"Suverenitete treba drobiti polako, komad po komad, izbjegavajući nagle promjene u prijenosu nacionalnih suvereniteta na federalne vlasti..."
Od izbijanja globalne svjetske krize koja je uzrokovala i duboku krizu eurozone, potom zbog navodne "ruske prijetnje", koja je još uvijek prisutna u glavama eurobirokrata i europskih lidera, zbog islamskog ekstremizma i sigurnosne prijetnje i na kraju zbog Brexita su sve glasniji zagovornici stvaranja europske državne zajednice koja bi oduzela suverenitet nacionalnim vladama i centralizirala vlast u okviru europskog nadnacionalnog sustava.
To su u stvari bili skriveni detalji nedavnog sastanka njemačke kancelarke Angele Merkel, francuskog predsjednika Francoisa Hollandea i talijanskog premijera Mattea Renzija na talijanskom otoku Ventotene, koji je, između ostalog, potaknut izlaskom Velike Britanije iz EU, zbog čega je potrebno naći odgovor na novonastale okolnosti.
Nakon toga, mediji otkrivaju kako je "ruska prijetnja" natjerala EU, prije svega Njemačku, da ojača svoju obranu i provjeri mogućnost uporabe 2 000 bunkera preostalih iz vremena Hladnog rata, dok NATO jača aktivnosti oko dovršetka sporazuma sa Švedskom i Finskom, zemlje koje želi uvući u svoju orbitu i tako se "lakše se suprotstaviti agresivnim namjerama Putina".
Međutim, P.C. Roberts, američki ekonomist i bivši pomoćnik Reaganovog ministra financija, dakle, čovjek koji je pokrivao važne funkcije u bivšim američkim administracijama, stalne navode o "ruskoj prijetnji" smatra uvredom zdravom razumu.
"Nije moguće da je bilo koji europski političar toliki idiot da vjeruje da je Rusija napala Ukrajinu i da Rusija u bilo kojem trenutku može napasti Poljsku i baltičke države, ili da je Putin "novi Hitler" koji planira obnovu sovjetskog carstva. Ove apsurdne optužbe nisu ništa drugo nego apsurdna propaganda Washingtona. Sve je tako očito. Ni jedan idiot u to ne može povjerovati, ali ipak, Europska unija ide ruku pod ruku s tom propagandom, baš kao i NATO", rekao je u jednom od nedavnih članaka Paul Craig Roberts.
No, ipak je tako, što se vidi i po izjavama predsjednika Hollandea i kancelarke Merkel i napisa u medijima o tome kako Rusi samo što nisu krenuli na istočne granice EU.
"Europa mora bolje osigurati svoju obranu, a također mora biti praktična. Moramo bolje zaštititi europske granice i dijeliti obavještajne podatke. Također želimo više koordinacije i više resursa u obrambenom sektoru", rekao je tijekom nedavnog trilateralnog susreta s čelicima Italije i Njemačke francuski predsjednik Hollande.
Kancelarka Angela Merkel je, spominjući rat u Siriji i izbjegličku krizu, dodala "kako EU treba učiniti više za vlastitu unutarnju i vanjsku sigurnost".
Hrvatski Večernji list i druga režimska glasila, ali ne samo, podgrijavaju ovu histeriju napisima poput jučerašnjeg članka kojeg potpisao Luka Capar – "Strah od Rusije", a danas se hrvatska javnost upozorava "kako je Putin čitavu vojsku podignuo na razinu pune ratne spremnosti".
"Rusko Ministarstvo obrane potvrđuje kako je vrhovni zapovjednik obrambenih snaga, Vladimir Putin, čitavu vojsku podignuo na razinu pune ratne spremnosti. Iznenadna provjera ratne spremnosti Oružanih snaga zahvatit će Južnu, Zapadnu i Središnju vojnu oblast, kao i Sjevernu flotu i zrakoplovne snage.
Provjera ratne spremnosti trajat će od 25. do 31. kolovoza, dok je u Južnoj vojnoj oblasti već aktivna priprema vojnih strateških vježbi "Kavkaz 2016.", piše danas Večernji list, ali zbog korektnosti prema objektivnim i nepristranim novinarima te kuće, spomenimo kako članak "Rusija se sprema" potpisuje Dorotea Kovačićek.
