Nagle promjene političkog i gospodarskog sustava omogućile su brzo bogaćenje pojedinaca i sve veće siromašenje brojnih građana. Na djelu je grijeh struktura što su ih omogućili zakoni i propisi, kojima prvotni cilj nije bio opće dobro čovjeka i zajednice. Ovo naše društvo, koje je tranziciju provodilo u prilikama kad je pozornost bila usredotočena na ratna događanja, u ovom poslijeratnom vremenu pozvano je da hitno preispita teške uvjete u kojima se našao veliki dio pučanstva...
Ode li, prije ili kasnije, zagrebačkog će nadbiskupa Josipa Bozanića za svog njegovog stolovanja obilježiti ova nastupna izjava o grijehu struktura u božićnoj poruci te 1997. godine dok još nije bio kardinal. Tako hrabre izjave tada u Hrvatskoj nije bilo i, tumačili je teološki ili politički, u njoj je gotovo jednoznačno prepoznata kritika sutona Tuđmanove vladavine. A gledajući iz današnje perspektive, u međuvremenu se malo toga promijenilo a da ne bismo potpisali kardinalove riječi od prije dva desetljeća koje kao da su navijestile Agrokor.
Obistine li se aktualne kalkulacije o odlasku kardinala Bozanića s Kaptola na inzistiranje Vatikana i samoga pape Franje, samo jedno će biti posve izvjesno: grijeh struktura vratio se poput bumeranga njegovom autoru. Čak i olako puštanje u javnost same informacije o mogućnosti demisije mons. Bozanića, što ne ide u korist diskreciji vatikanske diplomacije, sugerira da se ne biraju sredstva kada je o(p)stanak zagrebačkog nadbiskupa ili izbor njegovog nasljednika u pitanju.
Što se to dogodilo s kardinalom Bozanićem, Crkvom u Hrvata i državom u ovih dvadeset i kusur godina od te njegove legendarne božićne poruke? Vlast se nekoliko puta promijenila, ali grijeh struktura nije nestao, štoviše toliko se proširio, ukorijenio i etablirao da je u sebe usisao i samog Bozanića! Duhovnik koji je jednom rekao »nijedno vjerničko društvo ne smije se u svom djelovanju formalno poistovjetiti s nekom političkom strankom« prepustio je da se s oltara šalju ne samo političke poruke već i prijetnje neistomišljenicima.
Kardinal je svoj nimalo oportuni i diplomatski nastupni grijeh struktura inverzijom pretvorio i opleo po »strukturama grijeha« koje su »premrežile cjelokupni sustav« i nije ih se moguće riješiti »nekakvim populističkim i kozmetičkim mjerama«, nego »sustavnom promjenom svega onoga što omogućuje niz zala koja uništavaju budućnost naše države i našeg naroda«. Istodobno su biskupi ljubili ruke osuđenim ratnim zločincima i pozdravljali ih u prvim redovima na misama, a i sam se Bozanić uključio u šatoraško rušenje demokratski izabrane vlasti primajući rukoljube Darija Kordića dok konzervativne udruge poput U ime obitelji marširaju ulicama i nastoje Hrvatsku vratiti u 19. stoljeće uz svesrdnu podršku klera.
Dogodilo se mnogo toga u ovih dva desetljeća kardinalu Bozaniću, i afere poput Dajle i prebendara, tražit će se razlozi za njegovu smjenu i odlazak u sukobima s vatikanskim velikodostojnicima i tko zna još čemu, ali glavni se krije ipak u njemu samome. Odlazi jer nije poslušao samoga sebe. Grijeh struktura postao je i njegov strukturalni grijeh.
novilist
Ode li, prije ili kasnije, zagrebačkog će nadbiskupa Josipa Bozanića za svog njegovog stolovanja obilježiti ova nastupna izjava o grijehu struktura u božićnoj poruci te 1997. godine dok još nije bio kardinal. Tako hrabre izjave tada u Hrvatskoj nije bilo i, tumačili je teološki ili politički, u njoj je gotovo jednoznačno prepoznata kritika sutona Tuđmanove vladavine. A gledajući iz današnje perspektive, u međuvremenu se malo toga promijenilo a da ne bismo potpisali kardinalove riječi od prije dva desetljeća koje kao da su navijestile Agrokor.
Obistine li se aktualne kalkulacije o odlasku kardinala Bozanića s Kaptola na inzistiranje Vatikana i samoga pape Franje, samo jedno će biti posve izvjesno: grijeh struktura vratio se poput bumeranga njegovom autoru. Čak i olako puštanje u javnost same informacije o mogućnosti demisije mons. Bozanića, što ne ide u korist diskreciji vatikanske diplomacije, sugerira da se ne biraju sredstva kada je o(p)stanak zagrebačkog nadbiskupa ili izbor njegovog nasljednika u pitanju.
Što se to dogodilo s kardinalom Bozanićem, Crkvom u Hrvata i državom u ovih dvadeset i kusur godina od te njegove legendarne božićne poruke? Vlast se nekoliko puta promijenila, ali grijeh struktura nije nestao, štoviše toliko se proširio, ukorijenio i etablirao da je u sebe usisao i samog Bozanića! Duhovnik koji je jednom rekao »nijedno vjerničko društvo ne smije se u svom djelovanju formalno poistovjetiti s nekom političkom strankom« prepustio je da se s oltara šalju ne samo političke poruke već i prijetnje neistomišljenicima.
Kardinal je svoj nimalo oportuni i diplomatski nastupni grijeh struktura inverzijom pretvorio i opleo po »strukturama grijeha« koje su »premrežile cjelokupni sustav« i nije ih se moguće riješiti »nekakvim populističkim i kozmetičkim mjerama«, nego »sustavnom promjenom svega onoga što omogućuje niz zala koja uništavaju budućnost naše države i našeg naroda«. Istodobno su biskupi ljubili ruke osuđenim ratnim zločincima i pozdravljali ih u prvim redovima na misama, a i sam se Bozanić uključio u šatoraško rušenje demokratski izabrane vlasti primajući rukoljube Darija Kordića dok konzervativne udruge poput U ime obitelji marširaju ulicama i nastoje Hrvatsku vratiti u 19. stoljeće uz svesrdnu podršku klera.
Dogodilo se mnogo toga u ovih dva desetljeća kardinalu Bozaniću, i afere poput Dajle i prebendara, tražit će se razlozi za njegovu smjenu i odlazak u sukobima s vatikanskim velikodostojnicima i tko zna još čemu, ali glavni se krije ipak u njemu samome. Odlazi jer nije poslušao samoga sebe. Grijeh struktura postao je i njegov strukturalni grijeh.
novilist
