Ne budemo li u suglasju s modernim europejstvom, Drago Prgomet mogao bi se pokazati zlogukim prorokom, a beznađe našom sudbinom. A tada se više nećemo imati zašto pitati na kojoj komemoraciji nam je mjesto, jer to više neće biti važno. Bit će to komemoracija nama samima
Kako smo uspjeli zaglibiti ovoliko duboko? Kojoj koloni pripadamo? Na kojoj komemoraciji nam je mjesto? Jesmo li sposobni sami postići minimum suglasja oko onih vrijednosti koje ne smiju, ili ne bi smjele biti upitne? Vrijednosti koje nas čine dijelom europske civilizacije – zapitao se saborski zastupnik HRID-a Drago Prgomet u svom obraćanju javnosti naslovljenom »Dvije kolone, tri komemoracije, jedno beznađe«.
Teško da će ove Prgometove upozoravajuće riječi, gotovo vapaj, naići na plodno tlo, jer razum svakim danom sve više iščezava iz zemlje Hrvatske. Rastaču se osnovne vrijednosti društva, sve manje smo uljuđena i uređena država, pa ni katastrofični scenarij potpunog rasapa nije isključen.
Budući da sami svoju kuću nismo u stanju urediti, sve više nam prašinu brišu izvana, za sada još uvijek prijateljski, ali ako ovo beznađe ne dosegne svoje dno, taj bi odnos uskoro opravdano mogao postati tutorski.
Kako smo nakon dvije vukovarske kolone stigli do tri komemoracije u Jasenovcu, pita se Prgomet, i sam uplašen hoće li budući naraštaji generaciju koja je ujedinjena sudjelovala u stvaranju države pamtiti kao onu koja je zbog međusobnih svađa i odsustva demokracije tu istu državu bacila na koljena.
Mogli bismo to nazvati grijehom struktura, kao svojedobno nadbiskup zagrebački Josip Bozanić, dok i sam nije postao sastavnicom tih istih struktura koje zlodusima proklinju svakog onog koji drugačije misli.
Anatema novinara s vrha Kaptola nije ništa novog, no jest kada osudu dožive predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović i premijer Tihomir Orešković nakon osude zločinačkog karaktera NDH.
I to ne samo od »pučkog tribuna« Božidara Alića, ultradesnih medija i nekih ustašonostalgičarskih udruga iz Argentine, već od, glavom i bradom, glavnog urednika Glasa Koncila, onda se uistinu valja poput Prgometa zapitati kako smo uspjeli zaglibiti ovoliko duboko.
Valjda je i on, iako branitelj, po Ivanu Mikleniću nasjeo prokomunističkim provokatorima? Baš kao i američki posebni savjetnik za holokaust Nicholas Dean nakon čijeg posjeta Zagrebu je državni vrh dobio potrebu jasno se odreći od fašizma.
Upozoravao je Prgomet i ranije, dok se ova vlast formirala, gluhu i slijepu naciju na opasnost »konzervativne revolucije i donošenje zakona koji nas vraćaju u prošlost«. Nažalost, danas svjedočimo da se Hrvatska vraća unatrag, u prethistoriju demokracije, da prestaje biti sekularnom državom u kojoj su na djelu antiintelektualizam i antiindividualizam.
Minimum demokratičnosti nismo u stanju postići, jer nismo uspjeli raščistiti niti s novijom vlastitom poviješću pa će se uskoro pokazati kojoj koloni pripadamo, jasenovačkoj ili blajburškoj. Europa je svoje civilizacijske vrijednosti odavno odredila poučena svojom prošlošću i vođena idejom svoje zajedničke budućnosti.
Ne budemo li u suglasju s modernim europejstvom, Drago Prgomet mogao bi se pokazati zlogukim prorokom, a beznađe našom sudbinom. A tada se više nećemo imati zašto pitati na kojoj komemoraciji nam je mjesto, jer to više neće biti važno.
Bit će to komemoracija nama samima.
novilist