Nedavno je ruski veleposlanik u Zagrebu, Anvar Azimov, komentirajući još jedan infantilni propagandni medijski uradak njegovog kolege Oleksandra Levčenka, ukrajinskog veleposlanika u Hrvatskoj, podsjetio na priču o ministru obrane Sjedinjenih Država iz doba Hladnog rata Jamesa Forrestala.
Naime, gospodin Anvar Azimov, odgovarajući Oleksandru Levčenku na njegove stalne halucinacije o tisućama ruskih vojnika, stotine i tisuće tenkova, raketnih bacača i druge ruske teške vojne opreme o Donbasu, podsjeća na bivšeg američkog ministra obrane kojem su se svugdje priviđali ruski špijuni, agenti Kremlja i plaćenici Moskve.
"Postoje svjedočanstva kako je trčao hodnicima Pentagona vičući: "Osvojili su nas!", a posljednji put je viknuo "Rusi dolaze! Rusi dolaze!", netom prije skoka s prozora 16. kata mornaričke bolnice, gdje je bio na terapiji zbog "mentalne iscrpljenosti", piše u svom otvorenom pismu ruski veleposlanik u Hrvatskoj, Anvar Azimov, iako nije jasno je li se obratio isključivo svom ukrajinskom kolegi ili svima koji svakodnevno bombardiraju sličnim napisima, za koje P. C. Roberts tvrdi da su apsurdna propaganda i da je nemoguće da postoji idiot koji bi u to povjerovao.
Međutim, sve ovo se ne čini bez posebnog razloga i dio je strategije koja traje već dugi niz godina. Strah od krize i neimaštine, sada strah od Rusije i strah od terorizma su nužni za dovršetak stvaranje europske super države.
Nakon ekonomske i financijske krize, koje su više nego stvarne, nadalje, stvarne terorističke prijetnje koju sa sobom nosi islamski ekstremizam, "ruska prijetnja" je pusta fatamorgana, ali lijeka ima, postoje, naime, dobri stručnjaci u zagrebačkom „Vrapču“ ili bolnici "Dr. Ivan Barbot" u Popovači koji mogu pomoći onima koji je još uvijek "vide", a takvi su sve brojniji među zagovornicima europske federacije.
Hoće li to biti model kojeg imaju SAD ili neki drugi, potpuno je nevažno, tri navedene prijetnje i izlazak Velike Britanije iz EU je natjerao ostatak eurobirokrata i europskih lidera da zbiju redove i da u sektoru sigurnosti, obrane, financija i ekonomije dođe do prijenosa nacionalnih suvereniteta na centralizirani nadnacionalni sustav. No, ako se nacionalne vlade pristanu odreći suvereniteta u ova četiri područja, što nam ostaje?
Nedavno je bolivijski predsjednik Evo Morales rekao da, ako jedna nacija ima oružane snage podređene imperijalizmu, "onda je to kolonizirano selo, a ne zemlja sa suverenitetom", dok je u 19. stoljeću hrvatski političar, pravnik i pisac Eugen Kvaternik, ubijen 1871. u Rakovičkom ustanku, pisao "kako je nemoguće govoriti o suverenitetu Hrvatske, ako nema i ekonomskog suvereniteta hrvatskog naroda".
Unatoč svemu, danas su sve ustrajniji pozivi za stvaranjem "europskih središnjih vlasti i institucija sposobnih za upravljanje krizom".
Među glasnogovornicima ove ideje je 2010. bio neizbježni George Soros, koji je za The New York Times napisao kako treba stvoriti nadnacionalno tijelo koje će imati ovlasti "izdavati vrijednosne papire država i nametnuti ekonomske sankcije zemljama koje odstupe od linije", a tada se počelo govoriti o "Sjedinjenim Europskim Državama", termin kojeg su koristili sve manje europski, a više britanski premijer David Cameron, kao i bivši predsjednik Europskog vijeća Herman Van Rompuy.
Ideja da vlasti nacionalnih država, koje ionako ne predstavljaju volju naroda, zamijeni centralizirana europska superdržava, koja bi bila još udaljenija od građana, ali bliska moćnicima iz banaka, multinacionalnih korporacija, a sada i vrha vojnih i obavještajnih struktura, evocira duh tehnokratskog i autokratskog modela koji će izbrisati sve tragove demokracije.
