoj postoji neusklađenost radnog vremena vrtića i radnog vremena roditelja", zaključuje Bejaković.

"Ništa posebno, a kamoli ministarstvo, nije potrebno za rješavanje demografskog problema. Ključ je u stambenim jedinicama", kazala nam je znanstvena savjetnica Instituta za migracije (u miru), sociologinja dr. sc. Silva Mežnarić.

"U središtu svega je žena, koja je trudna ili planira imati dijete. Sve europske zemlje koje su inzistirale na demografskom učinku, rješenja su ponajprije izvlačile iz resora graditeljstva. Ključ rješenja je stan, urban i solidan. Bez obzira na brak, partnerstvo, ako žena nije zbrinuta, treba dobiti stan. Potom treba osigurati jaslice, vrtiće i dadilje. Nakon toga, dakle dodjele praznog stana ili kuće ženi te zbrinutosti djeteta do njegove treće godine života, gleda se prema zaposlenju ili radnoj sigurnosti te majke", ističe Mežnarić. Ona dodaje da je oko demografskih inicijativa u prošlim desnim vladama uvijek postojalo tiho suglasje ljevice.

"Već dvadeset godina pratim istu stvar. Još od kada je Tuđman preko ondašnjih nebuloznih odbora počeo gurati prve takve projekte, počela sam shvaćati da oko tih pitanja nema prevelike razlike između desnice i ljevice. Lijevi se nisu ograđivali, a ni znanstveno oponirali tim zahvatima. Međutim, nikakvo ministarstvo neće riješiti taj problem bez obzira što desnica svuda po Europi inzistira na tome", kaže nam dr.sc. Mežnarić.

Na čelo novog ministarstva trebao bi zasjesti bivši član HSS-a, a danas nezavisni stručnjak, Stjepan Šterc, demograf i profesor na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, koji je i sam nekoliko puta u javnim istupima potvrdio da je novo ministarstvo vrlo izgledna odluka buduće vlade

Nikako i nikada, pri ostalome, ne treba zaboraviti da bi u cijeloj priči mogao biti prisutan i čelnik minorne političke sranke Hrast, Ladislav Ilčić. Kakvu će točno poziciju u novom ministarstvu dobiti ta dvojica, vjerojatno ne znaju niti oni sami, budući da su principi oko aktualnog sastavljanja vlade prilično nejasni. No, sigurno je da će se obojica pomučiti da dosegnu najviše pozicije u tom resoru s obzirom na njihove javno iskazane ambicije.

Lako je shvatiti da su Ilčić i Šterc glavni ideolozi u priči oko novog ministarstva, no Šterc je otišao i malo dalje pa je za ustroj i program ministarstva isplanirao i proračunska izdvajanja. Izjavio je, naime, kako je u Hrvatskoj najmanje 100 institucija koje ništa ne pridonose hrvatskom društvu, a parazitiraju na državnom proračunu. "Tih nekoliko milijardi kuna treba se preusmjeriti na demografsku revitalizaciju i znanstveni razvoj Hrvatske", izjavio je Šterc za medije, ne navodeći na koje institucije misli.

Podsjetimo, Šterc se nanovo javio široj javnosti po izbijanju izbjegličke krize. Izgledni ministar obitelji, demografske obnove i useljeništva ustvrdio je tada kako se ne radi o valu ratnih izbjeglica, dakle o osobama koja bježe iz ratom pogođenih zemalja, već da je riječ o pomno smišljenoj seobi naroda, odnosno ideji džihadista da Europu ispune muslimanima.

Vezano za ustroj vlade, Šterc je kazao kako je u ove četiri godine, nakon gospodarske katastrofe, Hrvatska pretrpjela i demografsku katastrofu, a što se mora početi rješavati s pozicije ministarstva. "Ako se ovi trendovi nastave, a sve govori da hoće ukoliko ništa ne poduzmemo, Hrvatska bi za deset godina mogla izgubiti između 500 i 600 tisuća ljudi. Ako vam i ove godine ode još 20 tisuća mladih i obrazovanih, kakvu ćete gospodarsku strategiju raditi? To nije ni obiteljsko ni socijalno pitanje. Demografska politika mora biti u temelju gospodarskog razvoja zemlje, a za to je potrebna najviša institucionalna razina", više puta je u medijima ponovio svoj stav Šterc.

Budući da hrvatska desnica, kada govori o demografskoj obnovi, zapravo govori o populacijskoj politici baziranoj na kvantiteti, odnosno o tome da broj novorođenih bude veći od umrlih, neizostavno se u tu problematiku mora uključiti pitanje abortusa. Iako bi HDZ, uz podršku ultrakonzervativnih koalicijskih partnera, najradije želio ubiti et orobiti pravo na pobačaj, i u toj stranci su svjesni da je igranje s tim svjetonazorskim pitanjem sklizak teren za njih te da bi u tom slučaju bili izloženi strašnom pritisku domaće javnosti, a nije isključeno i da bi reagirale institucije Europske unije. Iako je Šterc jednom prilikom izjavio kako Hrvatska ima prevelik broj pobačaja, na izravno pitanje je li on stoga za zabranu pobačaja, odgovorio je da nije "Žena treba odlučivati, ali da joj društvo pomogne postavljajući takav zdravstveni, psihološki i zakonodavni okvir kako bi joj lakše bilo donijeti odluku. Dakle, na način da žena ne strahuje hoće li je nakon porodiljnog čekati radno mjesto ili hoće li imati dovoljno za život", kazao je Šterc. Ta je izjava sukladna izjavi prof. dr. sc. Ante Čorušića, ginekologa s KBC-a Zagreb i jednog od kandidata za ministra zdravstva, koji je izjavio kako apsolutna zabrana pobačaja nigdje i nikad nije donijela dobro, no da hrvatsko društvo može očekivati zakonske promjene oko prava žena na abortus.