Sigurno je i čelnicima HDZ-a jasno da je za dobrobit zemlje potrebno ispraviti voluntaristički pa i politikantski ustavni članak iz 2010. godine, ali kako prihvatiti nešto što predlaže SDP? I što je još važnije – kako ići još jednom uz dlaku Crkvi i krajnjoj desnici, bilo onoj HDZ-ovskoj, bilo onoj izvan HDZ-a?
Sutra ili preksutra vidjet ćemo jesu li dvije inicijative uspjele prikupiti dovoljan broj potpisa za referendume o poništenju ratificirane Istanbulske konvencije te o izmjenama izbornog sustava koje bi uključivale i smanjenje prava zastupnika nacionalnih manjina, tako da se stvore zastupnici prvog i drugog reda.
Predstavnici manjina bili bi po prijedlogu inicijative »Narod odlučuje« zastupnici drugog reda koji ne bi mogli glasati o povjerenju Vladi i o državnom proračunu.
O oba ta zamišljena referenduma, Sabor bi mogao zatražiti hitno mišljenje Ustavnog suda jer obje su inicijative ustavnopravno sporne.
SDP je kao predlagatelj (autora Peđe Grbina i Arsena Bauka) zasad prikupio 50-ak potpisa za izmjene Ustava RH kojim bi se uredili uvjeti za provedbu državnog referenduma, napose i referenduma kojim se predlažu izmjene Ustava RH.
Među potpisnicima nema zastupnika Mosta i Živog zida kao podupiratelja »izravne« demokracije, ali su prijedlog potpisali i HDZ-ovi partneri – zastupnici nacionalnih manjina koji su, naravno, najviše pod udarom konzervativnih, katoličko-neliberalnih i ksenofobnih inicijativa.
Danas smo u situaciji da je za valjanost bilo kojeg lokalnog refenduma potrebno da na njega iziđe 50 posto upisanih birača, ali je za prolaznost državnog referenduma, pa i referenduma o izmjenama Ustava RH, teoretski dovoljno da na njega iziđe i nekoliko ljudi i da rezultat bude pravno obvezujući. Samo desetak ljudi može izmijeniti Ustav!
Takva apsurdna odredba na snazi je od promjene Ustava RH iz lipnja 2010. godine, kada je Ustav promijenjen u strahu da se može dogoditi da ne prođe referendum za ulazak Hrvatske u EU.
Dotad je za valjani referendum bila potrebna natpolovična izlaznost upisanih birača, no od lipnja 2010. – za uspjeh dovoljna je i samo većina birača koji pristupe referendumu. Tako je s vrlo slabašnom ukupnom izlaznošću od 37,8 posto i od toga 66 posto »za« prošao i onaj famozni referendum o ustavnoj redefiniciji braka kao »zajednici muškarca i žene«.
Zastupnici SDP-a i oni koji su ih podržali predlažu da za izmjenu organskih zakona obvezna izlaznost na referendum bude najmanje 40 posto, a za ustavni referendum najmanje natpolovična većina upisanih birača te da se referendum ne bi mogao raspisivati na temu smanjivanja temeljnih sloboda i prava građana, poreznog sustava i proračuna, međunarodnih ugovora, obrane i nacionalne sigurnosti te izbora i imenovanja iz nadležnosti Sabora.
Za promjene Ustava potrebna je 101 ruka, a šef HDZ-ovog kluba zastupnika Branko Bačić jučer je odbio mogućnost konsenzusa u vezi promjene Ustava, ovako kako ga je SDP predložio.
HDZ smatra da će, i ako su prikupljeni potpisi, Ustavni sud s njihovim bivšim članom Miroslavom Šeparovićem na čelu bez problema zaustaviti referendume koji ni njima baš ne odgovaraju. Ali, i neki HDZ-ovci potpisivali su ove inicijative.
Sigurno je i čelnicima HDZ-a jasno da je za dobrobit zemlje potrebno ispraviti voluntaristički pa i politikantski ustavni članak iz 2010. godine, ali kako prihvatiti nešto što predlaže SDP? I što je još važnije – kako ići još jednom uz dlaku Crkvi i krajnjoj desnici, bilo onoj HDZ-ovskoj, bilo onoj izvan HDZ-a?
novilist