Naime, ovakva nadnacionalna tijela, koja bi činila kičmu europske superdržave, ne bi imala nikakve veze s izbornim procesom, koji je utkan u same temelje demokracije i služi da građani mogu utjecati na odluke svojih zastupnika.
Strahovi sve više jačaju posljednjih nekoliko godina, posebno nakon što su na vrlo nedemokratski način eurobirokrati od svih država članica mogli tražiti da ratificiraju Lisabonski sporazum iz 2007. godine, koji je u praksi osnivačka povelja za buduće "United States of Europe". Dokument, koji je već odbačen na referendumu od strane francuskih i nizozemskih građana 2005. godine, isti kakav je bio je predočen nacionalnim parlamentima za konačnu ratifikaciju.
Jedan od njegovih tvoraca, Giuliano Amato, iskreno je priznao u intervjuu za EU Observer "kako je odlučeno da dokument treba biti nečitljiv, te da se sakriju njegove ustavne vrijednosti".
"Ukratko, predložen je kao vrsta birokratskog dokumenta Bruxellesa koji ne mijenja ništa i kao takav je poslan na ratifikaciju parlamentima, bez potrebe za provođenjem referenduma. Da se razumjelo da dokument sadrži nešto novo, referendum bi bio potreban", za EU Observer je rekao Giuliano Amato.
Irci su, međutim, razumjeli trik i 2008. Lisabonski sporazum odbacili na referendumu.
Pokazavši neviđenu arogantnost i uznemirujuće nepoštivanje volje cijelog jednog naroda, Europska unija je ignorirala ishod tog referenduma, koji je u teoriji trebao blokirati proces ratifikacije, a 2009. godine je Dublin prisiljen na održavanje novog referenduma na kojem će se poništiti odluka prethodnog i EU na kraju uspijeva.
Tek danas, kada vidimo protiv koga i protiv kakvog birokratskog mastodonta se borio Nigel Farage, podržavali njegove ideje ili ne, moramo mu odati priznanje na pobjedi Brexita. No, njegova pobjeda u Velikoj Britaniji je samo ubrzala proces centralizacije Europske unije.
Strahovi demokratskih euroskeptika su dodatno raspireni uglavnom prešućenim otkrićem iz 2009. godine, "Izvješćem Red House" iz studenog 1944. godine, koje otkriva da je američka obavještajna služba saznala planove o tome kako vrh nacističkog režima planira poslijeratno razdoblje.
"Zajedno s glavnim bankarima i njemačkim industrijalcima je vrh režima planirao uskrsnuće "Četvrtog Reicha", ali u obliku zajedničkog europskog tržišta i jedne zajedničke valute kojoj će temelj biti njemačka marka", stoji u dokumentu kodnog imena EW-Pa 128.
Osim ovih povijesnih referenci i gotovo ostvarenog sna nacističkih oligarha i režima, razumno je sumnjati u demokratski karakter nove ili redizajnirane Europske unije i iz drugih razloga.
Opet prema riječima zagovornika ovog modela, Giuliana Amata, "suverenitete treba drobiti polako, komad po komad, izbjegavajući nagle promjene u prijenosu nacionalnih suvereniteta na federalne vlasti".
"Zašto se ne vratiti u vrijeme prije Hobbesa? Srednji vijek je prelijep, jer je imao svoje centre odlučivanja, bez isključivog oslanjanja na bilo koga i bez sputavanja od strane nacionalne države. I danas imamo moćnike i vlasti koji nemaju teritorij na kojeg zabiti zastavu. Bez suvereniteta nećemo imati totalitarizam i demokraciji ne trebaju vladari", rekao je prije nekoliko godina Giuliano Amato.
Prijenos ovlasti u sektoru financija, ekonomije, obrane i sigurnosti je već dosegao kritičnu razinu i nerazumljiva je šutnja europske javnosti na ovakve inicijative i manipulacije stvarnim, proizvedenim i izmišljenim krizama, koje, između ostalog, služe i za jačanje središnjih tehnokratskih i birokratskih institucija u Bruxellesu.
Bez obzira na neizvjestan ishod bilo kakve inicijative u tom smislu, nacionalni suverenitet je nešto što europski narodi trebaju sačuvati. Europski demos ne postoji, on je fikcija i kao takav ne može biti opravdanje za koncentriranje stvarne moći u centru koji ni na koji način neće biti povezan s građanima, niti će odražavati volju naroda.
