U vrijeme 'bigbrotherovskog' načina života, suvremenom dobu kad dominiraju društvene mreže, digitalizacija i sveopća upućenost u najskrivenije kutke tuđih života, ostati anoniman, a svjetski prepoznatljiv, čini se nedostižnim poput hodanja na Mjesecu. No nemoguće je, u slučaju Elene Ferrante, ipak postalo moguće te je i nakon romana Dani zaborava i tetralogije Napuljski romani pravi identitet književnice ostao posve nepoznat. Naravno, brojna su nagađanja o kome se zapravo radi, no sva ta naklapanja još uvijek nisu naišla na službene potvrde o identitetu ove genijalne književnice (književnika?)
Nakon Dana zaborava, Genijalnu prijateljicu (d)očekivala sam sa strahom. Hoće li nastaviti u istom književnom ključu, hoću li se razočarati, hoće li biti nešto posve suprotno od onog što očekujem? Srećom, već prve stranice prvog dijela tetralogije uljuljkale su me u lakoću i čarobnu maštu Ferrantinog pisanja.
Roman Genijalna prijateljica započinje u sadašnjosti, trenutkom kad protagonisticu Elenu nazove razmaženi Lilin sin s viješću kako je Lila (ponovo) nestala. Elenu to nimalo ne brine i ne iznenađuje jer ovo nije prvi put. Zna kako je Lila uvijek žudjela za nestankom, onim pravim kad ne želiš da te itko pronađe. Razmišljajući o njezinom bijegu, Elena se vraća u pedesete godine prošlog stoljeća, u doba kad su se njih dvije upoznale i započele svoje nesvakidašnje prijateljstvo.
Bile su posve različite, Elena je bila povučenija, mirnija i uvijek na oprezu dok je Lila bila sve suprotno: divlja, neobuzdana, svojeglava i dominantna. Krajolik Napulja i Italije pedesetih godina odlična su kulisa za sve ono što se ovim (tada) djevojčicama događa na njihovom putu kroz odrastanje. Unatoč različitostima koje ih nerijetko zbunjuju i dovode do granica, Lila i Elena kroz sve godine ostaju nerazdvojne i odlične prijateljice.
Osim na karakternom polju, dvije se prijateljice razlikuju i na intelektualnom. Dok Elena uspjeh u školi postiže mukotrpnim radom i učenjem, Lili i najteži predmeti gotovo spontano polaze za rukom. Jednoj je obrazovanje iznimno važno, a drugoj je tek sporedna karika u životu. Obje, ipak, žude za ljubavlju, partnerskom, obiteljskom, prijateljskom. A na tom putu k ljubavi upoznajemo ostatak zanimljivih likova. Iako se čine sporednima zbog Elenine i Liline dominacije, bez njih bi i njihovi životi na različite načine ostali drukčiji i prazniji.
Koloplet različitih likova i situacija u kojima se pronađu oslikava napuljsku svakodnevicu tog vremena. Siromaštvo, sitne krađe i nepodopštine, tradicija koju se ne propitkuje, zavist i netrpeljivost prema određenim susjedima, nejednakost koju uzrokuje novac, priče koje uličnim razgovorima postaju urbane legende, uvlače nas u talijansku vrevu i još nam više približavaju njihov jedinstveni mentalitet.
Upravo pitanje novaca Lilu naglo, iz razigranog i maštovitog djetinjstva, povlači u svijet odraslih te se njezin karakter, gotovo preko noći, uozbiljuje i pojednostavljuje. Dok se Elena i dalje školuje, Lila pristaje na bračnu ponudu te postaje suprugom u svojoj petnaestoj godini. Zamijenile su uloge te Elena postaje snažnom i sposobnom, a Lila poniznom ženom pomirenom sa sudbinom. Prvi dio tetralogije završava upravo Lilinim vjenčanjem – simboličnim prijelazom iz jednog životnog perioda u drugi.
Stil Elene Ferrante poprilično je izbrušen te se čini kako su iza književnice godine i godine predanog književnog rada. Ono što definitivno izdvaja djela Elene Ferrante iz cjelokupne književne produkcije su karakterizacija likova u kojoj oni postaju opipljivi, živi, prepoznatljivi i dojmljivi; vrijeme i mjesto radnje koji nas uvlače u svoje zakonitosti, te nevjerojatna čarolija atmosfere koja nastaje kombinacijom navedenih elemenata.
Genijalna prijateljica izaziva emocije, i pozitivne i negativne. Čitajući ovu knjigu niste uljuljkani u svijet koji se pred vama otvara već vas upravo taj svijet tjera na razmišljanje i na angažman. U vama izaziva bijes i nervozu, ljubav prema likovima, razumijevanje prema situaciji i tradiciji, nostalgiju spram vremena. A to je ono što bi svaki čitatelj trebao osjetiti dok čita neko djelo.
Ostaje nada kako neumorivi tražitelji pravog identiteta Elene Ferrante neće prijeći granicu i izazvati autoricu na prestanak pisanja. Jer ono što ovaj pseudonim stvara, trenutno definitivno spada u sam vrh književnosti.