AMSI
Od izbijanja globalne svjetske krize koja je uzrokovala i duboku krizu eurozone, potom zbog navodne "ruske prijetnje", koja je još uvijek prisutna u glavama eurobirokrata i europskih lidera, zbog islamskog ekstremizma i sigurnosne prijetnje i na kraju zbog Brexita su sve glasniji zagovornici stvaranja europske državne zajednice koja bi oduzela suverenitet nacionalnim vladama i centralizirala vlast u okviru europskog nadnacionalnog sustava.
To su u stvari bili skriveni detalji nedavnog sastanka njemačke kancelarke Angele Merkel, francuskog predsjednika Francoisa Hollandea i talijanskog premijera Mattea Renzija na talijanskom otoku Ventotene, koji je, između ostalog, potaknut izlaskom Velike Britanije iz EU, zbog čega je potrebno naći odgovor na novonastale okolnosti.
Nakon toga, mediji otkrivaju kako je "ruska prijetnja" natjerala EU, prije svega Njemačku, da ojača svoju obranu i provjeri mogućnost uporabe 2 000 bunkera preostalih iz vremena Hladnog rata, dok NATO jača aktivnosti oko dovršetka sporazuma sa Švedskom i Finskom, zemlje koje želi uvući u svoju orbitu i tako se "lakše se suprotstaviti agresivnim namjerama Putina".
Međutim, P.C. Roberts, američki ekonomist i bivši pomoćnik Reaganovog ministra financija, dakle, čovjek koji je pokrivao važne funkcije u bivšim američkim administracijama, stalne navode o "ruskoj prijetnji" smatra uvredom zdravom razumu.
"Nije moguće da je bilo koji europski političar toliki idiot da vjeruje da je Rusija napala Ukrajinu i da Rusija u bilo kojem trenutku može napasti Poljsku i baltičke države, ili da je Putin "novi Hitler" koji planira obnovu sovjetskog carstva. Ove apsurdne optužbe nisu ništa drugo nego apsurdna propaganda Washingtona. Sve je tako očito. Ni jedan idiot u to ne može povjerovati, ali ipak, Europska unija ide ruku pod ruku s tom propagandom, baš kao i NATO", rekao je u jednom od nedavnih članaka Paul Craig Roberts.
No, ipak je tako, što se vidi i po izjavama predsjednika Hollandea i kancelarke Merkel i napisa u medijima o tome kako Rusi samo što nisu krenuli na istočne granice EU.
"Europa mora bolje osigurati svoju obranu, a također mora biti praktična. Moramo bolje zaštititi europske granice i dijeliti obavještajne podatke. Također želimo više koordinacije i više resursa u obrambenom sektoru", rekao je tijekom nedavnog trilateralnog susreta s čelicima Italije i Njemačke francuski predsjednik Hollande.
Kancelarka Angela Merkel je, spominjući rat u Siriji i izbjegličku krizu, dodala "kako EU treba učiniti više za vlastitu unutarnju i vanjsku sigurnost".
Hrvatski Večernji list i druga režimska glasila, ali ne samo, podgrijavaju ovu histeriju napisima poput jučerašnjeg članka kojeg potpisao Luka Capar – "Strah od Rusije", a danas se hrvatska javnost upozorava "kako je Putin čitavu vojsku podignuo na razinu pune ratne spremnosti".
"Rusko Ministarstvo obrane potvrđuje kako je vrhovni zapovjednik obrambenih snaga, Vladimir Putin, čitavu vojsku podignuo na razinu pune ratne spremnosti. Iznenadna provjera ratne spremnosti Oružanih snaga zahvatit će Južnu, Zapadnu i Središnju vojnu oblast, kao i Sjevernu flotu i zrakoplovne snage.
Provjera ratne spremnosti trajat će od 25. do 31. kolovoza, dok je u Južnoj vojnoj oblasti već aktivna priprema vojnih strateških vježbi "Kavkaz 2016.", piše danas Večernji list, ali zbog korektnosti prema objektivnim i nepristranim novinarima te kuće, spomenimo kako članak "Rusija se sprema" potpisuje Dorotea Kovačićek.
Nedavno je ruski veleposlanik u Zagrebu, Anvar Azimov, komentirajući još jedan infantilni propagandni medijski uradak njegovog kolege Oleksandra Levčenka, ukrajinskog veleposlanika u Hrvatskoj, podsjetio na priču o ministru obrane Sjedinjenih Država iz doba Hladnog rata Jamesa Forrestala.
Naime, gospodin Anvar Azimov, odgovarajući Oleksandru Levčenku na njegove stalne halucinacije o tisućama ruskih vojnika, stotine i tisuće tenkova, raketnih bacača i druge ruske teške vojne opreme o Donbasu, podsjeća na bivšeg američkog ministra obrane kojem su se svugdje priviđali ruski špijuni, agenti Kremlja i plaćenici Moskve.
"Postoje svjedočanstva kako je trčao hodnicima Pentagona vičući: "Osvojili su nas!", a posljednji put je viknuo "Rusi dolaze! Rusi dolaze!", netom prije skoka s prozora 16. kata mornaričke bolnice, gdje je bio na terapiji zbog "mentalne iscrpljenosti", piše u svom otvorenom pismu ruski veleposlanik u Hrvatskoj, Anvar Azimov, iako nije jasno je li se obratio isključivo svom ukrajinskom kolegi ili svima koji svakodnevno bombardiraju sličnim napisima, za koje P. C. Roberts tvrdi da su apsurdna propaganda i da je nemoguće da postoji idiot koji bi u to povjerovao.
Međutim, sve ovo se ne čini bez posebnog razloga i dio je strategije koja traje već dugi niz godina. Strah od krize i neimaštine, sada strah od Rusije i strah od terorizma su nužni za dovršetak stvaranje europske super države.
Nakon ekonomske i financijske krize, koje su više nego stvarne, nadalje, stvarne terorističke prijetnje koju sa sobom nosi islamski ekstremizam, "ruska prijetnja" je pusta fatamorgana, ali lijeka ima, postoje, naime, dobri stručnjaci u zagrebačkom „Vrapču“ ili bolnici "Dr. Ivan Barbot" u Popovači koji mogu pomoći onima koji je još uvijek "vide", a takvi su sve brojniji među zagovornicima europske federacije.
Hoće li to biti model kojeg imaju SAD ili neki drugi, potpuno je nevažno, tri navedene prijetnje i izlazak Velike Britanije iz EU je natjerao ostatak eurobirokrata i europskih lidera da zbiju redove i da u sektoru sigurnosti, obrane, financija i ekonomije dođe do prijenosa nacionalnih suvereniteta na centralizirani nadnacionalni sustav. No, ako se nacionalne vlade pristanu odreći suvereniteta u ova četiri područja, što nam ostaje?
Nedavno je bolivijski predsjednik Evo Morales rekao da, ako jedna nacija ima oružane snage podređene imperijalizmu, "onda je to kolonizirano selo, a ne zemlja sa suverenitetom", dok je u 19. stoljeću hrvatski političar, pravnik i pisac Eugen Kvaternik, ubijen 1871. u Rakovičkom ustanku, pisao "kako je nemoguće govoriti o suverenitetu Hrvatske, ako nema i ekonomskog suvereniteta hrvatskog naroda".
Unatoč svemu, danas su sve ustrajniji pozivi za stvaranjem "europskih središnjih vlasti i institucija sposobnih za upravljanje krizom".
Među glasnogovornicima ove ideje je 2010. bio neizbježni George Soros, koji je za The New York Times napisao kako treba stvoriti nadnacionalno tijelo koje će imati ovlasti "izdavati vrijednosne papire država i nametnuti ekonomske sankcije zemljama koje odstupe od linije", a tada se počelo govoriti o "Sjedinjenim Europskim Državama", termin kojeg su koristili sve manje europski, a više britanski premijer David Cameron, kao i bivši predsjednik Europskog vijeća Herman Van Rompuy.
Ideja da vlasti nacionalnih država, koje ionako ne predstavljaju volju naroda, zamijeni centralizirana europska superdržava, koja bi bila još udaljenija od građana, ali bliska moćnicima iz banaka, multinacionalnih korporacija, a sada i vrha vojnih i obavještajnih struktura, evocira duh tehnokratskog i autokratskog modela koji će izbrisati sve tragove demokracije.
Naime, ovakva nadnacionalna tijela, koja bi činila kičmu europske superdržave, ne bi imala nikakve veze s izbornim procesom, koji je utkan u same temelje demokracije i služi da građani mogu utjecati na odluke svojih zastupnika.
Strahovi sve više jačaju posljednjih nekoliko godina, posebno nakon što su na vrlo nedemokratski način eurobirokrati od svih država članica mogli tražiti da ratificiraju Lisabonski sporazum iz 2007. godine, koji je u praksi osnivačka povelja za buduće "United States of Europe". Dokument, koji je već odbačen na referendumu od strane francuskih i nizozemskih građana 2005. godine, isti kakav je bio je predočen nacionalnim parlamentima za konačnu ratifikaciju.
Jedan od njegovih tvoraca, Giuliano Amato, iskreno je priznao u intervjuu za EU Observer "kako je odlučeno da dokument treba biti nečitljiv, te da se sakriju njegove ustavne vrijednosti".
"Ukratko, predložen je kao vrsta birokratskog dokumenta Bruxellesa koji ne mijenja ništa i kao takav je poslan na ratifikaciju parlamentima, bez potrebe za provođenjem referenduma. Da se razumjelo da dokument sadrži nešto novo, referendum bi bio potreban", za EU Observer je rekao Giuliano Amato.
Irci su, međutim, razumjeli trik i 2008. Lisabonski sporazum odbacili na referendumu.
Pokazavši neviđenu arogantnost i uznemirujuće nepoštivanje volje cijelog jednog naroda, Europska unija je ignorirala ishod tog referenduma, koji je u teoriji trebao blokirati proces ratifikacije, a 2009. godine je Dublin prisiljen na održavanje novog referenduma na kojem će se poništiti odluka prethodnog i EU na kraju uspijeva.
Tek danas, kada vidimo protiv koga i protiv kakvog birokratskog mastodonta se borio Nigel Farage, podržavali njegove ideje ili ne, moramo mu odati priznanje na pobjedi Brexita. No, njegova pobjeda u Velikoj Britaniji je samo ubrzala proces centralizacije Europske unije.
Strahovi demokratskih euroskeptika su dodatno raspireni uglavnom prešućenim otkrićem iz 2009. godine, "Izvješćem Red House" iz studenog 1944. godine, koje otkriva da je američka obavještajna služba saznala planove o tome kako vrh nacističkog režima planira poslijeratno razdoblje.
"Zajedno s glavnim bankarima i njemačkim industrijalcima je vrh režima planirao uskrsnuće "Četvrtog Reicha", ali u obliku zajedničkog europskog tržišta i jedne zajedničke valute kojoj će temelj biti njemačka marka", stoji u dokumentu kodnog imena EW-Pa 128.
Osim ovih povijesnih referenci i gotovo ostvarenog sna nacističkih oligarha i režima, razumno je sumnjati u demokratski karakter nove ili redizajnirane Europske unije i iz drugih razloga.
Opet prema riječima zagovornika ovog modela, Giuliana Amata, "suverenitete treba drobiti polako, komad po komad, izbjegavajući nagle promjene u prijenosu nacionalnih suvereniteta na federalne vlasti".
"Zašto se ne vratiti u vrijeme prije Hobbesa? Srednji vijek je prelijep, jer je imao svoje centre odlučivanja, bez isključivog oslanjanja na bilo koga i bez sputavanja od strane nacionalne države. I danas imamo moćnike i vlasti koji nemaju teritorij na kojeg zabiti zastavu. Bez suvereniteta nećemo imati totalitarizam i demokraciji ne trebaju vladari", rekao je prije nekoliko godina Giuliano Amato.
Prijenos ovlasti u sektoru financija, ekonomije, obrane i sigurnosti je već dosegao kritičnu razinu i nerazumljiva je šutnja europske javnosti na ovakve inicijative i manipulacije stvarnim, proizvedenim i izmišljenim krizama, koje, između ostalog, služe i za jačanje središnjih tehnokratskih i birokratskih institucija u Bruxellesu.
Bez obzira na neizvjestan ishod bilo kakve inicijative u tom smislu, nacionalni suverenitet je nešto što europski narodi trebaju sačuvati. Europski demos ne postoji, on je fikcija i kao takav ne može biti opravdanje za koncentriranje stvarne moći u centru koji ni na koji način neće biti povezan s građanima, niti će odražavati volju naroda.
AMSI
